Obrazloženje

plana

Uvod

Iako se još od vremena proglašenja Brijunskog otočja nacionalnim parkom (1983.g.) vode brojne rasprave, treba li ovaj prostor imati status NP, prevladavaju stručna mišljenja da ovaj prostor to zaslužuje. Naime, nesmije se zanemariti činjenica da je more gotovo 80 % zaštićenog prostora NP Brijuni, u kojem su sadržani i očuvani gotovo svi izvorni elementi morskih ekosustava Jadrana, osobito civilizacijskim utjecajima ugroženih ekosustava sjevernog Jadrana. Nadalje, kopneni prostori, dijelom kultivirani u skladni krajolik travnjaka i pejzažnih parkova, sadrže pored izuzetno vrijednih ostataka graditeljske baštine i očuvane vegetacijske sustave zapadnoistarskog klimatskog tipa.

Sve navedeno znači da Nacionalnim parkom "Brijuni" treba slijedećih desetljeća tako upravljati da sve više udovoljava strogim međunarodnim kriterijima koji vrijede za nacionalne parkove, a pored ostalog, može i treba preuzeti ulogu referentnog prostora za praćenje promjena u biljnim i životinjskim zajednica mora i kopna sjevernog Jadran, koji je pod snažnim utjecajem suvremenog civilizacijskog razvoja.

Temeljem Zakona o prostornom uređenju (NN, br. 30/94 i NN, br. 68/98) i Zakona o zaštiti prirode (NN, br. 54/76 i NN, 30/94) pristupilo se izradi Prostornog plana područja posebnih obilježja Nacionalnog parka "Brijuni" (Prostorni plan NP Brijuni). Ovaj Konačni prijedlog Prostornog plana NP Brijuni obuhvaća prostor u novim granicama nacionalnog parka (NN, br.45/99.), a u izradi Plana je uvažena i Uredba o zabrani plovidbe (NN, br.66/94). Konačni prijedlog Prostornog plana NP Brijuni izrađen je sukladno s nadređenom prostomo-planskom dokumentacijom, Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske (iz 1997. i 1999. god.)

Uvodno treba naglasiti, da je Vlada Republike Hrvatske kao polazište za izradu novog Prostornog plana NP Brijuni, prihvatila 1998.g. Program i Koncept zaštite i korištenja prostora NP Brijuni (Program i Koncept) kojeg je nositelj izrade bilo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja - Zavod za prostorno planiranje. Glavni ciljevi tog dokumenta su bili: (1) stvaranje uvjeta za pojačanu nadležnost Države kroz Javnu ustanovu NP Brijuni; (2) svrhovito gospodarenje i zaštita prostora; (3) kvalitetniji razvoj novih mogućih djelatnosti i (4) utvrđivanje interventnih mjera na kritičnim segmentima zaštite i uređenja prostora. Istovremeno, bilo je nužno poboljšati učinkovitost zaštite prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti, turističku ponudu i programe posjećivanja, te spriječiti propadanje vrijednih povijesnih građevina kao i devastaciju prostora (nakon odlaska JNA), uz aktiviranje područja koja do tada nisu bila uključena u sustav turističkog posjećivanja (prvenstveno otoci Mali Brijun i Sv. Jerolim i znatan dio Velikog Brijuna).

Prihvaćeni Program i Koncept poslužio je kao kvalitetno i usuglašeno polazište za izradu Prostornog plana NP Brijuni, kao i za daljnje prioritetne radove na izradi dokumentacije za uređenje i korištenje središnje zone Velikog Brijuna, otoka Mali Brijun i otoka Sv. Jerolim. Nadalje, za obalni dio mjesta Fažana utvrđene su smjernice u segmentima od interesa za NP Brijuni, te smjernice koje će se ugraditi i primjenjivati u novim prostornim planovima Istarske županije i općine Vodnjan (danas novoformirane općine Fažana).

Postojeći (i do sada važeći) Prostorni plan NP “Brioni” i kontaktnog obalnog područja (NN br 46/87) sadržavao je djelomična prostorna rješenja, jer nije obrađivao tada nepristupačne prostore otoka Malog Brijuna i susjednih otočića, te otoka Sv.Jerolima. Njegove planske postavke su se temeljile na necjelovitoj valorizaciji prirodne i kulturne baštine kao i konceptu razvoja turizma sukladno tadašnjem vremenu - koje je držalo da je dopustivo intenzivnije gospodarsko korištenje NP Brijuni, kroz znatnu gradnju smještajnih turističkih objekata.

Zadatak ovog novog Prostornog plana NP Brijuni bio je ocijeniti stanje, kvalitetu i mjerodavnost postojeće planske dokumentacije, izvršiti dodatnu valorizaciju prostora u cjelini i po pojedinim dijelovima, te predložiti prostorni koncept koji će poslužiti za daljnje planerske i projektantske radove na poboljšanju zaštite i funkcioniranja parka, s osobitim naglaskom na prioritete sanacije i uređenja zapuštenih prostora. Sukladno definiciji nacionalnih parkova u novom Zakonu o zaštiti prirode, novi Prostorni plan NP Brijuni jasnije određuje i razgraničava gospodarsku i turističko-rekreacijsku namjenu. Ovaj Prostorni plan NP Brijuni treba postati jedan od glavnih instrumenata njegove zaštite i uređivanja, jer usklađuje višestrukost funkcija a time i višestrukost interesa u njemu - kako onih unutar prostora NP tako i onih izvan. Novi Prostorni plan NP Brijuni ima kao glavni cilj zaštitu i unapređenje prirode uz podvrgavanje svih drugih interesa tom glavnom cilju. Pri tome je bitno naglasiti da je nacionalni park (jedan od najviših oblika kompleksne zaštite prirode) vrlo široko otvoren posjetiteljima (dnevnim i višednevnim-stacionarnim), dok je turizam u NP prvenstveno funkcija u službi dnevnog izletničkog razgledavanja i doživljavanja prirodnih i kulturnih vrijednosti parka.

Treba istači da svaki NP predstavlja značajnu stavku kulturnog bogatstva neke zemlje i u velikoj mjeri obogaćenje turističku ponudu zemlje uopće, a najviše neposredno regije u kojoj se nalazi. Nacionalni park nije prvenstveno namijenjen stacionarnom turističkom korištenju nego je više element izletničke turističke privlačnosti širih regionalnih prostora. Zato je uloga i sadržajna ponuda NP Brijuni izuzetno značajna za Istarsku županiju, jer je ona turistički najrazvijenija regija Hrvatske.

Tijekom dosadašnje izrade Prostornog plana NP Brijuni (PPNP Brijuni) održane su propisane stručne i javne rasprave (NN, br.101/98): (1) Prva prethodna rasprava o Nacrtu prijedloga PPNP Brijuni u Zagrebu 26. svibnja, (2) Druga prethodna rasprava o Nacrtu prijedloga 09. srpnja na Brijunima, (3) Vlada Republike Hrvatske je 07. listopada 1999. utvrdila Prijedlog PPNP Brijuni za javnu raspravu; (4) Javna rasprava o Prijedlogu PPNP Brijuni održana je u Puli od 18. listopada do 18. studenog 1999., (5) Javno izlaganje o Prijedlogu PPNP Brijuni 16. studenog 1999. i (6) Županijsko poglavarstvo Istarske županije o Prijedlogu PPNP Brijuni 16. studenog 1999.

Savjet za prostorno uređenje Države je tijekom 2000. godine na više sjednica raspravljao o Prijedlogu PPNP Brijuni (koji je sadržavao prihvaćene primjedbe s javne rasprave) i donio pozitivnu ocjenu u rujnu 2000. godine. PPNP Brijuni je dopunjen mišljenjima i primjedbama Savjeta, te je kao Konačni prijedlog PPNP Brijuni upućen u propisani proces donošenja na Hrvatskom saboru.

Zaključno, treba naglasiti da su se u razdoblju od javne rasprave (1999.g.) do izrade Konačnog prijedloga PPNP Brijuni (2000.g.) dogodile bitne promjene koje su za zaštitu, korištenje i uređenje dijela prostora NP Brijuni imale veliki značaj. To je promjena načina korištenja bivše rezidencijalne zone i napuštanje velikih prostora (i objekata) posebne namjene (koje je koristila Hrvatska vojska). Te promjene su omogućile znatno kvalitetnije predstavljanje posjetiteljima NP prirodnih i graditeljskih vrijedosti Brijunskog otočja.

Polazišta

1.1.

Pristup izradi

prostornog plana

1.1.1.

Povijesni i zakonski razvoj

zaštite nacionalnih parkova

Ekspanzivan gospodarsko-tehnološki i urbani razvoj suvremenog svijeta donosi sobom brojne negativne posljedice na razvoj prirodnih sustava i ugrožava prirodnu ravnotežu okoliša. Mnoge prirodne i civilizacijske vrijednosti izložene su degradaciji i propadanju. Osnovni prirodni resursi – zrak, tlo i voda koriste se nekontrolirano čime se obezvređuju i zagađuju. Prostor postaje ograničavajući faktor razvoja. Nekontrolirane ljudske aktivnosti neposredno utječu na prirodnu i estetsku degradaciju krajolika, ugrožavaju biološku harmoniju i kvalitetu života.

Svi ovi negativni procesi zahtijevaju posljednjih desetljeća organiziranu društvenu svijest i odgovarajuću akciju posebno u svezi zaštite prirodnih rijetkosti. U novije vrijeme pokret zaštite prirode i održivog razvitka poprima konkretnije i realnije obrise nužnosti i poticaja vezanog za opstankom svih oblika života na Zemlji i prerasta u sve širu akciju čovječanstva za zaštitom svih elemenata životnog okoliša.

Stoga i nacionalni parkovi, zakonom zaštićena područja posebnih obilježja postaju jedan od bitnih činitelja biosfere u općem ljudskom stremljenju za očuvanjem kvalitete životnog prostora. Ideja nacionalnih parkova začeta je 1872.g. u Yellowstone-u SAD, gdje je čovjek u potrazi za eksploatacijom prirodnih dobara, opčinjen grandioznošću i ljepotom prirode i predložio zaštitu prostora “na dobrobit i uživanje narodu”. Ideje Yellowstone-a postupno su prodirale u društvenu svijest mnogih zemalja krajem 19.stoljeća, posebno onih koje su ubrzano ulazile u procese industrijalizacije i urbanizacije, a koji su nosili opasnosti degradacije i ugroženosti prirodnih vrijednosti i ukupnog okoliša.

U dvadesetom stoljeću u svijetu su osnivana dva osnovna tipa nacionalnih parkova – europski (švicarski i švedski) i američki. Švicarska s Nacionalnim parkom Engadin iz 1909.g. i Švedska iz 1910.g. imaju najdužu europsku tradiciju. Ovaj početni europski tip nacionalnih parkova obilježavaju strogi uvjeti zaštite, prostorno manja područja i prvenstveno su usmjereni prema znanstvenim potrebama. Američki nacionalni parkovi, s najdužom tradicijom, obuhvaćaju veća područja, slobodniji su i otvoreniji masovnim posjetama, a u svom sastavu izdvajaju pojedinačne prostore sa strogim uvjetima zaštite uz zaštitu pojedinačnih objekata i rijetkosti.

Pod utjecajem američkog shvaćanja europski nacionalni park se sve više izjednačava s tipom američkog parka, preuzimanjem njegovih iskustva i otvaranjem prema razvoju određenih vrsta turizma. Međunarodni centar za zaštitu prirode U.I.P.N. 1948.g. uočava mogućnost stvaranja određenih prihoda na osnovama turističkog korištenja nacionalnih parkova.

Problemi definiranja obilježja nacionalnih parkova postaju stalna stručna tema mnogih međunarodnih skupova. Na Generalnoj skupštini IUCN-a 1969.g. usvaja se nova definicija i sadržaji nacionalnih parkova. Naglašava se primarnost zaštite prirode, ali se utvrđuje i način korištenja posebno u edukativnom i rekreacijskom pogledu uz isključivanje turističke naseljske izgradnje i gospodarskog iskorištavanja prirodnih dobara. 1972. godine IUCN u Kanadi i 1973.g. na Svjetskoj konferenciji u SAD razmatra brojne specifičnosti i probleme nacionalnih parkova u svijetu. U preporuci ovih skupova omogućuje se oblikovanje zonske prostorne organizacije, a pod određenim uvjetima omogućuje izgradnja turističkih i ugostiteljskih sadržaja, stanovanja i rekreacijskih površina.

Suvremeno društvo opredijeljeno je na unapređenju životnog prostora, kvalitete života, zaštitu i razvoj prirodnih, društvenih i civilizacijskih vrijednosti, kao bitnog preduvjeta humanih i kvalitetnih uvjeta života i rada. Ovi se preduvjeti ostvaruju usklađivanjem društveno-gospodarskog i prostornog razvoja te zaštitom i unapređenjem okoliša.

Izuzetne prirodne, kulturološke, znanstvene i društvene vrijednosti svakog Nacionalnog parka ukazuju na složenost i osjetljivost ukupnog užeg i šireg prostora NP, s obzirom na posebnosti prirodnih sustava kao i fizionomsko-estetske vrijednosti pejzaža i rezervata šumske vegetacije, posebno u uvjetima povećanih društvenih zahtjeva za zaštitu, očuvanje i korištenje Nacionalnog parka. U vrlo složenoj i izuzetno osjetljivoj suvremenoj etapi razvoja i zaštite prirodnih sustava i trajnih prirodno-razvojnih promjena, te upotpunjavanja znanstvenih saznanja o prostorima Nacionalnih parkova bilo je potrebno zasnovati racionalnu misaonu razvojnu koncepciju očuvanja, zaštite i unapređenja prostora - uklanjanjem degradacijskih pojava i negativnih procesa kroz kontinuiran prostorno-planski proces, kao preduvjet budućeg razvoja.

Europa je kolijevka spoznaje o zaštiti prirode, odnosno pojedinih njezinih dijelova. Prva zaštićena područja proglašuju se u Europi sredinom 19. stoljeća; najprije iz estetskih i domoljubnih razloga, a zatim sve više znanstvenih, obrazovnih, rekreacijskih i u posljednje vrijeme ekoloških u najširem smislu.

Prvi cjeloviti zakoni o zaštiti prirode donose se početkom 20. stoljeća. Zakonodavstvo i praksa razvijali su se različito u pojedinim zemljama – stoga terminologija i kriteriji nisu ujednačeni pa je poredba istovrsnih zaštićenih dobara prirode često neprimjerena ili čak nemoguća.

U zapadnoj i srednjoj Europi 1992. god. bilo je 206 nacionalnih parkova s ukupnom površinom od oko 76.000 km² a različitih rezervata prirodnih vrijednosti (većih od 10 km²) više od 2.200 s površinom od oko 400.000 km². Procjenjuje se da je u cijeloj Europi, temeljem brojnih zakona o zaštiti prirode, obuhvaćeno sveukupno oko 16.000 područja i lokaliteta. Od toga je 1998. godine bilo ukupno 312 nacionalnih parkova s površinom oko 146.835 km². Najmanji je NP Tamaris u Grčkoj od 800 ha, a najveći u Rusiji od oko 2.500.000 ha.

U Hrvatskoj je pod zakonskom zaštitom 1993. god. bilo 7,2% državne površine (321 prostorni objekt od toga 7 nacionalnih parkova) i to je bilo u europskom prosjeku. Hrvatska planira u skoroj budućnosti pod različite stupnjeve zaštite prirodnih vrijednosti uključiti još oko 7,5% državnog prostora (teritorija i akvatorija).

Kategorija zaštite “Nacionalni park” je najpoznatiji oblik zaštite prirode, te je postala svjetska praksa da svaka država tom kategorijom izdvaja, identificira i ukazuje na najvrijednija prirodna područja. Kriteriji za odabir nekog područja za ovaj stupanj zaštite su sljedeći:

· očuvanost izvornih obilježja

· višestrukost prirodnih obilježja (nije dovoljno

da samo jedno obilježje,

npr. vegetacija bude značajno)

· razmjerno velik prostor (najmanje 20 km²,

s tim da se kod otoka tolerira i manja površina)

· upravljanje iz središnje državne vlasti

· dostupnost svima pod jednakim uvjetima

1.1.2.

Pravni temelji zaštite

Često se krivo misli da su nacionalni parkovi ujedno i najstroži oblik zaštite. Zakon o zaštiti prirode (posljednji je donesen 1994. godine NN 30/94) poznaje i strožu kategoriju (tzv. "strogi rezervat"). Međunarodne preporuke sugeriraju da se u nacionalnim parkovima provede odgovarajuće zoniranje sa prostorima pod strogom zaštitom, što s obzirom na dimenzije nacionalnih parkova najčešće nije teško ostvariti. Zakon o zaštiti prirode Republike Hrvatske (u daljem tekstu Zakon) u potpunosti slijedi međunarodne kriterije za nacionalne parkove pa u članku 4. nalazimo osnovne odredbe za tu kategoriju:

· nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava.

· NP ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu.

· u NP dopuštene su djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode.

· u NP je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara.

· turističko-rekreacijske djelatnosti moraju biti u ulozi posjećivanja i razgledavanja, koje je dozvoljeno svima pod istim uvjetima".

Ovdje treba upozoriti da je odredba o zabrani "gospodarskih djelatnosti" izazvala određene nesporazume pa se očekuje da će u sljedećoj novelaciji Zakona biti preformulirana, odnosno preciznije formulirana. Poznato je da su tradicionalna poljoprivreda i turističko-rekreacijske aktivnosti, dozvoljene u nacionalnim parkovima, također oblici gospodarskog korištenja.

Turizam i rekreacija uvijek su bili jedna od osnovnih funkcija nacionalnih parkova, ali se paralelno s naglim razvitkom ovih aktivnosti, pokazalo da i one mogu degradirati prostor. Zato i njih Zakon ograničava, odnosno usmjerava na "posjećivanje i razgledavanje". Time se ne smanjuje ukupna turistička funkcija nacionalnog parka, jer on i dalje ostaje kao bitan turistički sadržaj šireg prostora.

Budući da citirane odredbe samo okvirno određuju režim zaštite, isti Zakon obvezuje na izradu prostornog plana za svaki nacionalni park (čl. 28.), kojeg donosi Sabor. Time se potvrđuje vrijednost i državni značaj ovakvog područja. I konačno, to značenje se ogleda u odredbi da upravu nacionalnog parka osniva Vlada (čl. 17) koja imenuje i ravnatelja. Uprava funkcionira kao neprofitna javna ustanova, ali nacionalni park je svakako dobitak i u materijalnom smislu.

Kad se raspravlja o Nacionalnom parku Brijuni često se zaboravlja da je i okolno pripadajuće more integralni dio parka. Štoviše, upravo ono u velikoj mjeri opravdava tu kategoriju zaštite, jer su otoci, točnije onaj najveći i najznačajniji među njima - Veliki Brijun - u velikoj mjeri izmijenili svoju izvornu prirodnu sliku. Okolno more je, naprotiv, zahvaljujući dugogodišnjem (stoljetnom) zaštitnom režimu, sačuvalo bitne vrijednosti karakteristične za živi svijet sjevernog Jadrana.

Očuvanjem pojedinih dijelova mora Hrvatska se također priključujemo sve češćim i glasnijim međunarodnim apelima i upozorenjima o potrebi čuvanja i tog dijela okoliša. Naglašavamo da se takvo očuvano podmorje sve više koristi i kao važan segment posebne turističke ponude.

Izuzetne vrijednosti prostora bile su odlučujuće pri donošenju odluke o potrebi zakonske zaštite Brijuna već 1948. godine - kada su proglašeni zaštićenom prirodnom rijetkošću. Stjecajem okolnosti u isto je vrijeme donesena odluka o rezidenciji predsjednika države J.B.Tita na Brijunima, te je tako od 1949. do 1983.g. otočje pod posebnim sigurnosnim režimom i nažalost nedostupno posjetiteljskoj javnosti.

Godine 1983. donesen je ukaz o proglašenju Zakona o Nacionalnom parku i spomen području Brijuni (NN br.46/83 i dopune 57/89, 05/90 i 47/91). Zakonom se određuje i osigurava trajna zaštita područja otočja kao izuzetne prirodne i kulturno-povijesne cjeline te stvaraju uvjeti da ih, nakon dugogodišnje izolacije mogu, posjećivati i razgledavati domaći i inozemni građani. Za javnost je Brijunsko otočje otvoreno travnja 1984. Godine 1987. donesen je Prostorni plan područja posebne namjene NP Brioni i pripadajućeg dijela priobalnog područja.

Nakon demokratskih promjena i stvaranja samostalne i suverene države, Vlada Republike Hrvatske 1991. godine osniva Javno poduzeće (od 1996.g. Javna ustanova) za zaštitu, promicanje, održavanje i prezentiranje kulturno-povijesnog i osobito zaštićenog područja Brijuni kao izuzetne prirodne i kulturno-povijesne cjeline (NN-47/91). Granica NP Brijuni (na moru) utvrđena je Zakonom o izmjenama Zakona o proglašenju NP Brijuni (NN-45/99), a zaštita, unapređenje i korištenje NP Brijuni Pravilnikom o unutarnjem redu (NN br. 4/99).

Vlada Republike Hrvatske 1998.g. prihvaća Program i koncept zaštite i korištenja prostora NP Brijuni (nositelj izrade je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja - Zavod za prostorno planiranje) kao polazište za izradu novog Prostornog plana područja posebnih obilježja za Nacionalni park Brijuni. Istovremeno je za nositelja aktivnosti na poslovima zaštite i korištenja prostora NP Brijuni određeno Ministarstvo turizma.

1.1.3.

Obveze iz Strategije i Programa prostornog uređenja Države i ocjena postojećeg prostornog plana

Obveze iz Strategije i Programa

prostornog uređenja Države

Prema Strategiji prostomog uređenja Republike Hrvatske, dana je definicija odnosno nabrojane su sve bitne osobine nacionalnih parkova u odnosu na funkcioniranje u međunarodnim i nacionalnim okvirima:

· ”Nacionalni parkovi i parkovi prirode zauzimaju bitno mjesto u međunarodnoj promidžbi Hrvatske. Zakonom o zaštiti prirode priroda je definirana kao značajan dio okoliša kojem Republika Hrvatska osigurava osobitu zaštitu na načelima najbolje svjetske prakse. Nacionalni parkovi i parkovi prirode su područja vrhunskih vrijednosti potencijala unutar države i ne mogu biti poluge lokalnog ili regionalnog razvoja ali mogu biti kvalitetni izvori prihoda. ”

· ”U prirodnoj sferi postoje dobra i vrijednosti koje nemaju pragmatični temelji i koja su oslobođena pragmatičnih obveza. Nacionalni park se osniva da bi se organizirala zaštita pojedinog prirodnog dobra zbog njega samog. Odluka o tome što će Država i društvo proglasiti nacionalnim parkom izravna je posljedica načina na koji društvo određuje vlastiti identitet. Nacionalni park je ulomak nacionalnog teritorija koji se drži posebno važnim, ne zbog posebnih gospodarskih nego zbog općih kulturnih obilježja.

Park se utemeljuje voljom Države. Ta činjenica implicira tri posebne odrednice parka:

· park se ustanovljuje ”na opću dobrobit naroda”,

· parkom se upravlja centralizirano, iz državnog središta,

· park je najorganiziraniji oblik zaštite.

Odlukom o ustanovljenju parka Država jamči provedivost te odluke. Nacionalni parkovi ne mogu biti dijelovi turističko-ugostiteljske industrije, ali mogu biti dio kvalitetne turističke ponude.”

Ocjena postojećih

dokumenata prostornog uređenja

Unatoč specijaliziranim studijama koje su korištene u izradi prostornih planova 1986. i 1990. te deklariranim stavovima o zaštiti i korištenju prostora Nacionalnog parka planski dokumenti puni su kontroverznih stavova, a koncepti razvoja i uređenja područja nude rješenja suprotna ciljevima zaštite. Oba plana, osobito drugi, polazila su isključivo od ostvarivanja što veće ekonomske dobiti povećavajući smještajne kapacitete

novom gradnjom (prema finalnom scenariju iz 1990. za Središnju zonu umjesto postojeće bruto površine od 32.681 m2 predviđa se prostor od 71.590 m2 !); takvim ekstenzivnim opterećenjem prostora evidentno se zanemaruju međunarodne konvencije i preporuke kao i obvezujući zakonski propisi koji ističu da su intervencije u području nacionalnoga parka ograničene i u pravilu se odnose na očuvanje postojećega stanja.

Zaboravlja se, da se sukladno definiciji nacionalnog parka, područje ne može tretirati kao izrazito turističko područje, pa se stoga svi sadržaji turističko-rekreacijske prirode moraju pažljivo dimenzionirati i dosljedno temeljiti na procjeni ekološkog kapaciteta prostora. Na žalost, niti jedan plan svoje razvojne smjernice, osobito u pogledu novih smještajnih kapaciteta, ne argumentira odgovarajućim proračunom (formula za nacionalne parkove) o dopustivim, optimalnim granicama korištenja toga specifičnog prostora za prihvat određenih funkcija i sadržaja. Isto su tako pretpostavke turističkog razvoja temeljene na otvaranju novih lokacija i planirani kapaciteti od 618 do 809 (ležajeva) kreveta na Velikom Brijunu, ili 1290 na Malom (plan iz 1986.) sasvim proizvoljni, iako su nadležne službe za zaštitu prostora upozorile “da bi svako znatnije povećanje smještajnih kapaciteta iznad sadašnjega stanja bilo suprotno načelima zaštite, prezentacije i kvalitetnog korištenja prostora”.

Osobito je proizvoljno plansko rješenje iz 1986. za Mali Brijun (gradnja hotela, apartmana i vila, trgovačko-ugostiteljskih i sportskih objekata) ako se uzme u obzir da je otok u vrijeme izrade plana stručnjacima bio nedostupan pa je stoga izostala mogućnost valorizacije njegovih ukupnih vrijednosti.

1.2.

Položaj, posebnosti i značaj područja NP Brijuni

1.2.1.

Položaj i prostorni obuhvat

Duž zapadnoistarske obale ima nekoliko skupina otoka (kod Poreča, Vrsara, Rovinja i Pule). Najzanimljivija, najveća i najrazvedenija među njima svakako je Brijunska skupina od 14 otoka i otočića, sjeverozapadno od Pule. Njihova ukupna površina je oko 7,35 km². Najveći dio te površine, oko 75%, pripada otoku Velom (Velikom) Brijunu.

Granice Nacionalnog parka utvrđene Zakonom iz 1983. godine (NN-46/83) obuhvatile su kopno i okolno more, pa je ukupna površina NP Brioni bila oko 36,35 km².

Sadašnje granice Nacionalnog parka utvrđene 1999. godine (NN-45/99) obuhvaćaju kopno i okolno more s podmorjem, tako da je ukupna površina NP Brijuni oko 33,85 km² (prema Zakonu - izmjerena na karti mjerila 1:25.000 koja se čuva u Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša) ili oko 33,95 km² (prema GIS-izmjeri na karti mjerila 1:5.000 koju je obavio Zavod za prostorno planiranje).

Geološki i geomorfološki, Brijuni su nastavak zapadne “Crvene Istre”. Budući da je dubina Fažanskog kanala oko 12 m, Brijuni su još “nedavno” – do prije desetak tisuća godina – bili sastavni dio istarskog kopna. Dizanje morske razine u posljednjih nekoliko tisuća godina (otapanje leda) dalo je konačan oblik brijunskim obalama i učinilo ih vrlo razvedenima. Otoci su izgrađeni od horizontalnih ili tek malo nagnutih slojeva vapnenca kredne starosti, na kojima je mjestimično razmjerno debeli sloj karbonatnog smeđeg tla ili crljenice. Otok Veliki Brijun prekrivaju debele naslage crljenice, mjestimice i do 7 m. Crljenica je tlo s visokim sadržajem gline (do 60%), a ta osobitost uzrokuje da su sve površinske ulekline na otoku stoljećima bile vlažne ili zamočvarene (što je pogodovalo razvitku malarije i uzrokovalo da je u nekim povijesnim razdobljima otok bio slabo ili potpuno nenaseljen - krajem 19. st. otok je uređen i

očišćen od zamočvarenih dijelova).

Dužina obalne linije svih otoka iznosi čak 46,82 km. Najrazvedeniji su Mali Brijun (8,28 km) i Veliki Brijun (25,90 km). Obale su uglavnom niske i kamenite ali lako pristupačne zbog horizontalne slojevitosti stijena. U ponekim uvalama ima mjestimično šljunka i pijeska (Verige, Kozlac, Javorika, Dobrinka, Krasnica i dr.).

Nacionalni park Brijuni ima tipološki karakteristike američkog parka otvorenog za znanstveno, edukativno i turističko-rekreacijsko korištenje. Brijuni su NP s autohtonim i alohtonim prirodnim i životinjskim svijetom, izuzetnim kulturološko-civilizacijskim i memorijalnim vrijednostima šireg i međunarodnog značenja, pa se njegov fenomen određuje integralnom vrijednošću.

Neovisno o egzistentnoj prostornoj i interesnoj podijeljenosti, koja čini njegovu specifičnost, koncepcija prostornog plana Nacionalnog parka Brijuni zasniva se na integralnosti prostora. Pri tom se poseban značaj pridaje i kontaktnom pripadajućem priobalnom prostoru mjesta Fažana, kao prostoru od interesa za razvoj i zaštitu NP i oblikovanje jedinstvenog prostorno-razvojnog koncepta iako različitim kategorijama i uvjetima zaštite kako po ograničenjima tako i po mogućnostima korištenja.

Nacionalni park Brijuni čine otoci Veliki Brijun, Mali Brijun, Sv.Marko, Gaz, Obljak (Okrugljak), Supin, Supinić, Galija, Gruj, Krasnica (Vanga), Pusti otok (Madona), Vrsar, Sv.Jerolim i Kozada s morem i podmorjem (u ukupnoj površini od 33,85 km2).

Granica Nacionalnog parka teče crtom koja spaja točke:

A – svjetlo na grebenu Kabula

44⁰ 56^I 40^II (44⁰ 56^I 48^II) i 13⁰ 42^I 56^II (13⁰ 42^I 36^II)

B – pozicija

44⁰ 54^I 00^II i 13⁰ 43^I 06^II

C – pozicija

0,3 naut. milje u smjeru 180⁰od svetionika Peneda

44⁰ 52^I 54^II (44⁰ 42^I 54^II) i 13⁰ 45^I 30^II (13⁰ 45^I 12^II)

D – pozicija

0,1 naut. milje u smjeru 180⁰od južnog rta otoka Kozada 44⁰ 53^I 45^II i 13⁰ 48^I 10^II

E – pozicija

0,1 naut. milje u smjeru 90⁰ od istočnog rta (pristan) otoka Kozada 44⁰ 54^I 00^II i 13⁰ 48^I 33^II

F – pozicija

0,35 naut. milje u smjeru 15⁰

od rta Slavuja 44⁰ 55^I 24^II i 13⁰ 47^I 07^II

G – pozicija

44⁰ 56^I 57^II (44⁰ 56^I 54^II) i 13⁰ 44^I 40^II (13⁰ 44^I 42^II)

Granica Nacionalnog parka Brijuni ucrtana je na topografskoj karti mjerila 1:25.000 koja se čuva u Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša. Pojedini otoci i otočići imaju slijedeće površine i najveće visine:

Ime otoka: Površina Visina Dužina obale

ha (1): m nm. (1): u km (2):

______________________________________________________

Veliki Brijun 555,77 55 24,6

Mali Brijun 107,28 30 8,2

Krasnica (Vanga) 19,85 9 3,0

Sv.Jerolim 12,60 18 1,5

Kozada (Kotež) 7,80 9 1,2

Gaz 6,00 15 1,3

Vrsar (Orzera) 5,88 12 1,0

Galija 4,92 5 1,0

Pusti otok (Madona) 4,85 5 1,2

Obljak (Okrugljak) 4,00 7 0,9

Grunj (Grongera) 3,38 8 1,0

Supin i Supinić 1,40 8 0,8

Sv.Marko 0,90 6 0,3

________________________

Izvor: (1) Leksikografski zavod "M.Krleža", Zagreb 1997.

(2) Hidrografski institut JNA, Split 1955.

Ime otoka: Površina Visina Dužina obale

ha (1): m nm. (1): u km (2):

______________________________________________________

Veliki Brijun 561,00 55 25,90

Mali Brijun 108,85 30 8,28

Krasnica (Vanga) 19,84 9 2,65

Sv.Jerolim 12,62 18 1,51

Kozada (Kotež) 7,84 9 1,16

Gaz 6,28 15 1,13

Vrsar (Orzera) 6,79 12 1,39

Galija 4,94 5 0,83

Pusti otok (Madona) 5,06 5 1,19

Obljak (Okrugljak) 4,17 7 0,76

Grunj (Grongera) 3,37 8 1,00

Supin 1,28 8 0,43

Supinić 0,37 2 0,25

Sv.Marko 0,89 6 0,34

________________________

Izvor: GIS izmjera 1999.g. - Zavod za prostorno planiranje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Iz mjerila 1:5.000 u AutoCAD programu.

Ukupna površina Nacionalnog parka Brijuni 3.395,0 ha

Površina morskog dijela NP 2.651,7 ha

Površina svih otoka prema novoj izmjeri: 743,30 ha

Dužina svih otočkih obala: 46,82 km

Dužina morske granice NP: 22,93 km

Broj građevinskih cjelina ili objekata

(bez cesta, mostova i elektrostupova) 64

Klimatska obilježja brijunskog otočja:

Srednja godišnja temperatura u 0 C 13,9

siječanj - najhladniji mjesec 5,9

srpanj - najtopliji mjesec 23,2

Godišnji prosjek sati osunčanja oko 2.350

srpanj - 328 sati i siječanj - 85 sati

Godišnji prosjek vedrih dana 113,2

Godišnji prosjek oblačnih dana 80,6

Temperatura mora u C 16,1

ljeto (6. - 8. mjesec) - kolovoz 23,8 22,5

zima (12. - 2. mjesec) 10,5

Prosječna godišnja količina oborina u mm 817

lipanj 47 mm i studeni 114 mm

Snijeg je rijetkost - prosjek dana 2,6

Prosječna relativna vlažnost zraka u % 76

najmanja srpanj 70%, najveća prosinac 82%

Vjetrovi - zračna strujanja (Veliki Brijun -Tegetthoff)

ljeti - maritimni vjetrovi, zimi - s kopna

najučestaliji: iz SE 18%, NE 17% i NW 13%;

tišina 28,5% dana

Zračni pritisak - nema čestih i znatnih kolebanja

ljeti u 13 sati 1010,6 mb, proljeće 1017,0 mb

________________________

Izvor: Meteorološke stanice Pula i Rovinj, interpolacija Brijuni

razdoblje 1947-1970.

1.2.2.

Povijesni, gospodarski i prostorni razvitak brijunskog otočja

Posebni su uvjeti pogodovali kontinuiranom nastavanju i razvoju brijunskog otočja: prirodna izdvojenost omogućavala je prostorno i ekonomsko samoodržanje ljudskih zajednica na njegovim nekad plodnim površinama, a neposredna blizina kopna podredila ih je općim tokovima povijesnih zbivanja u gornjoj-jadranskoj regiji. Geografski i strateški povoljan smještaj, prirodna bogatstva i plodno tlo pogodovali su naseljenosti otočja još u pretpovijesno doba, a od antičkih vremena do novijega doba otočje je često imalo drukčiji administrativno-politički status od kopnenoga zaleđa.

Sve navedeno utjecalo je na organizaciju i gospodarenje prostorom, razmještaj naselja, proizvodnih pogona, izmjenu kultura na obradivim površinama, gradnju obrambenih sustava i sl.

Dug civilizacijski kontinuitet posvjedočuju brojni ostaci građevina i lokaliteta iz pretpovijesnoga doba na otocima Velikom i Malom Brijunu; na ostalim manjim otocima povijesne građevine ili njihovi ostaci svjedoče pripadnost gospodarskoj osnovi arhipelaga (kamenolomi) ili stratešku važnost otočja u sklopu regije (fortifikacije).

O intenzivnoj naseljenosti otoka Veliki Brijun u pretpovijesno doba svjedoči niz lokaliteta: zemuničko naselje na lokalitetu Gromače, važan je neolitski i ranobrončani lokalitet, a u središnjem je dijelu otoka impozantna Gradina bila sjedište jedne značajne pretpovijesne skupine iz cca 1700.g.p.n.e. Niz drugih lokaliteta gradinskoga tipa (Straža, Ciprovac, Rankun i dr.) i početkom 20. stoljeća evidentirano gradinsko naselje na Malom Brijunu, upotpunjuju sliku izuzetne napučenosti ovoga područja u pretpovijesno doba. Arheološki nalazi govore o lovačko-poljoprivrednom načinu gospodarenja prvih otočkih stanovnika.

U antičko doba na otočju (Insula Pullaria) nastavlja se intenzivan život o čemu svjedoče brojni ostaci stambeno-gospodarskih pogona (villae rusticae) i drugih objekata na Velikom i Malom Brijunu (koji su u to doba bili jedan otok), a zabilježeni su i ostaci villae rusticae i lučkih uređaja i na otoku Krasnici. Od tih lokaliteta valja izdvojiti impresivne ostatke arhitektonskoga kompleksa u Uvali Verige (stambeni i gospodarski dio, hramovi, trjemovi, terme, spremišta za vodu, vivariji, lučki uređaji, radionice i dr.), koji se formirao u tijeku 1. st. prije do 2. st. n. e., kada je napušten. Među otkrivenim antičkim lokalitetima i privredni je pogon za preradu maslina na lokalitetu Kolci.

Vjerojatno otoci u to vrijeme nisu bili u sklopu pulskoga agera nego su, kao carski posjed, imali posebnu upravu. Sudeći po nalazima, privredne su aktivnosti tada bile izuzetno jake i raznolike: uz intenzivnu poljoprivredu (maslinarstvo, uzgoj vinove loze), uzgaja se stoka, vadi se kamen i proizvodi sol, a arheološki ostaci upućuju i na postojanje različitih radionica.

Osim brojnih ostataka arhitekture na kopnu, o izuzetnoj aktivnosti na cijelom području u antičko vrijeme svjedoči i niz podmorskih nalazišta uz otočke obale ili u njihovoj blizini. Najzanimljiviji su nalazi ostataka arhitekture i lučkih uređaja uz kompleks u uvali Verige gdje je, iz kulturnoga sloja debljine 2,5 m izvađen materijal iz razdoblja od 1. do 6. stoljeća.

Nakon propasti Zapadnorimskog carstva otočje je nakratko pod vlašću Istočnih Gota (493-539), potom je, do godine 778. pod bizantskom vlašću.

U tom su razdoblju Brijuni biskupski posjed i sjedište, a u Uvali Dobrika, oko vile rustike iz ranijega vremena, razvija se novo središte koje se u tijeku 5/6. st. opasuje čvrstim bedemima. To utvrđeno naselje, kastrum, jedna je od važnih točaka bizantskoga plovnog puta uz istočnu obalu Jadrana. Iz istoga su vremena i crkva sv. Marije i sv. Petra u neposrednoj blizini Kastruma, i uz njih prostrane nekropole. U najnovije je vrijeme utvrđeno da je kontinuirano bio naseljen od 1. do 7., bez prekida u vrijeme provale germanskih plemena na granice carstva, a ranoslavensko groblje u neposrednoj blizini i podaci o postojanju benediktinskoga samostana uz crkvu sv. Marije (koji je napušten početkom 14. st.) upućuju na to da se život ovdje odvijao sve do kasnoga srednjeg vijeka.

Kao i cijela Istra, Brijuni su od 788. pod franačkom vlašću, kasnije u posjedu Akvilejske patrijaršije; godine 1331. konačno potpadaju pod mletačku vlast koja će trajati sve do kraja 18. st.

Na osnovi dostupnih izvora i postojećih materijalnih ostataka ne može se sa sigurnošću utvrditi kada se počelo razvijati naselje oko današnje luke. Ostaci akvilejskih (ili mletačkih) utvrda u Uvali Turanj, te kula-donžon u današnjem naselju, vjerojatno su, zbog obrane otočja sa sjeverne strane, sagrađene daleko prije nastanka naselja. Moguće da je kula-donžon imala važnu ulogu u 12. stoljeću, u čestim sukobima pulske komune s Venecijom, a nije isključeno da je na tom mjestu, strateški važnom, bila i neka starija utvrda. Zbog strašne pohare kuge godine 1312. kada Brijune napuštaju i benediktinci, vjerojatno je zamrlo naselje u uvali Dobrika, a preostali i(ili) novonaseljeni žitelji organiziraju život oko ove utvrde.

Struktura privređivanja iz osnove se mijenja; primarna gospodarska djelatnost u antička vremena - uzgoj maslina i vinove loze, u kasnoantičkom je razdoblju ustupila mjesto stočarstvu i uzgoju žitarica; sada pak vađenje kamena i intenzivnija proizvodnja soli postaju glavne privredne djelatnosti.

Prestrukturacija privrede posljedica je, među ostalim, zapuštanja poljoprivrednih površina uslijed depopulacije otoka zbog kužnih epidemija, a i potrebe za kvalitetnim kamenom Mletačke Republike, novoga vladara otočja od 1313., velike su. Relativno zaštićena uvala na sjevernoj strani otoka koja omogućuje ukrcaj na lađe ubranoga kamena iz obližnjih kamenoloma, te blizina kopna, utjecali su na razvitak naselja na području današnje Luke.

Od kolike je važnosti bilo vađenje kamena s Brijuna za Mlečane, govori i podatak da su kamenorescima - žiteljima ili onima koji su se htjeli naseliti na otočje, zahvaćeno kugom, Statutom grada Pule odobravane određene privilegije. O intenzivnoj eksploataciji kamena svjedoče brojni stari kamenolomi na Velikom i Malom Brijunu i skoro svi ostali brijunski otoci, od kojih su neki u tijeku vremena (Vrsar, Jerolim, Okrugljak) “skinuti”i do dvije trećine svoje površine. Osim po kamenu Brijuni su poznati i po dobrim kamenorescima čiji se rad može pratiti od Venecije i srednje Italije do Firence, sve do polovice 16. stoljeća.

Iako su prihode od privrednih aktivnosti ubirali feudalni gospodari (porečki biskup, Mletačke vlasti) u tijeku 15. i do polovice 16. gospodarske su se prilike na Brijunima prilično stabilizirale, pa gospodarski potencijal zajednice nije neznatan što se očituje u kvaliteti građevina sačuvanih do danas: lijepoj gotičkoj župnoj crkvi sv. Germana iz 1481, koja je, prema nekim tvrdnjama sagrađena nad starijom romaničkom, zavjetnoj crkvici sv. Roka iz 1504, ljetnikovcu-kaštelu, sagrađenom uz kulu, “seljačkoj kući” jedinom u cijelosti sačuvanom objektu tradicijske arhitekture na otočju. U 16. se stoljeću pregrađuje i obnavlja i crkva sv. Marije u Uvali Dobrika. Vjerojatno su iz toga doba, ili iz još ranijeg, i crkvice na otoku Sv. Jerolim (postojala do polovice ovoga stoljeća) i Uvali Sv. Mikule na Malome Brijunu koja je postojala do potkraj 19. st.

Dostupni izvori ne pružaju podatke o broju brijunskih žitelja u navedenom razdoblju. U prvom mletačkom popisu stanovništva Istre iz 1554. broj brijunskih žitelja iskazan je zajedno s ostalim naseljima pulskoga područja. No, znatan uspon zajednice u tijeku 15. st. već je iza polovice 16. stoljeća prekinut uslijed epidemija kuge i malarije. Prema kazivanju kartografa A. Dell Oche stanovništvo se tako prorijedilo da je 1563. godine 99% poljoprivrednih površina neobrađeno, pa Brijuni ulaze u svoju posljednju fazu propadanja “te ih nijedan kasniji pokušaj neće uspjeti oživjeti”. Mletačke su vlasti među sličnim pokušajima da se oživi istarsko područje opustošeno epidemijama, ratovima i stalno prisutnom malarijom, donosile i niz odluka da se i Brijuni nasele življem iz Dalmacije.

Iz godine 1571. potječe podatak da zemljište još nije bilo obraslo makijom pa je, na inače plodnom tlu, još uvijek moguća sjenokoša. No 1590. kužna epidemija opet zahvaća Brijune, a posljednji zastrašujući nalet kuge 1631. nanovo je opustošio otočje. Prema izvješću iz 1631.g. Brijuni su naselje s 50-tak stanovnika koji žive u 14 kuća, otok je, kao i cijela Istra opustio i malaričan, zemlja je zapuštena i prekrivena makijom.

U razdoblju od 1530. do 18. st. nema podataka o gradnji ikakvih objekata, no obavljane su popravke i preinake na postojećim građevinama (ljetnikovac, kula, “seljačka kuća”), a crkva sv. Germana je obnavljana 1784.g. Prema mletačkim popisima iz 1741. na Brijunima živi 11 duša, 1770. godine 39; 1797. tek tri naseljene kuće s 14 duša.

Propašću Mletačke Republike 1797. Brijuni su, kao i ostali dio Istre, zakratko pod austrijskom, a od 1804.-1813. pod Napoleonovom vlašću. Najprije u sastavu Napoleonove Kraljevine Italije, potom u sastavi Ilirskih provincija. Francuzi su otočje zatekli potpuno uništeno i zapušteno. Početkom 1804.g. zapisano je da je “otok naseljen samo kamenorescima. Očito je da su sve druge aktivnosti zamrle. Francuske su vlasti, shvativši potencijalne vrijednosti otočja planirale njihovu temeljitu sanaciju i uređenje te je u tu svrhu, na Napoleonov zahtjev, izrađena karta s detaljno snimljenim stanjem zemljišta i stanovništva, no propast Ilirskih provincija spriječila je provođenje revitalizacije otočja.

Nakon 1813. Brijuni ulaze u sastav austrijske carevine pod čijom će vlašću ostati sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. Za cijelo to vrijeme Brijuni će ostati izvan gospodarskih interesa austrijskih vlasti. Izborom Pule sredinom stoljeća za smještaj glavne austrijske ratne luke, Brijuni ulaze u sustav njezina obrambenog pojasa pa se na Velikom Brijunu godine 1864/8. na brežuljku Straži (ilirskoj gradini), gradi veličanstven for Tegetthoff. No, austrijske su vlasti i nadalje u cijelosti nezainteresirane za gospodarski razvitak otočja, dapače, Brijuni su malarični i nezdravi i “samo izvor zla i zaraze”.

Ipak, na arhipelagu su se odvijale određene aktivnosti: s Velikog Brijuna sjekla se sedmogodišnja šuma za ogrjev, a na manjim se otocima vadio kamen. U doba gradnje tvrđave Tegetthoff Veliki Brijun je 1869.g. samo povremeno nastanjen. U prvom službenom austrijskom popisu iz 1857. nema podataka o žiteljima otočja jer su iskazani pod naseljem Fažana. Podaci iz 1880. ukazuju da se na ovim prostorima potkraj stoljeća određene aktivnosti ipak odvijaju: te godine otočje ima ukupno 83 stanovnika, od kojeg broja na Svetom Jerolimu živi 32, a godine 1890. čak 49 stanovnika. Razlog tomu je intenzivno vađenje kamena s toga otoka (za gradnju Burgtheatra u Beču). 1880.g. na Malom Brijunu živi 8 žitelja. Posljednji žitelji na Malom Brijunu evidentirani su 1910.g. (11 duša), kad je i na otočiću Obljaku (Torondi) živjelo 7 osoba.

I danas se na cijelom arhipelagu nalaze ostaci manjih ili većih građevina; neke se mogu prepoznati kao tipična tradicijska domaćinstva s okućnicom, a neke kao kamenoklesarske nastambe i radionice.

Stoga na Velikom i Malom Brijunu već u tijeku 80-tih započinju pripreme i gradnja niza obalnih utvrda. Na Velikom Brijunu rekonstruira se i modernizira tvrđava Tegetthoff (od 1895 – 1906.g. s posadom od 370 vojnika). Na Penedi, južnom dijelu Velikog Brijuna, grade se (od 1898. do 1902.), do danas sačuvana, dva fora i dvije baterije (za oko 210 vojnika). Baterije građene u tijeku samoga rata na Rtu Rankun i Rtu Barban danas nisu sačuvane. Na Malom Brijunu 1895.g. počinje se graditi Veliki for (“Brioni Minor”), najveća utvrda pojasne tvrđave Pula “kojoj po organizaciji i rasporedu nema slične među pulskim forovima”. Glavni su radovi dovršeni do 1900.g (za oko 550 vojnika), a na njoj se radilo do početka Prvog svjetskog rata. Na strateškim točkama otoka grade se četiri obalne artiljerijske baterije od koji su dvije do danas dobro očuvane.

Stanje krajnje zapuštenosti otočja trajalo je sve do 1893.g. kada malarične i opustjele Brijune (osim otoka Sv. Jerolim) kupuje Paul Kuplewieser (vlasnik čeličane u Moravskoj). Bio je to prijelomni razvojni trenutak u novijoj povijesti otočja. Naime, Kuplewieser se zalagao za privrednu i kulturnu integraciju austrijskoga juga osuđujući nezainteresiranost i neefikasnost austrijske vlasti u rješavanju vitalnih gospodarskih problema ovoga područja. To najbolje pokazuje njegov program kojim je za kratko vrijeme od malaričnih i bolesnih Brijuna stvorio klimatsko lječilište, a koji je po mnogo čemu ostao jedinstven do danas.

Nešto prije Kupelwieserowa dolaska na Brijune, 1881-83., zbog pojave brizantnog eksploziva, započinje modernizacija starih forova oko Pule i gradnja novih. Dotad je na Brijunima bila samo tvrđava Tegetthoff. Tada se otočki prostor intenzivnije uključuje u fortifikacijski sustav ratne luke Pula jedine pomorske pojasne tvrđava Austro-Ugarske Monarhije, najveće tvrđave na Jadranu.

Gradnja fortifikacija na brijunskom otočju započinje u isto vrijeme kad i opsežni radovi na kultiviranju Velikoga Brijuna. Kupelwieswer je Brijune kupio uz suglasnost vojnih vlasti, a zatrebaju li pojedini dijelovi otočja za vanjska utvrđenja... o tome će se lako dogovoriti. Vojska je stacionirana u tvrđavi Tegetthoff i na Penedi. Svjetionik na krajnjem rtu Penede sagrađen je 1870. Na Malom Brijunu, koji je bio od izuzetne strateške važnosti, do 1910. živi 11 žitelja Vojska godine 1908. sudjeluje i u uređenju i održavanju luke jer je vojno pristanište na Penedi neupotrebljivo pri nepovoljnim vjetrovima.

Malo je vjerojatno da je Kupelwieser, kupujući Brijune, imao jasnu koncepciju razvoja turizma na njima, no odmah je pristupio realizaciji opsežnih i dalekosežnih projekata koji su bili osnova kasnijem razvitku lječilišta i ljetovališta. Pošumljivanjem otoka uz očuvanje autohtonoga raslinja, rekultiviranjem obradivih površina, gradnjom mreže putova, uvođenjem odgovarajuće infrastrukture, sanacijom otočja (angažirao Roberta Kocha) od malarije, u prvim je godinama, do 1901/1902. stvorio uzorno gospodarstvo koje je bilo osnova za savršeno funkcioniranje turističkoga naselja.

Organizirajući život na Brijunima, Kupelwieser je vodio krajnju brigu o raspodjeli funkcija i namjeni prostora na otoku. Sjeveroistočni dio otoka određen je za gradnju privrednih pogona; uz postojeću staru jezgru u luci organizira se život, gradnjom potrebnih objekata uz njezin južni i zapadni rub. Nužan gradilišni prostor dobiven je raščišćavanjem kamenoloma koji su dopirali do samoga mora, te nasipavanjem i podzidavanjem luke. Nova gradnja se ne usmjerava južno i zapadno od postojećih, starih objekata, kako bi slobodne površine ostale sačuvane za poljoprivredu i parkovno uređenje.

No, ideja o turističkom razvitku otoka postupno je dozrijevala, što najbolje potvrđuje činjenica da je u samoj luci, tik uz obalu zapadne i južne strane od 1902. do 1913. smještao gospodarske objekte koji su postupno zamjenjivani hotelima i njihovim pratećim objektima (zapadna je obala urbanistički i građevno definirana prije južne). Kantina za radnike pretvara se krajem stoljeća u skroman hotel, a radničke barake do 1909. zamjenjuju se depandansom, restoranom s kavanom i hotelom Karmen. Do 1912. gradi se niz objekata (električna centrala, radionice, ledana, skladišta, stanovi za radnike, parna kupelj i dr.). Uz južnu stranu luke, osim dva stambena objekta, su vinski podrumi, štale za krave s mliječnim pogonom i dr. Od godine 1903. do 1913. postojeći privredni objekti se adaptiraju, ruše ili zamjenjuju luksuznim hotelima i zimskim bazenom. Istočno i zapadno krilo spojeno je slikovitom šetnicom (Wandellbahn). U uvali Saluga godine 1905/6. gradi se kupalište, a na Rtu Garme od 1906. do 1914. podiže suvremen, izvanredno organiziran poljoprivredni pogon, s nizom sadržaja vezanih uz poljodjelsku i stočarsku proizvodnju, te hotelski pogon. U blizini “poljoprivredne ekonomije” u Uvali Turanj godine 1910. gradi radničku nastambu, “kaštel” (izvanredno slikovit stambeni kompleks). Od 1906. do 1908. podmorskim vodovodom s kopna rješava opskrbu vodom i poboljšava promet s kopnom.

U strogo definiranom građevnom području na sjevernoj strani otoka, stvoreno je zgusnuto“naselje”, gdje su se na malome prostoru križale i prepletale najraznovrsnije funkcije i sadržaji, ali koje je funkcioniralo kao homogena i zaokružena cjelina sve do 1945. Bio je to jedan od najvrednijih secesijskih ansambla u Hrvatskoj.

Izvan “naselja u luci”, osim vojnih objekata na Penedi nije bilo značajnije gradnje, sagrađeno je tek nekoliko manjih objekata- vila: dvije na Rtu Nosac i dvije u Uvali Madona, na mjestu današnje Bijele vile. Na Malom su Brijunu prije gradnje forova i baterija građeni servisi i radionice (kompleks “Siemens”) te popratni prizemni objekti za potrebe vojske (u Luci i na Pisku).

Treba naglasiti da su se sve graditeljske aktivnosti na otoku Veliki Brijun odvijale uz očuvanje zatečenih povijesnih i kulturnih vrijednosti. Svi su povijesni objekti u luci popravljeni, a pritom im je u najvećoj mjeri sačuvan izvoran izgled i dana odgovarajuća namjena, a zahvaljujući Kupelwieserovim inicijativama i potpori, na otoku su obavljana istraživanja niza arheoloških lokaliteta, od prethistorije do ranoga srednjeg vijeka, koja su potom kao vrhunske atrakcije, uključeni u turističku ponudu.

Zahvaljujući golemim ulaganjima i izvanrednom umijeću korištenja postojećih resursa Kupelwieser je u kratkom razdoblju od malaričnog i zapuštenog otoka stvorio klimatsko lječilište i ljetovalište, jedno od najprivlačnijih turističkih odredišta austrijskog primorja. Uz klimatsko lječilište u iznimno lijepom prirodnom i kultiviranom ambijentu na Brijunima se nudio i kongresni i znanstveni turizam (istraživanje bogate kopnene flore te morske flore i faune) te čitav niz kulturnih i sportskih sadržaja. Uz redovite muzičke priredbe, balove i kinematografske predstave bila su česta i muzička gostovanja. Uz raznolike sportske priredbe kao što su jedriličarske regate, teniska i plivačka natjecanja, svakome su se nudile vožnje biciklom, fijakerom, jahanje, lov, ribolov s fažanskim ribarima, jedrenje, tenis, vožnje motornim čamcem, kružni izleti oko otoka kao i kružna putovanja do Rovinja, Poreča, Trsta, Pule, Opatije, Lošinja, čak i Dalmacije, koji su bili omogućeni redovitim morskim prometom. Posebnu su draž činile šetnje pažljivo projektiranim stazama do brijunskih vidikovaca s odmorištima, ili kultivirani kamenolomi s izvanrednim mikroklimatskim uvjetima. Važna turistička atrakcija bile su nastambe s egzotičnim životinjama, sagrađene zapadno od naselja.

Koliki je opseg ulaganja i kakva je aktivnost razvijena na otoku nakon kratkoga vremena govori i podatak da je pri Kupelwieserovom dolasku (izuzevši vojne posade u forovima) živjelo svega nekoliko žitelja, a 1900., prema navodima vlasnika, na otoku već boravi 200-300 ljudi, mahom radnika koji rade na sanaciji i rekultiviranju zemljišta i gradnji privrednog pogona. Velik dio njih i stanuje na otoku. Prema popisu iz 1910. na otoku stalno živi 333 žitelja no, prema podacima iz otočkih novina na otoku pred rat živi oko 700 žitelja, pa je otvorena i jednorazredna škola.

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata na Brijunima je stacionirana austrougarska vojska (oko 2000 vojnika) koja je za svoje potrebe koristila i dio hotelskoga pogona, no gospodarstvo je kako-tako funkcioniralo tijekom cijeloga rata.

Nakon propasti Austro-Ugarske situacija se na Brijunima bitno promijenila: Rapalskim ugovorom 1920. otočje dolazi pod talijansku vlast, u sklopu pokrajine Venezia Giulia. Međutim uslijed teritorijalnih, političkih i socijalnih promjena Brijuni više nisu klimatsko lječilište, što im je bila osnovna značajka prijeratnog razdoblja. Obalna klimatska lječilišta ostaju bez jednoga dijela svojih gostiju (koji su im popunjavali kapacitete preko cijele godine) zbog promjena liječenja bolesnika s dišnim problemima (šalju se na liječenje u planine). Sve te promjene odrazile su se bitno i na strukturu brijunskih gostiju: dotad je većina posjetilaca bila iz Austro-Ugarskih zemalja, iz aristokratskih, visokih upravnih i činovničkih krugova. Sada je to uglavnom bogata svjetska industrijska i trgovačka buržoazija te najpoznatija imena europske aristokratske i intelektualne elite.

Od godine 1920-1940. Brijuni postaju mondeno ekskluzivno ljetovalište u kojemu se traži vrhunska zabava, vrhunski sport i atrakcije po svaku cijenu. Uz golf igralište koje je uređeno 1922. na izuzetno atraktivnom terenu, povećava se i broj tenis igrališta. Godine 1925. uvodi se polo koji će od tada biti apsolutno preferiran sport na Brijunima, a zahvaljujući njemu Brijuni su u to doba jedno od najčuvenijih sportskih središta u Europi. Izvanredno dobro osigurane su kopnene i pomorske prometne veze na liniji Trst-Zadar. No, i uz takvu ponudu turistički promet nije dostigao niti prijeratnu razinu, a pogotovo nije mogao pokriti silne rashode koji su posebno veliki zbog izuzetno skupoga polo sporta.

Velika svjetska kriza 1929. odrazila se također na ionako krhku i ugroženu brijunsku ekonomiju. Brijuni nakon niza pokušaja saniranja i spašavanja od strane raznih konzorcija i banaka bankrotiraju, te 1936. prelaze u državno vlasništvo.

Građevna aktivnost između dva rata uglavnom je zanemariva. U samome naselju, osim niza nužnih popravki i adaptacija na hotelima i stambenim objektima neposredno nakon rata, jedini je važniji zahvat dvadesetih godina (1924/5) gradnja lijepoga kružnoga plesališta uz Wandelbahn, u središnjem dijeli luke, te kuće iza hotela Karmen, današnje “vile Marice”. Pred sam rat moderniziraju se interijeri kavane i restorana te društvene prostorije u Neptunu III. No, sve to ne može spriječiti drastičan pad turističkog prometa. Već su 1936. hoteli najvećim dijelom godine prazni. Ipak nove vlasti gajem iluzije o novom zamahu i razvoju brijunskog turizma. Od godine 1939 -1942., na mjestu zastarjelog i nekomfornog hotela Carmena, gradi se novi luksuzni hotel; to je bio i jedini veliki građevinski zahvat sve do godine 1952.

U širem otočkom prostoru u tom se razdoblju od značajnijih objekata 1929/30. gradi današnja vila Jadranka, a u Uvali Kozlac današnja vila Lovorka. Usprkos krizi i poteškoćama s kojima se suočavao brijunski turizam oko 1930., hotelski pogon sa sportskim terenima, sve najviše razine, zapošljava velik broj ljudi pa se na Brijunima i u tom razdoblju održava znatna zajednica; prema popisu stanovništva godine 1931. na Brijunima živi 799 stanovnika.

Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata na Brijunima je kao i za prvoga, boravila vojska, no ovaj put i u hotelima. Nakon pada Italije 1943. Nijemci preuzimaju vlast, te pljačkaju brijunsku imovinu, posebice hotelski inventar, uključujući i muzejsku zbirku. Pred sam kraj rata 1945., saveznici bombardiraju Brijune te oštećuju mnoge objekte na otoku, posebice u luci. Teško je oštećen hotel Neptun III, a najviše su stradali objekti na zapadnoj obali i sama lučka obala.

Primopredajom Brijuna od strane talijanske države novoj jugoslavenskoj vlasti (proljeće 1946.) započelo je raščišćavanje ruševina i nužni popravci na objektima. U jesen te godine jedna je stručna Komisija dobila zadatak da utvrdi učinjene štete na otoku i predloži mjere za sprečavanje daljnjih, s obzirom da je nastavljeno uništavanje prirodnih, građevinskih i kulturnih vrijednosti otoka Veliki Brijun. Komisija je utvrdila da se svi hotelski objekti i kupalište u uvali Saluga mogu popraviti (osim hotela Neptun I.) te dala smjernice za obnovu svih objekata i vraćanje svih funkcija turističkog naselja.

Godine 1952. nova komisija je utvrdila da je stanje prirodne i kulturne baštine, a pogotovo objekta u naselju, daleko gore nego 1947. Pored šteta učinjenih na šumskom i parkovnom fondu otoka svi su hoteli, osim hotela Karmen (koji je popravljen) u bitno lošijem stanju nego 1947., a većina objekata na zapadnoj strani luke je porušena (kavana s restoranom i terasom, ljetne kuhinje, hotel Brijuni, šetnica s akvarijem, plesalište na otvorenom s muzičkim paviljonom i vila Toni) kao i zgrada kupališta. U tom razdoblju opće destrukcije i nebrige stradala je i neprocjenjiva brijunska arhiva, nastajala od kraja 19. st. do 1945. Na većini površina nekadašnjih objekata zasađeno je zelenilo. Komisija je opet izradila smjernice za ukupno gospodarenje prirodnom i kulturno-povijesnom baštinom otočja Brijuni i priobalnoga pojasa, te predložila izradu cjelovitoga programa za Brijune (koji bi bio nužna podloga za daljnje planiranje i projektiranje). Godine 1953. Komisija je ustanovila da nije izrađen cjelovit program, te da su objekti samo sanacijski i konstrukcijski obnovljeni. Komisija je posljednji put boravila na Brijunima 1955. Iz njezina je izvješća vidljivo da su Brijuni tada potpuno zatvoreno područje, s ekskluzivnom namjenom (predsjednička rezidencija). Komisija opet predlaže izradu nužnoga cjelovitoga građevnog programa, ali više ne daje smjernice za turističku valorizaciju i razvoj.

Status ekskluzivnoga prostora Brijuni će zadržati i u tijeku idućih desetljeća. Predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito velik dio godine provodi na Brijunima u aktivnostima vezanim za unutrašnju i vanjsku politiku. Takav status Brijuna podrazumijevao je izuzetno snažno prisustvo vojske na cijelom arhipelagu i priobalnom pojasu. Niz manjih vila i postojeći hoteli na otoku koriste isključivo visoki državni funkcionari.

Od godine 1946 -1960. osim popravaka, pregradnji i adaptacija postojećih objekata ništa se nije gradilo ili radilo što bi bitno utjecalo na postojeću, okrnjenu sliku brijunskog "naselja u luci"; tek se godine 1959/1960. ruši dotrajali hotel Neptun I. s depandansama, kao i preostali objekti na zapadnoj strani luke. Time se gube i posljednja obilježja živoga hotelskoga gradića u luci, a zbog promijenjenoga izgleda preostalih hotelskih objekata, teško je i naslutiti njihov nekadašnji sjaj. U tom razdoblju bilo je pokušaja da se nizom urbanističko-arhitektonskih projekata okrnjeni prostor “naselja u luci” osmisli. Međutim, niti jedan projekt nije realiziran jer su svi bili samo pokušaji "poboljšanja" forme i sadržajnih promjena koje su se odnosile na zadovoljavanje potreba ekskluzivne političke elite.

Izvan naselja u luci na Velikom Brijunu, na ostalom brijunskom području, u poslijeratnom razdoblju se gradi malo (više se dograđuje i pregrađuje), dok nove zgrade nastaju pretežno na mjestima starih. Tako se na otoku Krasnici (Vangi) 1952/55. gradi ljetna rezidencija za J. B. Tita, godine 1955. u Uvali Dobrika na Velikom Brijunu gradi se Bijela vila (kao predsjednička rezidencija) i 1957., uz arheološki lokalitet Kastrum, vila Brijunka (rezidencija za strane državnike). Tijekom 50- tih na Rtu Nosac grade se vile Dubravka i Primorka. Sve su te rezidencije i vile, koje, osim predsjednika, koriste visoki državni funkcionari, okružene zatvorenim, nepristupačnim parkovima. Na drugim otocima arhipelaga građevna je aktivnost neznatna. Na Sv. Jerolimu, kojeg kao odmaralište od 1949. koristi Republika Slovenija, adaptiraju se i proširuju postojeće građevine i gradi niz montažnih, a na nekim se otocima podižu manji vojni objekti - bunkeri (Vrsar, Pusti, Grunj, Galija).

Demografsku situaciju od 1945.-1980. najbolje ilustriraju slijedeći podaci. Od 799 žitelja u popisu iz 1931. na Brijunima 1946. živi 196 osoba; 1953. (zbog jače građevne aktivnosti) 277 stanovnika. Godine 1961. na Brijunima je 51 stanovnik, a godine 1971. ima 13 žitelja. Tijekom 80-tih na otoku više nije bilo stalno nastanjenih osoba.

Godine 1983. Brijuni su proglašeni Nacionalnim parkom i memorijalnim područjem. Djelomično su izgubili ekskluzivan karakter, a izmijenjene okolnosti nalagale su samoprivređivanje, tj. orijentaciju na turizam primjeren statusu područja. NP Brijuni se sve više otvaraju izletnicima i stacionarnim gostima, pa se u skladu sa potrebom da se turistički revitaliziraju, potkraj 80-tih rade razvojni prostorni planovi. Konzervatorskom studijom iz 1986. određen je način ponašanja na otočkom prostoru u skladu s načelom očuvanja prirodnih i povijesno-kulturnih vrijednosti. Do donošenja definiranoga razvojnog koncepta NP Brijuni obustavljene su sve graditeljske aktivnosti, izuzev gradnje 1987. kongresne dvorane iza hotela Istra. Godine 1990. izrađen je plan turističkoga korištenja otočja s provedbenim planom za središnju zonu kojim se planiralo ekstenzivno turističko korištenje ukupnoga prostora. Uza sva ograničenja koja nameću status nacionalnog parka i zaštita prostora s gledišta kulturno-povijesnih vrijednosti otočja, kao i eksteritorijalnost državnih rezidencija i prostora oko njih, bitan ograničavajući čimbenik za provedbu tih planova bilo je prisustvo i nadleštvo vojske nad velikim dijelom Brijunskog arhipelaga (poluotok Peneda, Barban i tvrđava Tegetthoff i kompleks “kaštel” na Velikom Brijunu, otok Mali Brijun s otočićima Gazom, Obljakom, Sv. Markom). Potkraj 80-tih postignut je dogovor s bivšom JNA da postupno napusti objekte i područja na Velikom i Malom Brijunu kako bi se izravno ili kompenzacijski neka područja mogla uključiti u turističke programe.

Godine 1991. uspostavljena je samostalna Hrvatska država. Otočje i dalje ima status Nacionalnog parka, dio otočja i dalje je rezidencijalna zona za potrebe predsjednika i Vlade Republike Hrvatske.

U tijeku Domovinskog rata turističke su aktivnosti na otočju manje-više zamrle. No, od 1992. NP Brijuni su stalno u središtu i turističkog interesa, te su se više puta pripremali različite programski dokumenti o načinu njegova korištenja. Svaki taj plan ili program o korištenju Brijunskoga prostora (izuzev zadržavanja funkcije Nacionalnoga parka) susreće se s nizom dijametralno različitih interesa u korištenju prostornih i građevnih resursa: status područja kao Nacionalnoga parka, izuzetno vrijedni kulturno-povijesni objekti i lokaliteti, hotelski pogon s izletničkim turizmom, državni rezidencijalni objekti i uz njih ponovno snažno prisustvo vojske. Ono što obilježava te planove ili programe je da nijedan nije ponudio rješenje koje bi, uz koegzistenciju svih navedenih čimbenika, omogućio funkcioniranje NP Brijuni na osnovi samoprivređivanja, a da pri tom ne ugrozi prirodne ili kulturne vrijednosti prostora.

Kako je kroz dugu brijunsku povijest život na otoku ovisio o trenutnim političkim, gospodarskim ili socijalnim prilikama, tako će i predstojeće odluke, kao posljedica nekih od navedenih čimbenika, vjerojatno utjecati na njihovu sudbinu za dulje vrijeme.

1.3.

Prostorno razvojna obilježja

i resursne značajke

1.3.1.

Morski dio - akvatorij

1.3.1.1. Hidrografske osnove

Otoci Veli i Mali Brijun s još dvanaest otočića čine vrlo zanimljivu otočnu skupinu-cjelinu, ne samo zbog svojih jedinstvenih i specifičnih vrijednosti na kopnu već i zbog pripadajućeg okolnog mora. Obalni pojas i okolno podmorje koji su integralni dijelovi nacionalnog parka Brijuni pripadaju sjeverno-jadranskom akvatoriju, prostoru u kojem su sadržani gotovo svi izvorni elementi morskih ekosustava Jadrana. Fizička raščlanjenost arhipelaga: otoci, hridi i pličine, razvedenost obala i različita izloženost vjetru o udaru mora uvala, rtova i prolaza te različiti tipovi hridinastih i sedimentnih dna ukazuju da su na tom relativno malom prostoru (približno 40 km²) prisutne raznorodne pridnene, bentoske, životne zajednice litorala karakteristične za Sjeverni Jadran.

More koje oplakuje brijunsko otočje je plitko (srednje dubine 35-40 m), ograničenog kapaciteta, ali s izraženim horizontalnim i vertikalnim varijacijama dinamike vodenih masa. Taj dio jadranskog mora, u odnosu na primarnu produkciju i na ribolovni potencijal spada u najbogatije jadranske vode. Primarni tok morskih struja pod utjecajem je sustava konvekcijsko-gradijentske jadranske struje, koja s juga ide u smjeru sjeverozapada, paralelno s istočnom obalom jadranskog bazena. U gornjem dijelu Venecijanskog zaljeva struja skreće u ciklonalnom smjeru, gotovo za 180^o, te nastavlja svoj tok duž talijanske obale u smjeru jugoistoka. Ovo strujanje bitno doprinosi transportu čistih voda s juga. Međutim na području otočja Brijuni prevladavaju struje morskih mijena, koje zbog relativno visoke srednje amplitude plimnog vala (između 45-50 cm, pa i do 90 cm) te zbog malih dubina prouzrokuju vrlo učinkovito horizontalno oscilatorno gibanje vodenih masa od površine do dna. Jedan od dominantnih hidroloških faktora, koji bitno utječu na promjene fizičkih, kemijskih i bioloških odlika tog akvatorija su rijeke sjevernojadransko-alpskog sliva, koje ovisno o sezonskom intenzitetu padalina donose znatne količine slatke vode bogate hranjivim solima i drugim otopljenim tvarima terigenog, ili biogenog porijekla.

U sklopu opisanog sustava, brijunski akvatorij se nalazi na najpovoljnijem položaju: prvi je korisnik čiste južno-jadranske vode a najviše je udaljen od izravnih ili posrednih izvora onečišćenja s kopna.

Područje NP “Brijuni” naglašeno je razvedeno, s brojnim uvalama, dragama, morskim prolazima i plićacima. Obale otoka su srednje razvijenog mikroreljefa koji se s kosinama, često većeg nagiba, spuštaju u dubine od 30-35 m. Najveća dubina mora izmjerena je južno od rta Ploča na Velom Brijunu s oko 50 m, dok je dubina na liniji Valbaldon – rt Rankun oko 10 m.

Fizičko-kemijske odlike morske vode (temperatura, slanost, prozirnost, boja i gibanje) čine Jadransko more izuzetno atraktivnim faktorom u kompleksu hrvatskih prirodnih resursa. Premda ima gotovo dva puta veću specifičnu toplotu od kopna, more ljeti akumulira goleme količine sunčane energije koju u hladnom dijelu godine polagano oslobađa i zagrijava susjedni kopneni prostor.

Temperatura (u ⁰C) površinskog sloja morske vode:

Turističko Proljeće Ljeto Jesen Zima Godišnje max.

mjesto

1. Rovinj 12,4 22,6 19,0 10,6 16,2 24,0

2. Brijuni 12,3 22,5 18,8 10,5 16,1 23,8

3. Pula 12,2 22,4 18,6 10,3 15,9 23,5

Raščlanjenost otočja

Obzirom na geomorfološka, hidrološka i biocenološka svojstva akvatorij otočja Brijuni može se razmatrati u tri zasebne cjeline: (1) područje Fažanskog kanala, (2) uže priobalno i lagunarno područje te (3) područje sjevernojadranskih otvorenih voda.

Fažanski kanal - obuhvaća morski prostor između Brijunskih otoka i obale istarskog kopna od spojnice rta Barbariga - greben Kabula do spojnice rta Proština - rt Peneda na Velom Brijunu. Istočna obala kanala je kamenita i ispred nje su mnogobrojne pličine udaljene 200 – 400 m od obale. I duž zapadne otočne obale kanala nalazimo veći broj pličina. Sjeverozapadni dio kanala, srednje dubine 30 – 35 m proteže se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. U visini Fažane do otoka Sv. Jerolim, Kozada i istoimenog plićaka kanal dostiže minimalnu dubinu od 11 - 13m. Zatim u blagom luku os kanala mijenja smjer u pravcu jug-jugozapad i dno se u većem nagibu, na visini rta Kamik

spušta i do dubine od 50m te se opet diže do 35 – 40 m.

U kanalu ponekad puše vrlo jaka bura ali ne dolazi do stvaranja visokih valova. Vjetrovi iz pravca sjeverozapada (maestral i tramuntana) stvaraju uzburkano more naročito u sjevernom dijelu kanala. Na južnom dijelu kanala vjetrovi iz II i III kvadranta (jugo, oštro, lebić/garbin) razvijaju snažne valove i stoga je na južnom dijelu Velog Brijuna obalna zona pejzažno najatraktivnija. Naročito se ističu strme obale na rtovima Kavran, Ploče, Kamik, Peneda i na rtu Trstika. Među njima se prostiru uvale na dnu kojih, na supralitoralnom horizontu nalazimo visoke naslage velikih valutica.

Fažanski Kanal pruža dobre uvjete za sidrenje brodova svih veličina naročito za vrijeme bure i juga. Međutim kod izbora sidrišta treba voditi računa o velikom broju pličina koje su uredno označene kako na pomorskim kartama tako i pomoću odgovarajućih oznaka za obilježavanje pomorskih putova. Fažanski je kanal ranije bio zabranjen za plovidbu, danas je otvoren svim brodovima.

Uže priobalno područje - otočja Brijuni je vrlo raznoliko obzirom na nagib obale i morskog dna, na izloženost vjetrovima i valovima kao i na raspored manjih otoka, grebena i pličina. Razvedena obalna crta cijelog otočja iznosi približno 50km. Od rta Vrbanj, preko istoimene pličine te otoka Galija, Krasnica i Vrsara do rta Dražice zapadno od Velog Brijuna prostire se zasebna vodena cjelina koja je poput lagune odijeljena od otvorenih pučinskih voda. Unutar te vodene površine najveće dubine iznose i do 26m ali u cijelosti je to područje znatno pliće. Ove fizičke barijere bitno usporavaju strujanje i oslabljuju valove. Zapadno i sjeverozapadno od Malog Brijuna nalazi se skupina manjih otoka i veći broj hridi i pličina. Prolazi između otoka, otočića i hridi zbog mnogobrojnih zapreka nisu pristupačni većim brodovima, a mogu biti opasni i za manje brodove.

Područje otvorenih voda - proteže se uz zapadni rub arhipelaga, od rta Peneda, zapadno od otoka Grunja do hridi Kabula. Tu se dno naglo spušta do 35 - 40 m, gdje vladaju uvjeti pučinskih voda sjevernog Jadrana. To područje izloženo je vjetrovima iz III i IV kvadranta čija ukupna učestalost iznosi približno 24% sa srednjom jačinom 2 stupnja po Boforu. Međutim iz pravca zapada i jugozapada (ponenat i lebić/garbin) ponekad se razvijaju snažni vjetrovi olujne jačine i do 7 - 8 stupnjeva po Boforu. Ti vjetrovi su lokalnog karaktera i srećom kratkotrajni, međutim mogu svejedno djelovati vrlo razorno na obalu, lukobrane i druga obalna postrojenja a naročito na usidrena plovila. Srednja učestalost tišine na području Pule iznosi 15% a kod Rovinja 38%.

Hidrografska svojstva

Hidrografska svojstva akvatorija NP se u osnovi podudaraju sa svojstvima mora uz zapadnu obalu Istre, a variranja pojedinih pokazatelja ovise prvenstveno o izmjeni topline između atmosfere i mora, te o izmjeni vodenih masa sa susjednim područjima istarske regije.

Ljeti debljina zagrijanog sloja mora dosiže do 20 m dubine, a u plićem dijelu Fažanskog kanala obuhvaća i cijeli vodeni stupac. U zimsko doba, uslijed prevladavajućeg konvektivnog miješanja, temperatura i slanost su praktički izjednačeni kroz cijeli vodeni stupac.

U Fažanskom kanalu dominantan je utjecaj morskih mijena, pri čemu intenzitet i brzina struja opada s dubinom. Srednje vrijednosti brzina struja po cijelom vodenom stupcu kreću se od 0,77 do 0,47 čvorova na sat, a minimalne tek oko 0,10 čv/h, što ukazuje da područje Fažanskog kanala nije povoljno za ispust otpadnih kanalizacijskih voda.

Zasićenost kisikom od oko 100% ukazuje na dobru prozračenost cijelog vodenog stupca. Vrijednosti prozirnosti, boje mora i propusnosti svijetla normalne su za obalne vode sjevernog Jadrana.

Srednji dio Fažanskog kanala nije naglašeno opterećen hranjivim solima i potencijalno može primiti samo kontrolirane količine otpadnih voda, kako bi se razgradnja odvijala bez štetnih posljedica za okoliš. U Fažanskom kanalu ustanovljena je relativno niska prisutnost organskih tvari, kao što su fenoli i anionski deterđenti, koji se smatraju zagađivačima.

Struje - Na temelju mjerenja izvršenih 1976/78 južno od brijunskog otočja i 1978/80 na području Rovinja, može se zaključiti da i na području Brijuna prevladavaju struje morskih mijena. Struje izazvane vjetrom slabijeg su intenziteta, ograničenog trajanja i mogu se razviti samo u površinskom sloju. Najučestaliji smjerovi idu u pravcu sjever-sjeverozapad odnosno jug-jugoistok. Srednje brzine struja kreću se u rasponu od 0.20 - 0.90 čv, a maksimalne vrijednosti do 1.20 čv mogu se očekivati tijekom zimskih mjeseci. U usporedbi s vrijednostima zabilježenim za južne dijelove istočne jadranske obale rezultirajuće brzine strujanja u smjeru sjever-sjeverozapad (paralelno s zapadnom istarskom obalom) su relativno visoke i iznose 0.10 - 0.40 čv. To ukazuje na relativno veliki intenzitet izmjene vode tog područja s čistim vodama južnojadranskog porijekla. Učestalost struja u smjeru prema obali je relativno velika ali je vjerojatnost izravnog dotoka tih voda do obalnog pojasa neznatna. U gornjem dijelu Fažanskog kanala rezultantna struja ima smjer prema sjeverozapadu ali vjetrovi, a naročito ritmički nastup morskih mijena utječu na promjenljivi oscilatorni smjer struja u pravcu sjeverozapada, odnosno jugoistoka. Srednje brzine struja, ovisno o lunarnom ciklusu morskih mijena variraju između 0.10 i 0.50 čv. Ovisno o intenzitetu i o smjeru vjetra brzina strujanja može se značajno povećati ili smanjiti, ali izmjerene vrijednosti ukazuju da je netto transport vodene mase po cijelom vodenom stupcu vrlo slab.

Morske mijene - Na temelju dugogodišnjih mjerenja na mareografskoj stanici u Rovinju, ekstrapolacijom odnosno korekcijom za pulsko područje procjenjuje se da srednja razlika između visoke i niske vode (plima i oseka) iznosi 0.40 " 0.20 m. Srednja razina visokih živih razi iznosi približno + 0.42 m, a srednja visina niskih živih razi spušta se približno do -0.38 m od srednje razine mora. Proizlazi da srednji maksimalni raspon između plime i oseke iznosi 0.80m. Međutim za vrijeme jakih juga, zbog niskog atmosferskog tlaka i zbog visokih valova koji dolaze iz južnog dijela Jadrana, nastupom visoke vode vodostaj se može znatno povisiti. Nasuprot, za vrijeme bure, zbog visokog atmosferskog tlaka te zbog pritiska vjetra odnosno valova u smjeru otvorenih voda očekivani niski vodostaj se znatno smanjuje. Iz tih razloga maksimalne amplitude razine mora mogu iznositi i više od 2 m. Na području otočja Brijuni ne postoje hidrološki uvjeti za razvoj razornih stojnih valova (seša).

Hidro-fizička svojstva - Sezonske promjene temperature i saliniteta ovisne su prvenstveno o sezonskim procesima izmjene topline između atmosfere i mora te o izmjeni vodenih masa porijeklom iz Južnog Jadrana. Povremeno značajan utjecaj mogu imati zaslađene vode koje dolaze sa obala Venecijanskog zaljeva te ovisno o intenzitetu dotoka rijeka sjeverno jadransko-alpskog sliva, u površinskom morskom sloju mogu dosegnuti i do zapadne obale Istre. Obzirom na raslojavanje vodenog stupca razlikujemo dva karakteristična razdoblja. Tijekom ljeta i jeseni vodeni stupac je izrazito raslojen s dobro razvijenom piknoklinom, koja djeluje poput fizičke barijere između toplih površinskih voda nižeg saliniteta i hladnih pridnenih voda veće slanosti. Tada je vertikalna stabilnost vodenog stupca vrlo izražena, a vertikalno miješanje voda je minimalno. Tijekom zime površinske vode postepeno gube toplinu, postaju teže i počinje proces tonjenja i tako dolazi do vertikalnog miješanja površinskih voda s pridnenim slojevima. Tada nastupa razdoblje izotermije kada je vodeni stupac nestabilan a tek povremeno može doći do kratkotrajnog raslojavanja ovisno o atmosferskom ili fluvijalnom dotoku zaslađenih voda niže gustoće.

Stanje trofičnosti - Dosadašnja mjerenja osnovnih kemijskih parametara, prvenstveno količine otopljenog kisika i hranjivih soli ukazala su da cijeli akvatorij spada u red oligotrofnih mora s dobrim prozračivanjem i stoga posjeduje maksimalnu potencijalnu moć samopročišćavanja. Kvalitativni sastav i kvantitativni odnosi fitoplanktonskih zajednica karakteristični su za priobalne vode istočnog dijela sjevernog Jadrana. Međutim, zbog povremenog, uglavnom ljetnog prodora zaslađenih i hranjivim solima bogatih voda iz rijeka sjeverno-jadranskog sliva, javljaju se i evidentni znakovi eutrofikacije. To se ponekad prvenstveno očituje mutnoćom i žuto-zelenom bojom mora (fitoplanktonski cvat), osjetnim sniženjem zasićenja kisikom, povišenjem pH vrijednosti i drugim promjenama. Te su pojave bile vrlo intenzivne tijekom ljetnih sezona 1988. i 1989.godine sa vrlo nepovoljnim ishodom kako za rekreacijsku vrijednost morske vode a naročito zbog nastalih katastrofalnih masovnih uginuća bentoskih organizama koji su u nekim zonama bili zahvaćeni anoksijom. Međutim iste pojave zabilježene su i ranije. Tijekom ljeta 1977. i u studenom 1978. zapažene su u otvorenim vodama zapadno- istarske obale kratkotrajne pojave eutrofije, ali znatno slabijeg intenziteta. Potrebno je stoga naglasiti da su intenzivni fitoplanktonski cvatovi pojave karakteristične za plitki sjeverni dio sjevernog Jadrana a ti se procesi odvijaju prvenstveno u otvorenim vodama i to uglavnom ljeti. Također treba napomenuti da te pojave nisu recentnog porijekla. Fenomen je dobrim dijelom znanstveno objašnjen, prepoznati su neposredni uzroci i, ovisno o obimu zapaženih pojava, mogu se procijeniti i posljedice u ekosustavu. Međutim još nije moguće prognozirati početak i intenzitet te prostorni i vremenski tijek događaja.

Mikroelementi i organska tvar - Dosadašnja mjerenja su pokazala da je koncentracija teških metala, organskih residua i drugih potencijalnih onečišćivača u granicama normalnih vrijednosti za ovo područje.

Morsko dno - U središnjem dijelu Fažanskog kanala hridinasta kamena podloga prekrivena je naslagama sedimenta koji uglavnom spada u kategoriju pjeskovitog silta a muljevito-glinaste frakcije terigenog porijekla su u većem obimu prisutne u krajnje sjevernom i južnom dijelu kanala. Kao i duž većeg dijela zapadne obale Istre, gdje je zbog intenzivne dinamike vodenih masa recentna sedimentacija vrlo niska. U području otočja Brijuni prevladavaju sedimenti mješovitog sastava: fosilni pleistocenski pijesci i biogeni karbonatni detritus sastavljen od većih frakcija subfosilnih elemenata. Međutim zbog smanjene dinamike, znatni dio dna u lagunarnom području je pokriven finim pijeskom.

Priobalni prostor obilježava tvrdo hridinasto, pločasto i grebenasto dno. Samo na ograničenim prostorma prisutno je dno s oblucima, dok pravih pjeskovitih plaža nema. Morsko dno između otoka Veliki Brijun i mjesta Fažane ima tip sedimentnog dna na kojem se taloži fini pijesak i šljunak. Ponegdje su prisutne nadsvođene polušpilje i staništa. U području akvatorija s neznatnom dinamikom vodenih masa talože se siltozni elementi tipa muljevitog dna koji je prisutan osobito u sjevernoj polovici Fažanskog kanala i u jugoistočnom području Nacionalnog parka.

1.3.1.2.

Biocenološke osnove

Brijunsko otočje i Fažanski kanal poznati su kao bogato ribolovno područje u čijim se razvedenim obalama nastanjuju brojne plemenite vrste riba (kantar, orada, ovčica i dr.). U uvali Valbaldon zimi se lovila komarča (orada), lubin i cipal. Unutar NP nalaze se dobri položaji za lov iglica, a često i lignji. Od prirodnih populacija školjkaša sakupljaju se dagnje (do nedavno i prstaci). Treba istači da je prekomjernim i nekontroliranim vađenjem autohtona zajednica doslovno uništena, te je nužna obnova populacije. Za te potrebe bi se mogla koristiti uvala na otoku Velom Brijunu kao ribolovni rezervat.

Planktonske zajednice na području NP nisu dovoljno istražene. U fotoplanktonskoj zajednici Fažanskog kanala s relativno niskom gustoćom prevladavaju dijatomeje tijekom cijele godine. U posljednje vrijeme u akvatoriju NP primijećene se neredovite pojave gustih jata meduza (Palagia noctiluca).

Za čista pjeskovita dna značajna je biocenoza finih ujednačenih pijesaka sa superponiranim naseljem morske cvjetače “trave” (Cymodocea nodosa).

U dubinama preko 15 m na dnu ljušturnih-detritusnih pjeskova koji prelaze u zamuljeno detritusno dno prisutni su značajni elementi mahovina i plaštenjaka.

Od zakonom zaštićenih vrsta morske faune u akvatoriju NP utvrđena je prisutnost periske (Pinna nobilis).

Bentoske zajednice

Razvedenost obala, raznolikost podloga, batimetrijska konfiguracija te specifični hidrodinamički uvjeti se odražavaju i u velikoj raznolikosti litoralnih biocenoza - životnih zajednica - koje su karakteristične za sjeverno-jadransku regiju i još uvijek nepromijenjene.

Međutim, iako je to područje izvan utjecaja izravnih izvora onečišćenja, u usporedbi s odgovarajućim staništima u podmorju oko nekih kvarnerskih ili podvelebitskih otoka, neke bentoske životne zajednice pokazuju evidentne znakove degradacije.

Kao i duž sjevernog dijela zapadne obale Istre u prvom redu, opaža se pomanjkanje gustih naselja smeđih algi sa hridinastih staništa. S pješčanih dna nestale su guste i prostrane livade morskih cvjetnica. Na površinskim horizontima nekih hridinastih obala opaženi su elementi nitrofilne vegetacije. Na svim gatovima nađene su relevantne skupine portugalskih kamenica. Na mnogim mjestima unatoč visokog režima zaštite nailazimo na prostrana područja devastirana zbog vađenja prstaca. Takva oštećenja priobalnog hridinastog ekosustava su vrlo štetna jer dugotrajno a u datom opsegu i nepovratno dovode do velikog osiromašenja aktivnih elemenata hridinastih staništa uključujući i nestanak komercijalno vrijednih riba. Na tim mjestima posebno se zapažaju gusta naselja hridinstog ježinca, koji se, u odsutnosti prirodnih predatora mogu nesmetano razvijati.

U dubljim horizontima na hridinastom dnu rasprostranjena je zajednica prekoralinske biocenoze a na sedimentnim dnima nalazimo zajednicu obalnog detritusnog dna. U Fažanskom kanalu javljaju se prelazni oblici zajednice obalnog terigenog mulja.

Morski biljni i životinjski svijet

Alge i cvjetnice - Morske alge i cvjetnice sakupljane su i obrađivane već sredinom XIX. stoljeća. Noviji podaci su iz 1984.g. nakon istraživanja Centra za istraživanje mora (CIM) Instituta Ruđer Bošković iz Rovinja. Istraženost fitoplanktona je manjkava. U Fažanskom kanalu zabilježeno je da prevladavaju alge kremenjašice. Ukupna relativna istraženost morskih biljaka je dobra, no nedostaje novijih podataka, osobito o stanju podmorskih livada cvjetnica (”morskih trava”), koje su općenito ugrožene onečišćenjem mora.

Beskralježnjaci (pridnene vrste, plankton i nekton) - Već od polovice XIX. stoljeća u akvatoriju Brijuna, zajedno s istraživanjem morskih algi, započinju intenzivna proučavanja morskih beskralježnjaka. Novije podatke o fauni morskog dna (bentos) imamo iz 1984. g. nakon istraživanja CIM-a iz Rovinja. Tada je istraživano 6 transekata, pet uz V. Brijun, jedan uz otočić Pusti. Istraživanja zooplanktona i nektona su manjkava. Posljednjih dvadesetak godina zamjetljiva je povremena veća pojava meduza. Ukupno, istraženost morskih beskralježnjaka je relativno dobra, no nedostaje novijih podataka.

Ribe i ostali kralježnjaci - Morske ribe nisu dosad posebno istraživane. Neke podatke nalazimo u vodiču po Brijunima iz 1922.g. 0 mogućem zadržavanju dupina u Brijunskom akvatoriju nema publiciranih podataka, niti se zna da ih je itko opažao. Činjenica je da se Brijuni nalaze između Lošinjskog akvatorija poznatog po dupinama i Limskog zaliva gdje su dupini često također turistička atrakcija. Poznato je samo jedno opažanje neidentificiranih morskih kornjača u Fažanskom kanalu. Istraženost morskih kralježnjaka je ukupno vrlo slaba, slabija od drugih morskih organizama.

1.3.2.

Kopneni dio - teritorij

Podaci o zastupljenosti površina otoka Veliki Brijun:

___________________________________________

Tipovi vegetacije Površina u ha

· pejzažni parkovi i parkovi oko vila i hotela 27

· srednje šume crnike 25

· niske šume crnike 145

· šume crnike s lovorom 72

· borove i čempresove šume 25

· makija 25

· livade i travnjaci 137

· poljoprivredne površine 19

· dendrološki rasadnik 2

· cvjetni rasadnik 2

· lokve i močvare 7

Sveukupno: 486

Ostali dio površinaa Velog Brijuna zauzima obalni pojas (kameni), izgrađeni objekti, putovi i prostori posebne namjene.

1.3.2.1. Biljni i životinjski svijet

Domaće biljne vrste - autohtona flora

Brijuni su klimatski dio sjevernog Sredozemlja i nose obilježja zapadnoistarske obale. Specifičnost zapadnoistarske obale, pa time i Brijuna, je razmjerno visoka vrijednost relativne vlage u zraku. S obzirom na ljetne suše te vrijednosti imaju veliku važnost za vegetacijski pokrov.

Srednja godišnja temperatura u 0C 13,9

Srednja temperatura u siječnju (najhladniji mj.) 5,9

Srednja temperatura u srpnju (najtopliji mj.) 23,2

Prosječna godišnja količina oborina u mm 817

Snijeg je rijetkost (1963., 1985. i 1992.)

Prosječna relativna vlažnost zraka u % 76

Najmanja relativna vlažnost zraka u % 70

Prosjek sunčanih sati godišnje 2.387

Brijune čini specifičnim i dodatno vrijednim u krajobraznim relacijama našeg podneblja upravo vegetacijska komponenta. Na Velom Brijunu ostvaren je izuzetno vrijedan sklad prirodnih i antropogenih elemenata u cjelovitoj slici krajolika. Zauzimanjem nekadašnjih poljoprivrednih površina i krčenjem dijela šumskih prostor i njihovim pretvaranjem u pejzažne parkove s prostranim otvorenim travnjacima, djelovanjem čovjeka, stvoren je izuzetan krajolik, jedinstven na hrvatskoj obali Jadrana.

Brijunsko otočje se nalazi u sredozemnoj (mediteranskoj) fitogeografskoj regiji. Zbog toga glavnina flornih elemenata na Brijunskom otočju ima prava mediteranska obilježja. Submediteranske vrste su daleko manje zastupljene i brojem vrsta i površinom staništa.

Svi manji otoci su gotovo isključivo pod makijom (degradirane šume hrasta crnike), tako da se navedene kategorije uglavnom odnose na Veliki Brijun.

Najveće površine su pod makijom – 261 ha;

Travnjaci pokrivaju – 124 ha;

Parkovi – 118 ha;

Šume hrasta crnike (Quercus ilex) – 68 ha;

Šume crnike i lovora (Laurus nobilis) – 48 ha i

Kulture četinara (uzgojene) – 18 ha.

Zajednicu šume crnike, u svom tipičnom sastavu (bez utjecaja jelenske divljači) nalazimo na nekoliko mjesta na Velikom Brijunu (sjeverni i južni dio, najljepša površina je istočno od “Bijele vile”), a ponešto i na Malom Brijunu. Sastav ovih šuma je mnogo bogatiji od šuma crnike s lovorom. Uz crniku najčešće se javlja zelenika, planika, smrdljika, tršnja, lemprika, mirta i veliki vrijes. Tu šumu čine gotovo neprohodnom povijuše: tetivika, skrobut, sparožina, božje drvce i mediteranska divlja ruža. Istočno od Bijele vile nalazi se najljepša tipična šuma crnike sa svim navedenim elementima koji zadiru i u gornju etažu. Pojedini promjeri stabala zelenike i planike iznose i do 30 cm, a visine su 12 do 15 m. Ovo područje je vegetacijski najvredniji dio cijelog brijunskog otočja. To su najljepše šume crnike u našoj zemlji i planiraju se zaštititi kao strogi rezervat prirode. Cijelo ovo područje je ograđeno i nije pod utjecajem visoke divljači. Na poluotoku Barban nalaze se čiste šume crnike s pokojim jasenom i planikom. Šuma je djelomično iz sjemena i iz panja, srednjeg promjera 20-25 cm, a zbog utjecaja divljači nema donje etaže s podmlatkom.

Šume crnike s lovorom najzastupljenije su na istočnom dijelu Velog Brijuna (brežuljci Rankon, Cipar, Saluga i Kaštel). Nigdje na hrvatskoj obali nema ovako cjelovitih prostor s mješovitim sastojinama crnike i lovora, što je jedna od bitnih zanimljivosti Brijuna. U donjoj etaži ove zajednice još raste planika i zelenika, koje su ugrožene (obrštene) od prekobrojne divljači (jeleni i mufloni) pa je planirana zaštita bitnim smanjenjem broja divljači ili privremeno ogradom. Visina ovih sastojina se kreće i do 15 m, prsni promjer za crniku je nešto veći, do 40 cm.

Makiju (degradiranu šumu crnike) nalazimo na svim otocima. Na manjim otocima (Mali Brijun, Pusti, Krasnica) je kompletna (sa svim već navedenim šumskim vrstama: crni jasen, zelenika, mirta, planika i dr.), a na Velom Brijunu je djelomično izmijenjena zbog utjecaja divljači (uglavnom izostaju povijuše i prizemno rašće). Najljepša makija, visoka do 8 m i gusta do neprozirnosti, očuvana na poluotoku Penedi (V.Brijun), Krasnici (Vanga), Madoni i Malom Brijunu, ubraja se u najreprezentativnije makijske površine u Sredozemlju. Unutar makije na Velikom Brijunu nalaze se unesene grupe stabala alepskog bora, cedra, čempresa, eukaliptusa i dr. Sve ove makije treba postupnim prevođenjem razviti u nisku šumu.

Česminovi hrastici i makija, osobito na Velikom Brijunu, su netipični. Naime, zbog dosadašnje izloženosti cjelogodišnjoj prekomjernoj ispaši od visoke divljači, te su šume i makija zbog konstantnog brsta, ostale bez sloja grmlja, bez sloja niskog rašća i bez donjeg dijela krošnje. Stoga se one doimaju kao da su "podrezanih" krošnji s pomalo zastrašujućim tamnim prostorom između tla i krošnji drveća. Zbog nemogućnosti prirodnog obnavljanja, tim šumskim sastojinama predstoji izumiranje. Stoga je nužno hitno smanjenje broja visoke divljači (na samo nekoliko statina primjeraka) u cilju očuvanja šumskog pokrova V. Brijuna.

Livadna vegetacija. Najzastupljeniji tip na velikim površinama je razvijena zajednica Solio-Plantaginetum comutes. Ispod krošanja soliternih crnikovih stabala, pod utjecajem divljači, razvija se drugi tip vegetacije, Hordoetum leporin. Treći tip je Haynaldio-Phlectum (do sada utvrđen samo na otocima Silbi i Olibu).

Pašnjačka vegetacija razvijala se pod utjecajem velikog broja divljači (intenzivna ispaša) i nije do sada detaljnije istraživana.

Domaće životinjske vrste - autohtona fauna

Obzirom na tisućljetnu prisutnost čovjeka na Brijunskom otočju, životinjski svijet na otocima, posebno na Velom Brijunu, uvelike je izgubio autohtona obilježja. Posebno se to odnosi na razdoblje poslije 1900. god., jer je tada unesena strana (alohtona) divljač: jeleni, srne, mufloni i zečevi.

S određenim kolebanjima i promjenama u broju i vrstama (danas više nema srna), potomci ove divljači i danas su obvezni ukras brijunskih šuma, parkova i proplanaka, dio brijunskog identiteta i cjelovitog posjetiteljskog doživljaja. Posebna briga pridavala se faunističkom fondu posljednjih tridesetak godina, tako da se danas broj jelena lopatara procjenjuje na 1100 grla, jelena aksisa na 30 grla i muflona na 110 grla.

Autohtoni ptičji svijet razmjerno je dobro zastupljen. Pojedini manji otoci su gnjezdišta galebova i čigre, golubova i prorijeđene vrste vranca kukmaša. Brijuni su veoma važno sezonsko boravište sjevernih pričjih populacija, a najzanimljiviji je lokalitet za močvarice bara Soline (Saline) na Velom Brijunu. Fazani i paunovi žive ovdje u slobodnoj prirodi.

Zahvaljujući posebnom režimu zaštite koji se provodi već četiri desetljeća, u moru i u podmorju Brijuna očuvane su izvorne ekološke značajke i bentonske biocenoze tipične za sjeverni Jadran. Detaljnija istraživanja tek predstoje, ali i postojeći podaci pokazuju da more oko Brijuna, uz ostalo, može poslužiti i kao dragocjena referentna točka u komparativnoj analizi životnih zajednica sjevernog Jadrana.

Budući da je fauna otočkog dijela znatno izmijenjena, uključivanje mora u granice Nacionalnog parka bilo je nužno s obzirom na međunarodne i naše kriterije. A to znači da se na morskoj površini, višestruko većoj od kopnene, isključuje svaki ribolov i bilo kakvo korištenje podmorja, osim lova na plavu ribu. Ovo zaštićeno morsko prostranstvo nije izgubljena površina za ribolov, jer će more oko Nacionalnog parka time postati bogatije životinjskim vrstama.

Među faunističke zanimljivosti za dosadašnje posjetitelje Brijunskog otočja ubrajaju se i neki drugi sadržaji. Još 1901. god. na Velom Brijunu je osnovan zoološki vrt, zamišljen i kao aklimatizacijska stanica za divlje životinje iz tropskog klimatskog pojasa, koje su slane europskim ZOO vrtovima. Budući da se posljednjih desetljeća životinjski fond u ZOO vrtovima obnavlja razmjenom podmlatka između ZOO, ovaj klimatizacijski centar izgubio je svoju osnovnu svrhu postojanja.

Na sjevernom rubu Velog Brijuna, u velikom ograđenom prostoru formiran je 1978. god. “Safari park” čiji su žitelji egzotični biljojedi: slonovi, deve, zebre, ljame, antilope, gazela, somalijske ovce, kozorozi i dr. U “Fazaneriji” se uzgajaju fazani, jarebice, prepelice, ždralovi, plamenci.

Unešena divljač (sisavci) u prirodu Brijuna

Pregled povijesnog i sadašnjeg stanja, te obrazloženja propisanih mjera vezanih uz unešenu divljač - Godine 1893. na otočju je zatečen zec (Lepus europaeus ssp.), a između 1902. i 1908. g. uneseni su jelen aksis (Axis axis), jelen lopatar (Dama dama) i mufloni (Ovis orientalis musimon), kasnije i razne antilope. Od 1930/36. do 1943.g., kad otokom upravljaju Talijani uneseni su još srna (Capreolus capreolus) i kunić (Oryctoiagws cuniculus). Tada su organizirani i masovni turistički lovovi. Tijekom Drugog svjetskog rata s otočja su nestali mufloni (vjerojatno stradali od njemačke vojske).

Godine 1947. posebna komisija zatiče na otočju ”oko 50 jelena, 300 srna, par tisuća zečeva i fazana, te oko 300 ovaca”. Pod ”jelenima” su vjerojatno bili lopatari, a među ”srnama" su vjerojatno bili i jeleni aksisi i prave srne. Kunići se ne spominju. Brijuni su godine 1948. proglašeni zaštićenom prirodnom rijetkošću, a zbog nepostojeće stručne brige oko divljači njezin se broj u sljedećim godinama naglo povećava.

Godine 1953. procijenjeno je da se brojnost jelena popela na čak 2.000 primjeraka uz osjetno manji broj srna i zečeva u odnosu na stanje 1947. Već tada je od strane šumara konstatiran prevelik negativni utjecaj divljači na šumsku i livadnu vegetaciju, pri čemu je detaljno elaboriran utjecaj divljači na pojedine biljne vrste. Tada se traži smanjenje visoke divljači na 20 do 30 grla, odnosno maksimalno do 50 jelena uz naseljavanje 10 do 15 muflona. Mufloni su uskoro ponovno uvezeni, a pretvaranjem Brijuna u rezidencijalno područje prestaje se voditi briga oko stanja prirodne vegetacije. Organiziraju se ekskluzivni lov i sanitarni odstrjel, a iz matične Brijunske populacije se kao poklon predsjednika J.B.Tita divljač povremeno naseljava po čitavoj Jugoslaviji.

Zabilježeno je i prirodno naseljavanje aksisa i lopatara na kopnu južne Istre, preko primjeraka koji su preplivali Fažanski kanal. Godine 1983. Brijuni su proglašeni nacionalnim parkom prvenstveno iz razloga da se osigura teritorijalna vlast Republike Hrvatske i očuva memorijalno nasljeđe otočja.

Pri izradi Prostornog plana iz 1987.g. izrađuje se i Program za gospodarenje sa divljači u slobodnom prostoru Nacionalnog parka i spomen područja Brioni. U njemu se ignorira stanje travnjačke i šumske vegetacije, iako je brojnost divljači procijenjena na 1.101 lopatara, 29 aksisa, 110 muflona i 29 zečeva. Polazište pri procjeni kapaciteta lovišta uzima površinu otoka Veliki Brijun od 663 ha, te konstatira da od toga na livade i pašnjake otpada 137 ha, a na šume 292 ha. U procjeni lovno-produktivnih površina za jelena lopatara se utvrđuje 640 ha, za aksisa 140 ha i muflona 500 ha. Procjenom kapaciteta lovišta za lopatara i aksisa dobiva se vrijednost od 1 grlo/ha, a za muflona 20 do 40 grla/ha. S tako izračunatim kapacitetom staništa određuje se prirodni fond na: 640 lopatara, 140 aksisa, 200 muflona i 48 zečeva. Program predviđa njihov uzgoj uz prihranu, pri čemu se kapacitet uzgoja određuje na maksimalno 1.200 lopatara, 140 aksisa i 200 muflona.

Brojno stanje u jesen 1998. (podaci Odjela za faunu NP) za papkare i zeca je bilo slijedeće: 909 lopatara, 98 aksisa, 148 muflona i 20 zečeva. Uz njih je utvrđeno prisustvo i jedne divlje svinje, koja je preplivala s kopna na Veliki Brijun. Uviđajem botaničara potvrđuje se loše prirodno stanje šuma i travnjačke vegetacije uvjetovano utjecajem biljojedne divljači. Na području nacionalnih parkova unesene vrste nisu dobrodošle ako ugrožavaju izvomost prirode. To je nažalost slučaj sa sadašnjim brojem jelena i muflona na Brijunima.

Problematična je pretpostavka o nekadašnjem prirodnom rasprostranjenju lopatara i muflona na našim otocima, jer za nju nema potvrda u povijesnim izvorima. Ako ipak pretpostavimo da su oni i živjeli na otocima, bar u početnoj fazi odvajanja današnjih otoka od kopna, ovako izolirane velike životinje vjerojatno se nisu dugo mogle same održati zbog gotovo sigurnih degenerativnih promjena koje prate male izolirane populacije. Recentni primjer su jeleni otoka Mljeta, te problema s kojima se susreće i današnji uzgoj divljači na Brijunima: ljetnih suša i prirodno siromašnog podrasta eumediteranske šume.

Jedino kulturno-povijesno nasljeđe Brijuna ipak opravdava zadržavanje unesene divljači na otočju, ali samo u broju koji bitno ne utječe na ostali prirodni i životinjski svijet. Uzimajući u obzir stanje prirodne vegetacije i uvažavajući potrebu za što hitnijim zaustavljanjem procesa osiromašenja prirodne flore i faune, nužno je potrebno propisati (kao privremenu) mjeru smanjivanja ukupnog broja visoke divljači: na Velikom Brijunu na najviše 350 grla, u roku (dvije godine - koji je dovoljan da se bar veći dio životinja žive proda ili pokloni lovačkim društvima u Hrvatskoj. Ovako trenutno određeni broj krupne divljači (oko 350 grla) nije konačan i vjerojatno će biti manji; u međuvremenu (hitno!) treba izraditi novi Program gospodarenja s divljači, koji će, poštujući sve potrebne stručne činjenice (i novo bonitiranje staništa), konačno propisati njezin optimalni broj - oko 1,5 grla/ha travnjačkih površina. Već sada se zna da će trebati smanjiti broj lopatara koji, zbog vrste i oblika hrane, nanosi izrazite štete šumskim sastojinama. U prvoj fazi će se brojnost lopatara morati smanjiti od čak 909 jedinki na svega 100 do 120 jedinki.

Dok na Velikom Brijunu treba zadržati propisani smanjeni broj visoke divljači, unesenu divljač treba prioritetno kompletno ukloniti s dijela otočja gdje je priroda više uščuvana, a to su okolni otočići i Mali Brijun. Tako će livade, šume i makija Malog Brijuna ubuduće služiti kao nužna referentna ploha s kojom će se stalno moći uspoređivati stvarni utjecaj divljači u istim biljnim zajednicama na Velikom Brijunu.

Pejzažni parkovi i travnjaci Velikog Brijuna

Ova komponenta brijunskog krajolika odnosi se gotovo isključivo na Veliki Brijun, jer 2/5 njegove površine pripadaju pejzažnim parkovima i travnjacima. Travnjaka na manjim otocima nema, a parkova je nešto još na Malom Brijunu (10 ha) i Krasnici (1 ha).

Treba naglasiti da u krajoliku Velog Brijuna nije jednostavno razlučiti parkove od travnjaka jer ih se često doživljava kao cjelinu. Tek uz hotele i vile nalazimo parkove kao hortikulturne objekte.

Većina otvorenih pejzažno-travnjačkih površina nastala je na nekadašnjim poljoprivrednim prostorima, što su ovdje tijekom povijesti dugo egzistirali, a zatim su bili napušteni zbog smanjenja broja stanovnika (epidemije kuge i malarije). Tijekom radova na uređenju Brijuna u mondeno turističko područje (od 1894.g.) dio makije i niske šume je posječen, ali uz očuvanje većih i ljepših stabala i skupina crnike. Neka od tih stabala danas su prvorazredni soliteri (s krošnjama do 20 m) koji obilježavaju i daju identitet pojedinim proplancima i vidicima. Divljač je uvjetovala i vizualnu posebnost ovih stabala – do visine od oko 2 m nema grana (mladice i lišće obrsti divljač) - pa krošnja dobije izgled “kišobrana” kao da su vrtlarski oblikovani.

Osim domaćih vrsta, biljni inventar ovih pejzažnih parkova i drvoreda čine i brojne unesene vrste: pinj, alepski bor, zapadnomediteranski primorski bor, crni bor, cedar, grčka i španjolska jela, čempres, sekvoja, eukaliptus i dr. Dio tog inventara je obnovljen, a i obogaćen poslije 1945. god.

Detaljnija inventarizacija biljnog fonda pejzažnih parkova je zaista impresivna: 3.620 stabala crnike, 2.628 alepskog bora, 1.784 čempresa, 777 pinja, 653 cedra i 2.285 stabala ostalih listača. Ta množina stabala rasprostrta je na velikoj površini od 230 ha. Egzote su uglavnom okupljene oko hotela i vila.

1.3.2.2.

Stanje istraženosti

biljnog i životinjskog svijeta

Uvidom u stanje na terenu, te pregledom dosad nekorištenih pisanih izvora, stupanj poznavanja sadašnje flore i faune NP Brijuna je ocijenjen kao nedovoljan za donošenje relevantnih smjemica zaštite.

Pri gospodarenju otočjem proteklih desetljeća nije se pridržavalo preporuka državnih Komisija (od 1948. do 1955.g.) a posebno onih koje su se odnosile na regulaciju broja divljači. Pri izradi Gospodarske osnove godine 1987. izostao je potreban studijski pristup osnovnim prirodoslovnim vrijednostima nacionalnog parka, a to se preslikalo na tada doneseni Prostorni plan NP Brijuni. Kod određivanja broja dozvoljene slobodne divljači izostalo je prilagođivanje uobičajenih analitičkih metoda mediteranskim i otočnim uvjetima, a načinjene su i neke greške metodičke naravi, pa su procjene moguće optimalne brojnosti (kapacitet satanista i broja divljači) bile nerealne i opravdavale neprirodno visoku populaciju.

Stoga su u Privremenom programu zaštite biljnog i životinjskog svijeta NP Brijuni, koji su izradili stručnjaci Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba 1999. godine, utvrđene slijedeće nužne istraživačke aktivnosti:

(1) Hitna izrada privremenog Programa zaštite koji će biti više restriktivan;

(2) Nakon jednogodišnjih minimalnih neophodnih istražnih radova izrada dugoročnijeg Programa zaštite osnovnih prirodoslovnih vrijednosti Nacionalnog parka;

(3) Narednih godina će Nacionalni park postupno uvesti vođenje dokumentacije o flori i fauni, te financirati programe koji će proširiti poznavanje prirode Brijuna i ujedno obogatiti poučnu i turističku ponudu.

Flora i vegetacija

Dosad nisu istraživane slatkovodne alge i lišajevi. Mahovine se sabiralo još sredinom XIX. stoljeća i nađeno ih je ukupno 14 vrsta. Početkom XX. st. bila je istražena flora vaskularnog bilja Velikog i Malog Brijuna prije i na samom početku naseIjavanja većeg broja velikih biljojeda. Tada je zabilježeno 557 autohtonih biljaka. Flora manjih otočića je donekle poznata (iz 1878.g.) Nedostaje novije poznavanje stanja prirodne flore (prema podacima iz 1985. god. evidentirano je oko 680 autohtonih biljnih vrsta), a na manjim otočićima se mogu očekivati i za otočje još nezabilježene autohtone vrste.

Šumska vegetacija i njeni degradacijski stadiji su relativno dobro poznati. Prirodna travnjačka vegetacija prije unosa velikih biljojeda nije bila bilježena, a podrobnije je istražena (1991-1992.g.). Nedostaju i podaci o autohtonoj močvarnoj vegetaciji vlažnih staništa prije njihova isušivanja radi iskorjenjivanja malarije početkom stoljeća. Gljive (više se ne ubrajaju u biljke!) nisu istraživane. Među biljem, posebno na Velikom Brijunu i Krasnici (Vangi) ima puno unesenih vrsta. Egzotične vrste su unašane od početka XX. stoljeća, a kulturne već i prije. 1908.g. je utvrđeno 80 vrsta, a o kasnijim unašanjima nema evidencije.

Fauna

Osim leptira (poznato 44 vrste danjih i 331 vrsta noćnih), kopneni beskralježnjaci nisu nikad bili predmetom sustavnih istraživanja, te su veoma slabo poznati. Fauna slatkovodnih beskralježnjaka osim nekoliko vrsta vretenaca također nije poznata.

Fauna kralježnjaka Brijunskog otočja je samo djelomično poznata. Od autohtonih slatkovodnih riba poznata je samo jegulja u nekim vodenim staništima. Poznate su dvije vrste vodozemca od kojih je jedan unesen.

Gmazova ima 6 vrsta i relativno su dosta obrađivani, ali nedostaju podaci o ekologiji. Poznate su svega tri vrste gušterica i jedna neotrovna zmija. Sporni je iznenađujući nalaz istočnomediteranskog guštera velikog zelembača. Zabilježena je i kopnena vrsta kornjače, a kasnije samo barska kornjača.

Ptice su vrlo slabo proučene i zna se za samo desetak potvrđenih gnjezdarica. Zna se još samo za primjerak, nedokumentirane preparate iz Prirodoslovne zbirke na Brijunima nesređenu fotografsku dokumentaciju Nacionalnog parka koja se odnosi na ptice snimane na Salinama i bilješke zaposlenika Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša (1987.g.). O mogućim gnjezdaricama ima samo naznaka.

Za sisavce (13 vrsta) ima još najpotpunije podatke (1908-1997.g.), no za sitne sisavce nedostaje provjera jesu li te vrste i danas na otoku. Za velike biljojede sisavce (koji su svi redom unesene vrste, osim divlje svinje koja je sama preplivala na V. Brijun s kopna) postoje i interni podaci o prebrojavanjima koja se obavljaju dva puta godišnje. Još je spomo da li je zec unašan na otočje ili je autohton. Nedostaju podaci o šišmišima. Uz životinje koje su prirodno na Brijunima ili su kao unesene vrste postale stalni članovi otočne faune (zlatna ribica, fazan, paun, kućni miš, štakor, vjeverica, jelen aksis, jelen lopatar, muflon), znamo za niz unesenih egzotičnih vrsta koje su dijelom živjele u kavezima ili ograđenim prostorima, a dijelom i slobodno uglavnom na Velikom Brijunu. Na Brijune ih je od 1912. g. unašao vlasnik tada poznatog Zoološkog vrta kraj Hamburga. On je na V. Brijunu uz stalni Zoološki vrt osnovao stanicu za prilagođivanje (aklimatizaciju) životinja (ujedno i karantensku stanicu) prije otpremanja u zoološke vrtove Europe.

Za vrijeme predsjednika J.B.Tita takove životinje su stizale uglavnom kao darovi iz prijateljskih prekomorskih zemalja. Među tim životinjama je bilo i onih koje su na međunarodnim listama ugroženih i zaštićenih. Nažalost za čitavu aktivnost Zoološkog vrta nedostaje dokumentacija, a sačuvani preparati izloženi uglavnom u muzejskom postavu su većinom također bez potrebne dokumentacije.

Od živih vrsta danas je u 10 ha posebno ograđenog prostora Velikog Brijuna (Safari park) i nekoliko samostalnih kaveza samo još oko 60 većih sisavaca (indijski slon, zebra, razne antilope, ljame, jednogrba deva, somalijske ovce, indijsko govedo), te nešto ptica. Posebno postoji gospodarski uzgoj autohtonih jarebica kamenjarki i prepelica. Uz veće egzotične sisavce tu su i istarske autohtone domaće životinje, istarsko dugorogo govedo (istarski podolac, boškarin) i magarci.

1.3.3.

Kulturna (graditeljska) osnova

1.3.3.1.

Stanje očuvanosti prostora

i povijesnih elemenata

Rekognosciranjem terena utvrđeno je da na analiziranom području stanje povijesnih prostornih struktura i elemenata sa stajališta zaštite, bez obzira na namjenu, nije podjednako dobro. Najveći broj kulturno-povijesnih vrijednosti koje svjedoče o razvoju cjelokupnog područja nalazi se na Velikom Brijunu, pa se tom otoku u analizama daje više mjesta.

Taj je otok, nakon otvaranja područja za javnost godine 1984., prvi uključen u turističku ponudu. Veći se broj povijesnih građevina na tom otoku i dalje koristi za potrebe hotelsko-ugostiteljskih sadržaja i pratećeg pogona dok je jedan broj namijenjen muzejsko-galerijskim sadržajima. Pritom je manji broj objekata u cijelosti zadržao svoju izvornu funkciju, dakako s reduciranim sadržajima; neki su prilagođeni novim potrebama dok je nekoliko njih do danas ostalo bez namjene. Istraživanju i konzervaciji arheoloških lokaliteta nije posvećena nužna pozornost budući da se izletnički turizam potkraj 80-tih u prvome redu oslanjao na kulturno-povijesne resurse iz novije povijesti i na razumljivoj znatiželji posjetitelja za desetljećima nedostupno područje.

Ostali, manji otoci, razmjerno svojoj veličini i značenju unutar zaokruženoga prostora arhipelaga, imaju osjetno manje povijesnih ostataka, no, gotovo svaki od njih u svome arealu čuva dio brijunske povijesti. Zbog dugogodišnje izoliranosti njihov je prostor neistražen, a sačuvani povijesni ostaci, koji su potencijalne kulturno-povijesne vrijednosti, nisu dosad stručno obrađeni.

Razmatrajući stanje pojedinih vrsta sačuvanih vrijednosti utvrđeno je slijedeće:

Paleontološki nalazi i arheološke strukture

Paleontološki nalazi nisu obilježeni i time dostupni zainteresiranim. Svi se nalaze na Velikom Brijunu, izuzev jednoga koji je na otoku Krasnici (Vangi).

Veći dio pretpovijesnih lokaliteta oštećen je ili uništen eksploatacijom kamena, gradnjom vojnih građevina, cesta, vidikovaca, trkališta i drugim građevnim aktivnostima (lokaliteti Straža, Antunovac, Petrovac, Javornik na Velikom Brijunu, pretpovijesna gradina na lokaciji Velikoga fora na Malom Brijunu), a niti jedan od preostalih vrlo značajnih lokaliteta nije obilježen i prezentiran. Konzervatorski radovi manjega opsega izvedeni su samo na lokalitetu Gradina na Velikom Brijunu.

Od dvadesetak antičkih i bizantskih lokaliteta i nalaza (Veli i Mali Brijun, Krasnica, podmorje arhipelaga te pretpostavljeni lokaliteti na Gazi, Obljaku, Kozadi) tek ih je nekoliko (najznačajnijih) temeljitije istražen, od čega su samo dva prezentirana i dostupna javnosti (antički kompleks carske vile u uvali Verige i bizantski kastrum na V. Brijunu). Stanje prezentiranih ostataka arhitekture nije zadovoljavajuće zbog toga što su konzervatorski radovi izvođeni dosta davno, a pritom su neki dijelovi samo fragmentarno konzervirani (uvala Verige). U slučaju Kastruma primijenjena konzervatorska metoda ne omogućuje uvid u faze građevnoga razvoja toga za povijest Brijuna značajnoga lokaliteta. Treći lokalitet (bazilika sv. Marije) nalazi se u arealu vile Brijunke pa je zasad nepristupačan za razgledavanje. Preostali lokaliteti iz navedenoga razdoblja, iako neki od njih vrlo značajni (napr. rimska villa rustica s pogonom za preradu maslina na lokaciji Kolci ili ostaci rimskog (ilirskoga bunara) i vodovoda ispod Gradine, ranokršćansko groblje u Uv. Dobrika) slabo su istraženi i nedovoljno zaštićeni, a ima i u cijelosti neistraženih područja napr. brežuljak Mrtvi vrh (Moribon), lokacija “Povrtnjak” i dr.

Evidentirani ranosrednjovjekovni i srednjovjekovni nalazi i lokaliteti nisu brojni (među ostalim, ostaci objekata u Uvali Turanj i groblja na Velikom Brijunu, zatim lokacije srednjovjekovnih crkvica na Malom Brijunu i Sv. Jerolimu). Neznatan je broj tek dijelom istražen, a najbrojnija su groblja (ranoslavensko, ranosrednjovjekovno, srednjovjekovno). Dio je tih lokaliteta otkriven slučajno prilikom gradnje cesta, sanacije objekata i sl., a najveći se njihovi dijelovi nalaze još uvijek ispod zemlje. Neki objekti do danas nisu sa sigurnošću ubicirani (npr. crkva sv. Mikule na Malom Brijunu i crkva sv. Jerolima na istoimenom otoku). Nije sa sigurnošću utvrđen ni položaj, opseg i struktura srednjovjekovnoga naselja, a za neke lokalitete postoje tek indicije (npr. opatija na brežuljku Garme).

Građevine (arhitektonski objekti)

U cijelosti sačuvane građevine koje prezentiraju razdoblje od srednjega vijeka do 18. stoljeća malobrojne su i sve se nalaze na Velikom Brijunu. Neke od njih iako u upotrebi, zbog neredovitog održavanja zahtijevaju hitnu sanaciju (crkva Sv. Germana, crkvica Sv. Roka, ljetnikovac). Neke su već duže vrijeme bez odgovarajuće namjene (kula-donžon) ili osmišljenog programa unutarnjeg uređenja (tradicijska kuća “vila Pava”). Ostali lokaliteti, odavna u ruševnome stanju nisu istraženi (crkvica sv. Antuna).

Najbrojnije su građevine s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća (Veliki i Mali Brijun, Sv. Jerolim, Gaza), iako je velik broj srušen od 1948. do 1960. (dio hotela s pratećim i pomoćnim sadržajima u Luci te radničke nastambe u sklopu gospodarskog centra na Rtu Garme). Znatan je broj tih objekata građevinski sačuvan u izvornom stanju (napr. sve austrijske vojne građevine, dvije vile, hotel Karmen, i dr.); manji je broj doživio tek neznatne promjene ili vanjsko preoblikovanje, a u velikoj mjeri sačuvane su građevne strukture ili interijeri (hotel Neptun i zimski bazen) dok su neki radikalno preuređeni (hotel Istra).

Hoteli i depandanse koji su u funkciji uglavnom su u dobrom građevinskom stanju, uz manje nedostatke u redovitom tehničkom održavanju. Na nekim su objektima potrebni hitni sanacijski radovi zbog oštećenja koje prouzrokuje prokišnjavanje, vlaga, dotrajale instalacije i dr. No, većina tih objekata svojom opremom ni približno ne zadovoljava potrebne standarde te im predstoji nužno preuređenje. Jedan je niz tih objekata bez odgovarajuće namjene pa je stoga posebno ugrožen i građevinski prilično zapušten (vila Zagorka s vrijednim elementima izvorne unutrašnje opreme te “vile” Marica, Perojka i Fažanka).

Određen se broj povijesnih građevina na otočju tek povremeno koristi (napr. zimski bazen, loše održavan), a neki su već desetljećima sasvim izvan upotrebe, neodržavani, u vrlo lošem građevinskom stanju (npr. “kuća za čamce” u Luci, dijelovi kompleksa poljoprivredne ekonomije na Velikom Brijunu, sve austrijske utvrde i veći dio pratećih vojnih građevina na otocima Veliki i Mali Brijun, i dr.).

Ukupan prostor te ostali elementi i strukture

Na Velikom se Brijunu neposredan okoliš građevina u zoni namijenjenoj stacionarnom turizmu te dio krajobraznoga parka do rubova prirodnih šuma, redovito održava i njeguje: No, sadašnje se stanje krajolika uveliko razlikuje od onoga iz Kupelwieserova vremena pa sve do 50-tih godina, jer je već početkom 50-tih održavanje nekontroliranoga broja divljači počelo ozbiljno ugrožavati bogatu floru brijunskih otoka (nekad 557 vrsta bilja). Razlike su osobito velike u pogledu sezonske slike livada koje su, sudeći prema opisima od početka stoljeća pa sve do kraja 30-tih, bile među najprivlačnijim elementima brijunskoga krajolika.

Pri koncepciji uređenja i ozelenjavanja prostora iza 1948. nije se vodilo dovoljno računa o emotivnim aspektima doživljaja prostora što se uostalom i zapaža u sasvim pogrešnoj ekspoziciji i neadekvatnoj prezentaciji kulturno-povijesnih vrijednosti. Na primjer, kod nekih građevina sakrivenih visokim zelenilom posve je zanemarena njihova izvorna uloga u prostoru (kompleks Kaštela, nekad pažljivo eksponiran, vidikovci, i sl.), a neke su skulpture (“metalurški radnik”, Majka s djetetom) zbog nepoznavanja njihova simboličnog značenja (simboliziraju rad i ljubav koje su stvorile Brijune), smještene na neodgovarajući način.

Razgranata mreža kolnih putova (isključivo na Velikom Brijunu) tek je, u odnosu na Kupelwieserovu, neznatno proširena, a glavni su putovi u poratnom razdoblju asfaltirani. Brojne su pješačke staze na otocima Veliki i Mali Brijun i Sv. Jerolimu sasvim zapuštene. Nekad su u turističkoj ponudi otoka među vodećim atraktivnim elementima bile pomno osmišljene staze-šetnice, u koje su, osim prirodnih bile uključene i mnoge povijesnokulturne znamenitosti.

Zapuštene su također lokacije za povijest Brijuna izuzetno važnih memorijalnih spomenika, nekad uključenih u trase šetnica: npr. spomen obilježja Alojzu Čufaru i Robertu Kochu, zaslužnim za sanaciju i rekultiviranje otočkoga prostora, kao i obiteljska grobnica-mauzolej “Kupelwieserov mir” posebno harmonično uklopljen u krajolik (potkraj 80-tih statički je saniran i raščišćen od zelenila ali nije do kraja uređen i prezentiran). Uz to, zapuštena su i zanemarena nekad izvanredno promišljeno uređena i hortikulturno njegovana mjesta za odmor, sport i rekreaciju uključena u jedinstvenu cjelinu pejzažnoga parka; zapušteni su brižno kultivirani stari kamenolomi (Čufarov i Gospin kamenjak, kamenjak ispod Gradine i Straže i dr.), parkovna oprema i vidikovci, prekrasni, jedinstveni primjerci inženjerske arhitekture s kraja 19. st. u nas. Napuštene su skoro sve značajnije površine elitnih sportova: polo igralište, hipodrom, trkaće staze za konje, sportski kamp s brojnim igralištima, a nekad najveći golf-teren u Europi upotrebljiv i u zimskim mjesecima, posljednjih je godina, doduše, dijelom rekonstruiran, ali bez popratnih sadržaja i neodgovarajuće njegovan. Ponovno uvođenje tih sadržaja u uskoj je vezi s razvojnim ciljevima, a zatim i s programom korištenja prostora. Na Malom su Brijunu pak staze do pojedinih fortifikacijskih objekata, desetljećima izvan upotrebe, s vremenom postale sasvim neprohodne, a sami su objekti utonuli u gusto raslinje.

Velik broj objekata iz novijeg vremena, kojih je opet najviše na Velikom Brijunu, nepromišljeno je smješten (napr. vojne zgrade ispod tvrđave Tegetthoff i plažni kontejneri u uvali Saluga na Velikom Brijunu, vikendica u području Maloga fora na M. Brijunu, vojni bunkeri po manjim otocima - napose onaj na slikovitom otočiću Vrsar, bungalovi i ugostiteljski objekt na otoku sv. Jerolim) Većina je tih objekata i zapuštena pa time dodatno nagrđuju ambijent. Prilikom rada na ovoj temi nije bilo moguće provjeriti stanje niza objekata koji se nalaze na područjima posebnih namjena (rezidencijalni objekti te objekti pod vojnom upravom); zbog neodgovarajućeg održavanja nakon smrti predsjednika Tita i neriješenog financiranja njihova održavanja potkraj 80-tih i početkom 90-tih, njihovo je tehničko stanje (utvrđeno prilikom revizije pokretnog inventara) godine 1994. bilo izuzetno loše. Budući da je poznato da su na nekim objektima ili u njihovu neposrednom okolišu zadnjih godina izvođeni adaptacijski radovi može se pretpostaviti da su otklonjeni i svi nedostaci na objektima privedenim određenoj svrsi.

1.3.3.2.

Stanje istraženosti i konzervatorski radovi

Paleontološki nalazi: Godine 1991. obavljena je ekspertiza paleontoloških ostataka na Velom Brijunu (na poluotoku Vrbanj - Barban) na prostoru površine 170 m² te su uočena 33 otiska stopala dinosaura, a na rtovima Ploče i Peneda utvrđeni su lokaliteti s nalazima koštanih breča. Stručnjaci paleontolozi, domaći i strani, i nadalje se bave brijunskim paleontološkim nalazima.

Geofizikalna istraživanja: U razdoblju od 1988. do 1990. na brijunskim arheološkim lokalitetima provedena su geofizikalna istraživanja. Georezistentnim i magnetometarskim mjerenjima provedenim na nizu lokaliteta (Verige – više lokacija, područje uz kastrum, Gradina, Gromače, nasad mandarina) ustanovljeno je da arheologe na Brijunima očekuju nova iskopavanja. To se osobito odnosi na rimsku vilu u zaljevu Verige gdje je istraživanje doprinijelo otkrivanju dosad nedokumentiranih građevinskih struktura kojima je upotpunjena slika ovoga jedinstvenog arhitektonskog kompleksa.

Aerofotografske analize: Godine 1992. Analizirane su aerofotografske snimke arheološkog lokaliteta u zaljevu Verige, korištenjem postupka povećanja kontrasta.. Rezultati očitavanja aerofotografija dijelom se poklapaju s rezultatima geofizikalnih istraživanja.

Hidroarheološka istraživanja: Nakon dugogodišnjeg prekida, istraživanja u podmorju Uvale Verige obavljena od 1987. do 1997. pokazala su da je nalazima najbogatije područje na sjevernoj obali zaljeva, uz antičku operativnu obalu s kulturnim slojem debljine 250 cm i nalazima od 1. do 6. st.

Konzervatorski radovi: Usporedo s hidroarheo-loškim istraživanjima u zaljevu Verige, započeto je s konzervatorskim radovima na kopnu. Geodetski je 1987.g. snimljen cijeli kompleks te su započela detaljna snimanja kompleksa. Nakon izrade analize postojećeg stanja i opisa hitnih sanacijski radova pristupilo se konzervatorskim zahvatima na rezidencijalnome dijelu. 1990.g. arheološki je snimljena rimska villa rustica na brdu Kolci. 1992.g. nastavljeni su radovi u zaljevu Verige. No, iako je već prije desetak godina postojao plan hitnih sanacijskih radova (koji je pored rezidencijalnog dijela obuhvaćao i hramove, loggiu, terme te gospodarski dio) uslijed nedostatka sredstava nisu izvedeni ni svi radovi predviđeni na rezidencijalnome dijelu. Radovi koji su prije desetak godina bili hitni, danas su apsolutno nužni, te bi konzervatorske radove trebalo što prije nastaviti. Potkraj 80-tih obavljani su i manji sanacijski radovi na sakralnim objektima u Luci (sv. German, sv. Rok), koji su danas opet u vrlo lošem tehničkom stanju.

Pokretni inventar: Godine 1992. provedena je revizija ukupnoga inventara (7647 inventarna broja s oko 40 000 predmeta) u četiri rezidencijalna objekta (Bijela vila, vila Jadranka, Brijunka i rezidencija na Krasnici (Vangi). Tom prilikom označeni su predmeti umjetničke i kulturno-povijesne vrijednosti. U 1997.g. dovršena je procjena materijalne vrijednosti umjetničkoga inventara (slike i skulpture) NP Brijuni koji se nalazi izvan rezidencijalnih objekata (muzejska zbirka, hoteli, manje vile i dr.).

1.3.3.3

Objekti i lokaliteti kulturno-povijesne vrijednosti

Prostor Nacionalnog parka Brijuni obilježava izuzetna kulturna slojevitost. Pregledom postojećih popisa te provjeravanjem činjeničnoga stanja na terenu utvrđeno je da su na 9 od 14 otoka brijunske skupine evidentirani brojni tragovi materijalne kulture, objekti i lokaliteti kulturno-povijesne vrijednosti koji prezentiraju razdoblja od prethistorije do najnovijega doba. Tu su također utvrđeni i brojni paleontološki nalazi. Prema kronološkom popisu brojčano je stanje sačuvanih lokaliteta/objekata sljedeće:

- paleontološki lokaliteti 6

- pretpovijesni lokaliteti 8

- antički i bizantski lokaliteti 21

- od ranijeg srednjega vijeka do 18 st.

lokaliteta/objekata 14

- objekti/lokaliteti od 19. st. do 1945. 51

- objekti od 1945. 7

Uz gore navedeno evidentirano je 18 bez sumnje povijesnih lokaliteta ili objekata za koje je, bez dodatnih istraživanja, teško utvrditi vremensko razdoblje nastanka. Ti se lokaliteti/objekti uglavnom nalaze na manjim otocima Gaza, Obljak, Vrsar, a u većem broju na Malom Brijunu.

Osnovne informacije o sačuvanim kulturno-povijesnim vrijednostima pruža popis složen kronološkim slijedom njihova nastanka:

Postojećim asfaltiranim putovima odvija se promet turističkih posjetitelja izletničkim “vlakovima” (posebnim vozilima). Ovi putovi (“cestice”) nalaze se samo na Velom Brijunu u ukupnoj dužini oko 47 km, a široke su 3-6 m (2,6 m, 3,4 m i 4,2 m širine asfaltne plohe).

U pošumljenim prostorima uređeni su makadamski putovi u dužini oko 29 km, prvenstveno namijenjeni prometu konjskim zapregama (kočijama) i vatrogasnim vozilima (vatrozaštitnim potrebama).

Pomorski promet i pristaništa

Na obala Brijunskog otočja uređeno je 10 lokaliteta (luka i pristaništa) za pristajanje brodova i drugih plovila.

Glavna luka na Velikom Brijunu – izgrađena je početkom 20. stoljeća u prrirodnoj uvali, na prostoru nekadašnjeg teretnog pristaništa (za odvoz kamena i dr.). Rekonstrukcija je dovršena 1953. god. Ova luka predstavlja najbliži pomorski-lučki objekt u odnosu na istarsku obalu i luku mjesta Fažana, i preko nje se odvija gotovo sav promet posjetitelja nacionalnog parka.

Ima jedan lukobran od 86 m, s valobranom dužine 30 m, nedovršeni kameni mol (od nabacanog kamena) dužine 80 m i uređenu obalu s pristanom za izletničke brodske linije dužine 370 m.

Pristan je osposobljen za prihvat brodova dužine do 50 m i gaza do 5 m. U luci ima prostornih mogućnosti za organizaciju sezonskih vezova 30-40 manjih nautičkih plovila (jahti do 7-15 m) i čamaca.

Sadašnja luka nije potpuno zaštićena od bure (iz NE smjera). Postojeći nedovršen lukobran treba urediti i dograditi valobran.

Glavna teretna luka “Mletački kaštel”, uz uvalu Tore, služi za prihvat trajekata. Izgrađena je u obliku slova “L”, ukupne dužine 48 m s dubinama mora od 3-6 m. Uz molo je kosi navoz za prilaz trajekata s mostom. Preko ovog mola na Brijunsko otočje stiže pretežni dio teretnog prometa (dnevna opskrba, građevinski materijali, komunalni servisi i dr.).

Na otočju ima još nekoliko izgrađenih pristaništa. Kamena pristaništa (molo) izgrađena su u uvali Sv.Mikula (2 pristana) na otoku Malom Brijunu i na njegovoj sjevernoj obali uz bivšu torpednu stanicu, uz vilu “Jadranka” (dužine 16 m i dubine 1-4 m), ispred “Bijele vile” (dužine 75 m i dubine 2-6 m – vezovi jahti do dužine od 25 m), uz vilu “Brijunka” (dužine 15 m i dubine mora 1-5 m), uz vilu “lovorka” (dužine 12 m i dubine mora 1-3m), te na Penedi dužine 25 m (oštećen u nevremenu). Ostala pristaništa su na otoku Sv.Jerolimu, Vrsaru, Vangi (Krasnici) i Kozadi.

1.5.2. Vodoopskrba

Stanje sustava

Godine 1954. započeta je izgradnja nove vodovodne mreže na Brijunima, kao i sustava koji podmorskim cjevovodom povezuje otok Veliki Brijun sa kopnenom mrežom iz koje se i obavlja vodoopskrba otočja. Najveći dio magistralnog sustava za vodoopskrbu na otočju je završen iste godine. Kasnijih godina učinjene su dogradnje odnosno proširenja sustava. Tako je godine 1979. položen novi podmorski cjevovod Fažana - Veliki Brijun i Veliki Brijun - Mali Brijun, a u skladu s tada novim i povećanim potrebama i na novim lokacijama.

Promatrani vodoopskrbni sustav funkcionira tako da voda dolazeći s kopna, iz Raškog vodovoda, direktno opskrbljuje objekte i prostore na Brijunima, a viškom se puni vodospremnik na Tegetu (na koti 46 m n.m.). Opisana situacija vrijedi u slučaju uobičajene potrošnje, dok se u slučajevima povećane potrošnje akumulirana voda iz vodospremnika na Tegetu vraća u magistralnu otočnu mrežu, te tako nadopunjuje sustav.

Kontrola stanja u vodospremnicima provodi se svakodnevnim pregledom i u slučaju punog vodospremnika (ili rada preljeva) vrši se zatvaranje zasuna.Upravljanje i nadzor nad vodovodnom mežom provodi se putem raznih zasuna, ventila i vodomjera, dok se sama mreža sastoji od slijedećih osnovnih dijelova:

· osnovni magistralni cjevovodi raznih profila u ukupnoj duljini od L = 12.000 m;

· podmorski cjevovodi koji povezuju kopneni sustav sa otokom Veliki Brijun i sa otocima Madona, Krasnica, Galija, Mali Brijun i Sv.Jerolim, u ukupnoj duljini od L = 5.500 m;

· priključci sa magistralnih cjevovoda na objekte (hotele, vile, i sl.), krugove objekata, zoološki vrt i sl., u ukupnoj duljini od 15.500 m;

· mreža protupožarnih hidranata, ukupno 20 kom.;

· okna sa zasunima, hidrantima i vodomjerima, ukupno 200 kom.;

· vodospremnici Teget - 3.600 m³, Vall di Torre - 200 m³ i Krasnica - 100 m³;

· 2 bazena za navodnjavanje s pripadajućim sustavom.

Opisani sustav u svakodnevnom korištenju uglavnom uspijeva pokrivati potrebe u opskrbi vodom objekata i prostora na otočju, ali samo u slučaju normalne i redovite opskrbe vodom s kopna. Problem u opskrbi javlja se rijetko, kada je pritisak vode oko 1.5 bar u hidrantskoj mreži, i to samo u slučaju vrlo velike potrošnje.

Budući da su cijevi vodovodne mreže građene od različitih materijala (ljevano-željezo, azbestcement, alkaten, itd.) i često su polagane u kamenitom terenu, bez nužne pješčane posteljice, često na pojedinim dionicama dolazi do kvarova i pucanja cijevi. Godinama su i novčana sredstva za održavanje sustava bila nedovoljna za kvalitetno održavanje, kako u pogledu mogućnosti obnove pojedinih dionica, uređaja i postrojenja, tako i u pogledu kadrovske opremljenosti.

U sadašnjem trenutku cjelokupno održavanje, radi smanjenih financijskih mogućnosti, svodi se na tekuće najosnovnije popravke, a na taj se način ne može provoditi sveobuhvatna i kvalitetna kontrola sustava, u smislu njegove dnevne ispravnosti.

Kako je vodoopskrba NP Brijuni usko povezana s problematikom vodoopskrbe područja općine Vodnjan jer se opskrba provodi iz istih izvorišta vode, nužno je obrazložiti i tu problematiku. Gotovo sva naselja Općinea Vodnjan priključena su na javni vodoopskrbni sustav Vodovod Pula. Izgrađenost vodovodne mreže po naseljima - na tehnički ispravan način - iznosi oko 60%. Ostali dio korisnika opskrbljuje se vodom putem tzv. provizorne vodovodne mreže.

Područje općine Vodnjan opskrbljuje se vodom iz slijedećih sustava:

· sustav “Rakonek”, opskrbljuje vodom i otočje Brijuni;

· sustav "Gradole", opskrbljuje vodom i naselje Fažana;

· zdenac “Karpi”, povremeno opskrbljuje i naselje Fažana.

Svi navedeni sustavi, kao i priključci na iste, dimenzionirani su za potrebe maksimalne dnevne potrošnje. Nažalost, nisu izgrađeni vodospremnici za pokrivanje vršne satne potrošnje, pa zbog toga neka područja - naročito u ljetnom periodu - povremeno ostaju bez vode.

Najizraženiji je problem vodoopskbe u naselju Vodnjan i na otoku Brijuni. Ovdje su ujedno locirani i najveći potrošači na području općine Vodnjan. Obzirom da se i Brijuni i Vodnjan opskrbljuju vodom iz istog magistralnog cjevovoda RAKONEK - MARČANA - VODNJAN - FAŽANA - BRIJUNI, a samo naselje Vodnjan se nalazi na nadmorskim visinama od 140 do 160 m n.m. (tj. relativno visoko), to za vrijeme maksimalne satne potrošnje Vodnjan povremeno ostaje bez vode, pogotovo što se s obzirom na značenje NP Brijuna nisu smjele uskratiti ili smanjivati potrebne količine vode.

U sklopu do sada naznačene problematike, kao osnovni cilj razvijanja vodoopskrbnog sustava je utvrđivanje svih relevantih pokazatelja o budućim potrebama vodoopskrbe NP Brijuni, sukladno s konceptom rvoja Javne ustanove "Brijuni". Time se istovremeno osiguravanju nužni preduvjeti za izgradnju i rekonstrukciju vodovodnog sustava na kopnu, koji u budućnosti mora osigurati veće količine vode za NP Brijune i za cijelo priobalje od Štinjana do Barbarige.

Dosadašnja potrošnja vode na području NP Brijuni kretala se u slijedećim odnosima:

· u ljetnim mjesecima 20.000 do 22.000 m³/mjesečno (prosječno 700 m³/dan),

· u zimskim mjesecima 8.000 do 12.000 m³/mjesečno (prosječno 350 m³/dan).

Pri tome je struktura potrošnje (u ljetnim mjesecima) bila:

· potrošnja u hotelima, izletnika, održavanje 10.000 m³/mjesečno (ili 350 m³/dan),

· potrošnja u rezidencijalnom dijelu 6000 m³/mjesečno (ili 200 m³/dan),

· potrošnja Hrvatske vojske 4.000 do 5.000 m³/dan (ili 150 m³/dan).

· maksimalna zabilježena potrošnja vode (srpanj 1998.g.) 26.500 m³/mjesecu ili oko 900 m³/dan.

· procjenjuje se da 40% vode služi za zalijevanje (od toga 3.000 do 4.000 m³/mjesečno za rezidencijalni dio otočja).

Prema dostupnim podacima nisu dovoljno detaljno rasčlanjene pojedine skupine potrošača (primjerice specifična potrošnja za kategoriju ekskluzivnog turizma iznosi oko 2.600 l/gostu/dan, od toga oko 40% za zalijevanje, što bitno odskače od maksimalnih vrijednosti koje se navode u stručnoj literaturi). Jednako tako se specifična potrošnja za jednog gosta komercijalnog turizma visoke kategorije danas kreće od 160 do čak 1500 l/gostu/dan.

Idejno rješenje vodoopskrbe obvezno treba promatrati u kontekstu rješavanja problematike vodoopskrbe općine Vodnjan. Rješenje daje snovne pokazatelje u pogledu potreba i aktivnosti za poboljšanje sadašnjeg sustava kao i buduće potrebe usklađene s novim razvojnim programom Javne ustanove "Brijuni".

1.5.3.

Odvodnja i pročišćavanje

otpadnih voda

Stanje sustava

Područje Nacionalnog parka Brijuni nema organiziranog kanalizacijskog sustava. Sirove otpadne vode pojedinih građevina ili grupe građevina, evakuiraju se najkraćim putem prema moru te ispuštaju kratkim obalnim ispustima u priobalno more bez ikakvog prethodnog pročišćavanja.

Ovakvo postupanje predstavlja ograničavajući čimbenik bilo kakvom daljnjem razvoju te utječe na neodrživost takvog stupnja sanitarnog stanja obalnog mora koje se, inače koristi za sport i rekreaciju.

Izlijevi otpadne vode hotela "Neptun" i "Istra" nalaze se u luci, dok je izlijev za hotel "Karmen" smješten u priobalnom dijelu iza lukobrana u centralnoj zoni Velog Brijuna. Slično stanje je i s hotelima "Franina" i "Jurina" te gospodarskim središnjim dijelom sa centralnom praonicom. Svaka od 6 rezidencijalnih vila (3 na zapadnom dijelu, a 3 na južnom dijelu Velog Brijuna) ima kratki ispust u more u neposrednoj blizini vile. Navedeno vrijedi i za safari park s konjušnicom, čiji se ispust, također nalazi u blizini pratećih građevina.

Kod sadašnje "optimalne" ljetne popunjenosti turističkih objekata procjena ispuštene otpadne vode u more je slijedeća:

Hoteli "Neptun", "Istra" i "Karmen" ,

uključivo lučica i izletnici (3 ispusta) ................. 160 m³/dan

Gospodarski centar s praonicom rublja ......... 11 m³/dan

(2 ispusta)

Hoteli "Franina" i "Jurina" te golf klub "Kaštel" . 55 m³/dan

(2 ispusta)

Plažni objekti (1 ispust) .................................. 2 m³/dan

Vile (3 vile) na južnoj strani otoka .................... 8 m³/dan

(3 ispusta)

Safari park s konjušnicom i vilom "Jadranka" ... 10 m³/dan

(2 ispusta)

Vila "Brijunka" (1 ispust) ................................. 3 m³/dan

Vila "Bijela vila" (1 ispust) ............................... 3 m³/dan

Rasadnik, zoološki vrt i sl. .............................. 6 m³/dan

Sveukupne sadašnje količine otpadne vode:

258 m³/dan

Hidraulički količine odgovaraju za 1.000 - 1.300 ES. Količine otpadne vode procjenjene su na oko 35 % od ukupne dnevne količine vode isporučene s kopna, odnosno od prosječnih 700 m³/dan (20.000 22.000 m³/mjesec). Razlog tome su velike potrebe za zalijevanjem (cca 40% od svih količina), gubici u dotrajalim dijelovima vodovodnog sustava, te isporučene količine rezidencijalnom dijelu na otok Krasnica (Vanga), vojnim objektima na jugu Velikog Brijuna (poluotok Peneda), te na otoke Mali Brijun i Sveti Jerolim. Podaci su dobiveni od strane RJ "Tehnički poslovi" u sklopu Javne ustanove Nacionalni park Brijuni. U količine su uključeni kapaciteti hotela "Franina" i "Jurina" koje koristi vojska, a nakon rekonstrukcije će biti uključeni u komercijalnu turističku ponudu.

Planirane potrebe

Primarna svrha i zadaća razmatranog sustava odvodnje i pročišćavanja je osiguranje kvalitetnog i učinkovitog prikupljanja, evakuacije, pročišćavanja i dispozicije otpadnih voda na prostoru Nacionalnog parka Brijuni. Osnovnou planiranju sustava odvodnje i pročišćavanja otpadne vode, kao i u procjeni funkcionalnosti eventualnih postojećih građevina, je procjena broja ES i potrošnih normi, te određivanje tehnologije pročišćavanja i izlaznih parametara pročišćenih otpadnih voda. Prilikom određivanja ES (ekvivalent stanovnika) treba što cjelovitije analizirati broj posjetitelja (uz poznat broj djelatnika) NP Brijuni, uzimajući u obzir i stanje i određeni razvojni period za koji se projektira sustav. Programom i Konceptom zaštite i korištenja NP Brijuni utvrđeni su osnovni brojčani pokazatelji za: (1) komercijalni turizam, (2) izletnički turizam, (3) ekskluzivni turizam i (4) sustav održavanja - osoblje NP.

U načelu, svaka od navednih kategorija potrošača, bilo da se radi o komercijalnom, eksluzivnom ili izletničkom turizmu, bilo o uposlenicima, ima svoje norme koje služe kao osnova za planiranje i projektiranje sustava kanalizacije i pročišćavanja otpadnih voda. U mnogim zemljama je odabir potrošne norme reguliran odgovarajućim zakonskim propisima. Kod nas takvi propisi ne postoje te se, stoga, ova veličina odabire u skladu s podacima sadržanim u dostupnoj stručnoj literaturi i normama, odnosno na temelju iskustvenih vrijednosti zasnovanih na usporedbi sa sličnim potrošačima za koje postoje podaci mjerenja. Mjerodavne količine sanitranih otpadnih voda se, u principu, određuju na osnovu specifične potrošnje vode koja je najčešće iskazana kao količina vode koja "pripada" jednom stanovniku tijekom dana. U novije vrijeme u svijetu, a i kod nas, formira se novi mentalitet u odnosu na potrošnju vode.

Na osnovu preporuka vodoprivrednih službi predloženo je za usvajanje slijedećih normi dnevne potrošnje pitke vode.

	sadašnja potrošnja		kraj planskog perioda (2025.)
	zima	ljeto	zima	ljeto
Stanovništvo (l/stan/dan)	150	200	250	300
Komercijalni turizam visoke kategorije (l/turist/dan)		400		500
Izletnički turizam (l/turist/dan)		80		100
Zaposleni (l/radnik/dan)		60		150

Poznato je da od ukupne dnevne potrošnje veći dio dospije u kanalizaciju. Manji dio se "potroši" za zalijevanje nasada, pranje javnih površina, isparavanje, otjecanja po terenu i infiltriranja u tlo, odnosno čini gubitke u vodovodnoj mreži.

Na osnovu naprijed navedenog količinu sanitarno potrošnih otpadnih voda treba u prosjeku računati da 80% ukupne utrošene vode dospijeva u kanalizaciju. Na ovu količinu otpadnih voda kod proračuna kanalizacije računa se s dotokom tzv. "strane" ili "tuđe" vode. Budući da će količina ‘strane’ vode biti ovisna o melioracijskoj vodi u terenu, vodonepropusnosti kanalizacije, pravilnoj izvedbi priključaka, stoga se za potrebe kanalizacije otpadnih voda predlaže pretpostavljeni dotok strane vode u fekalnu kanalizaciju kao 30% protoke u sušnom periodu.

Kao optimalno rješenje koje će udovoljiti svim zahtjevima za ispravno funkcioniranje kanalizacijskog sustava Nacionalnog parka Brijuni predlaže se količinu sanitarnih potrošnih fekalnih otpadnih voda pretpostaviti u prosjeku sa 80-90% mjerodavne vodoopskrbne norme.

Količina i kakvoća fekalnih otpadnih voda:

	Hidrauličko opterećenje		Biokemijsko opterećenje
				kgBPK₅/st.
Stanovništvo (l/stan/dan)		250		0,060
Komercijalni turizam visoke kategorije (l/turist/dan)		400		0,075
Komercijalni turizam (“L”-ktg. Þ ekskluzivni i rezidencijalni dio gostiju) (l/gostu/dan)		500		0,100
Izletnički turizam (l/turist/dan)		75		0,020
Zaposleni (l/radnik/dan)		100		0,030

Temeljem utvrđenih podataka obavljen je izračun mjerodavnih količina otpadnih voda, a odnosi se na ljetno razdoblje na kraju planskog perioda (2025.g.):

Broj ekvivalentnih stanovnika prema hidrauličkom opterećenju : N = 625 m³/dan : 0,250 m³/ES,dan = 2500 ES . Razmještaj sadržaja, odnosno građevina na obuhvatnom području kanalizacijskog sustava Brijuni te konfiguracija terena upućuje na etapno planiranje te izgradnju jedinstvenog sustava odvodnje otpadnih voda, iz čega slijedi i izbor načina pročišćavanja i odabir mjesta dispozicije pročišćenih otpadnih voda. Srednja dnevna količina otpadnih voda kanalizacijskih sustava dobivena je proračunom iz ukupnog dnevnog dotoka, uz pretpostavljeni specifični dotok po potrošaču tijekom ljetnog razdoblja. Na osnovu srednjih dnevnih protoka otpadnih voda kanalizacijskih sustava za ljetni period utvrđene su i maksimalne satne količine 15,50 l/s.

Tražena obilježja otpadnih voda

Na promatranom području nisu organizirana nikakva mjerenja kvalitete otpadnih voda. Međutim, količina zagađenja koju čovjek proizvodi dnevno je slična te se, u slučaju nedostatka izvornih podataka, mogu koristiti za izračun ispitivanja provedena za čitav niz naselja, kako kod nas, tako i u inozemstvu. Izračun je obavljen na osnovu slijedeće st4rukture otpadnih tvari:

-krupne plivajuće tvari 20-30 l/stan/dan

-ulja, masti, nafta 3-5 gr/stan/dan

-suspendirane tvari 65-90 gr/stan/dan

-BPK₅.,20 C 54-80 gr/stan/dan

-ukupni dušik (N) 10-30 gr/stan/dan

-ukupni fosfor (P) 4-7 gr/stan/dan

-ukupnih koliformnih bakterija 2.5* 10⁸ - 2.5 * 10¹²b.c./stan/dan

Izračun kakvoče otpadnih voda tj. biokemijsko opterećenje odnosi se na ljetno razdoblje na kraju planskog perioda (2025.g.). Broj ekvivalentnih stanovnika prema hidrauličkom opterećenju : N = 139 kgBPK₅/dan : 0,060 kgBPK₅/ES,dan = 2317 ES tj. N @ 2500 ES . Korištenjem podataka o broju turista te uposlenika procjenjene količine otpadnih tvari po ekvivalentnom stanovniku, orijentacijski se utvrđuju veličine pojedine vrste otpada koje se mogu očekivati tijekom ljetnog i zimskog razdoblja.

Ljetno razdoblje 1998. 2005.

Naselje	Ekviva-lentni	kg/dan
	stanov-nici	ukupno suspenzija	BPK₅	ukupni N	ukupni P
Ukupno	1250 ES	97,0	75,0	25,0	6,9

Ukupna količina otpadnih voda:

Q _dan = 312 prostornih m/dan

Maksimalne satne količine (fekalnih voda):

q _max.sat = 8,0 l/s

Ljetni period, 2025.g.

Naselje	Ekviva-lentni	kg/dan
	stanovnici	ukupno suspenzija	BPK₅	ukupni N	ukupni P
Ukupno	2500 ES	190,0	150,0	50,0	14,0

Ukupna količina otpadnih voda:

Q _dan = 625 prostornih m /dan

Maksimalne satne količine (fekalnih voda):

q _max.sat = 15,50 l/s

Oborinske vode - Oborinske vode dolaskom na tlo poniru u podzemlje ili otječu po površini do recipijenta. Ispiranjem atmosfere dolaze do tla s određenim sadržajem otopljene i suspendirane tvari. Prema namjeni površine koju ispiru ovisi i njihov sustav. Moguća je izgradnja manjih oborinskih kanala, koji bi trebali riješiti problem odvodnje oko građevina, odnosno prostor eksploatiranih za rekreacijsko – sportske sadržaje. Oborinske vode se u pravilu mogu izravno ispuštati u recipijent - more.

Zakonska regulativa - Kriteriji ili mjerila te standardi ili norme jesu dio pravnih mjera, koje se primjenjuju kod projektiranja i realizacije građevina odvodnje, pročišćavanja i ispuštanja otpadnih voda te kod nadzora ispuštanja otpadnih voda, a temelje se na zakonskim propisima. To su: Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94), Zakon o vodama (NN 107/95), Uredba o kategorizaciji vodotoka (NN ./99), Uredba o klasifikaciji voda (NN 77/98). Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN 78/98) i Uredba o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96).

Kakvoća efluenta za ponovnu uporabu (za natapanje golf-igrališta i parkovnih površina). U Republici Hrvatskoj ne postoje mjerila, a niti norme za ponovnu uporabu vode, odnosno uporabu pročišćene otpadne vode, a izostala je i praksa. Zbog toga se, dodatno daju smjernice koje su donijele međunarodne organizacije i primjenjuju se u onim zamljama gdje je razvijen postupak ponovne uporabe vode. Obzirom da se ponovna uporaba kućanskih otpadnih voda najćešće primjenjuje u poljodjeljstvu i akvakulturi kao i navodnjavanju parkova i općenito zelenila, Svjetska zdravstvena organizacija pripremila je 1989.godine smjernice za ponovnu uporabu vode. Iz smjernica je vidljivo da je bitan “zdravstveni” kriterij, tj. £ 100 koliformnih bakterija na 100 ml otpadne vode.

Stoga je potrebno posebnu pažnju obratiti na kriterij kakvoće otpadne vode za ponovnu uporabu, odnosno odrediti i eventualne druge ograničavajuće čimbenike kao što su sadržaj hranjivih tvari (dušika i fosfora) i ostalih elemenata te sadržaj suspenzija zbog transportnih uvjeta i uvjeta sustava dispozicije otpadne vode.

1.5.4.

Elektroenergetska mreža

Pod energetskom infrastrukturom smatra se smještaj energetskih kabela različitih naponskih razina: 0,4 kV, 10 kV i 20 kV. Vrednujući elektroenergetiku, kao jedan od bitnih čimbenika razvoja NP Brijuni, polazišta su bila programski utvrđeni sadržaji i broj posjetitelja (stalnih i povremenih) iz Programa i Koncepta zaštite i korištenja NP Brijuni iz 1997.g. te slijedeći kriteriji:

· utvrditi stanje elektroenergetskih elemenata kao i današnju potrošnju

· strukturno razraditi karakteristične potrošače na otocima Veliki Brijun, Mali Brijun i Sv. Jerolim

· analizirati izgrađenost elektroenergetske mreže

· prognozirati buduću potrošnju kao i vršno opterećenje

· analizirati stanje rezervi u mreži, uvažavajući principe podmirivanja potreba potrošača u količini energije, kao i u sigurnosti napajanja

· ukazati na načine racionalizacije potrošnje i efikasnost korištenja energije

Stanje sustava

Elektroenergetska postrojenja

Brijunsko otočje snabdijeva se električnom energijom iz elektroenergetskog sustava Hrvatske Elektroprivrede d.d. Zagreb, DP Elektroistra Pula, Pogon Pula, putem 10 (20) kV podmorskih kabela. Prvi podmorski kabel završava u TS 10(20)/0,4 kV Plaža, te nastavlja do TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni, dok drugi završava u TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni. Mjerenje se vrši na srednjem 10(20) kV naponu preko strujnih transformatora 2 AMA 2-24, 2x75/5 A. Iz TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni granaju se četiri radijalna 10kV odnosno 20 kV kabela. Elektrificirani su i otoci Madona, Krasnica, Galija i Mali Brijun. U postojećoj SN mreži danas postoji 14 trafostanica. Mreža 10kV izgrađena je u fazama 1953-54. godine a kabeli su tipa IPO 13 3x 10(16) mm², a 20kV mreža djelomično 1978. godine, a djelomično 1986. godine. Iste godine rekonstruirana je TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni. 20kV kabeli su tipa EHP 48 3 x 1 x 95 mm².

Osim gore navedenog, dio objekta opremljen je, radi sigurnosti, agregatima za proizvodnju električne energije i to:

· TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni

· Vila Jadranka

· Bijela Vila

· Vila Brijunka

· Otok Krasnica

· Otok Sv. Jerolim

Iz TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijuni granaju se četiri radijalna kabela, dva 10 kV i dva 20 kV. Prvi 10 kV kabel ide do TS Praonica, te nastavlja do TS M. Brijun. Na drugom 10 kV kabelu je 5 trafostanica ( Raskrižje, Lovorka, Krečana, Vatrogasna i Peneda ). 20 kV kabel iz TS Centar-Brijuni ide do TS Bijela Vila te nastavlja do TS V. Jadranka. Drugi 20 kV kabel ide do TS Brijunka, te nastavlja prema TS Krasnica.

Otok Sv. Jerolim nema pravu energetsku mrežu, već ima generatorsko napajanje za svoje potrebe.

Javna rasvjeta

Početkom pedesetih godina (1954.) započeta je izgradnja novog sustava vanjske rasvjete na otočju Brijuni. Tim sustavom obuhvaćena je rasvjeta objekata centralne zone, rezidencija i vila, te saobraćajnica koje ih povezuju, kako slijedi :

· središnja luka i okoliš hotela : Neptun, Istra i Karmen

· krugovi vila Primorka, Dubravka i Lovorka

· krugovi Bijele Vile, Vile Brijunka i Vile Jadranka

· slijedeće prometnice: 1. iz centra prema plaži, Vili Primorka, Vili Lovorka i Vili Dubravka; 2. iz centra prema Bijeloj Vili; 3. iz centra prema Vili Brijunka; 4. iz centra prema hotelima Jurina i Franina, te Vili Jadranka i 5. iz Bijele Vile prema Vili Brijunka.

Ukupna dužina dionica javne rasvjete iznosi 9835 m. Za spomenuto rješenje ugrađeno je 179 rasvjetnih stupova visine 2 m s običnom žaruljom. Postoji još 60 rasvjetnih stupova visine 2,5 m sa FN žaruljom. U središnjoj zoni luke i pristaništa postoje tri rasvjetna stupa visine 8 m, te dva armirano betonska stupa na novoj obali za rasvjetu pristaništa.

Stanje mreže vanjske rasvjete kao i rasvjetnih tijela u vrlo je lošem stanju. Na više mjesta podzemni kabeli su u prekidu tako da rasvjeta samo djelomično funkcionira. Veliki dio rasvjetnih stupova je oštećen (utjecaj vlage, slabo održavanje) te kao takvi narušavaju okolinu, a prijeti i opasnost od pada. Početkom osamdesetih godina u središnjoj zoni zamijenjena je kabelska mreža kao i rasvjetna tijela. Danas na tom dijelu postoje brončani kandelabri s plastičnim kuglama.

Stanje glavnog energetskog napajanja

Glavno napajanje je izvedeno iz TS 35/10(20) kV Fažana. Instalirana snaga trafostanice je 8 + 4 MW, te snabdijeva električnom energijom osim naselja Fažane i turističko naselje Barbariga, te naselja Peroj, Valbandon i Štinjan. Cjelokupno prosječno vršno opterećenje u 1997. g. TS 35/10(20) kV Fažana iznosilo je 4,9 MW. Napajanje za otočje Brijuni ide iz TS 10(20)/0,4 kV Fažana 2 i TS 10(20)/0,4 kV Fažana 5. Napojni podmorski kabeli su tipa NPHO 36 3 x 1 x 70/16 mm². Osim ova dva glavna napojna kabela postoje još dva kabela manjeg presjeka ( NKBA 3 x 16 mm² i NKBA 3 x 35 mm² ) koji služe za napajanje u izvanrednim situacijama.

Današnje vršno opterećenje Nacionalnog parka Brijuni na razini TS 10(20)/0,4 kV Centar- Brijuni, prema godišnjem izvještaju Službe za tehničke poslove HEP - a d.d. DP Elektroistra Pula - Pogon Pula iznosi 615 kW, s ukupnom godišnjom potrošnjom od 2.072 MWh i prosječnim cosj od 0,977.

1.5.5.

Grijanje i hlađenje

Stanje sustava

Za središnju zonu otoka Veliki Brijun izrađena je studija "Odabira energenata i načina grijanja/hlađenja postojećih i planiranih građevina. Postojeći sustav grijanja je izveden kao centralni sustav i obuhvaća središnju zonu otoka Veliki Brijun, a sastoji se od kotlovnice, toplovodne mreže te instalacije unutar građevina.

Toplovodna kotlovnica locirana je u zasebnoj prizemnoj građevini u blizini rasadnika. U njoj su smještena tri kotla , svaki kapaciteta 1750 kW. Dva su nova, ugrađena 1998. godine, a treći je dotrajao, te nije u funkciji. Kao energent se koristi tekuće gorivo (ulje za loženje specijalno), koje se skladišti u dva podzemna sezonska spremnika goriva, svaki kapaciteta 50 t, locirana pored kotlovnice. Prateća oprema u kotlovnici je dotrajala, te je vjerojatnost stalnih kvarova velika. Ukoliko bi se htjelo dovesti kotlovnicu u ispravno funkcionalno stanje, bilo bi potrebno zamijeniti i treći kotao, te svu prateću opremu i cjevovod.

Toplovodna mreža je od kotlovnice do građevina ukopana u zemlju. Uslijed dotrajalosti toplinske izolacije i korozije, mreža je u vrlo lošem stanju i ima velike gubitke vode, što se odražava i na stanje kotlova, zbog nemogućnosti omekšavanja dodatne vode koja se unosi u sustav. Parcijalni popravci mreže nisu riješili spomenuti problem s mrežom, te bi kao pouzdano rješenje bilo potrebno zamijeniti cijelu mrežu između kotlovnice i građevina. U podstanici hotela “Neptun” odnosno “Istra” nalazi se rashladnik vode tipa voda - voda s kondenzatorom hlađenim morskom vodom, koji služi za potrebe hlađenja odnosno klimatizacije zajedničkih prostora i apartmanskog dijela hotela “Neptun” i “Istra”. Ostale građevine nemaju izveden sustav hlađenja.

Bilanca energije - stanje Qg= grijanje Qh= hlađenje

1.5.6.

Telekomunikacije

Stanje sustava

Telekomunikacijski sustavi se već danas razvijaju kao jedinstvena digitalna mreža integriranih službi (ISDN), integracija govornih i negovornih komunikacija. Budući suvremeni sustav komunikacija treba omogućiti komunikaciju govora, teksta, slike i podataka. Postojeći sustav telekomunikacija NP Brijuni (donekle je razvijena samo telefonija) uglavnom je analognog tipa, koji po kapacitetima telefonskih priključaka ne zadovoljava sadašnje potrebe, a korištenje svih novih kumunikacijskih usluga nije moguće. Poseban problem predstavlja potkapacitirana, loša kvaliteta podzemnih TK kabela izgrađena prije 25 i više godina, potpuna centralizacija komutacijskog PABX sustava i nemogućnost integracije telekomunikacijsko-informatičkog sustava cjelokupnog kompleksa u jedinstven sustav. Problematika je tim veća što se Uprava i gospodarstveni poslovi NP Brijuni obavljaju u mjestu Fažana. Posjetiteljske izletničke grupe organiziraju se na kopnu, te je lokaciju Fažana nužno uključiti u jedinstven telekomunikacijski sustav NP Brijuni.

Komutacijski PABX sustav

Sveukupna koncentracija kabelske TK mreže Nacionalnog parka “Brijuni”, nalazi se u zasebnoj zgradi ATC-a u blizini vile Borike i rasadnika, odnosno izvan središnje zone otoka Veliki Brijun. U toj je zgradi instalirana jedina kućna telefonska centrala ( PABX ) Nacionalnog parka, poslovni komunikacijski sustav MD 110, proizvođača Ericsson. Instalirani PABX MD 110 se sastoji od dva modula linijskog interfejsa (LIM), kapaciteta 416 telefonskih priključaka, od čega 360 analognih i 56 digitalnih.

PABX je u javni telekomunikacijski sustav povezan sa 60 digitalnih telefonskih kanala. U Tabeli 1 prikazan je tip i kapacitet komutacijskog sustava, a u Tabeli 2 dan je raspored uključenih telefonskih priključaka po pojedinim objektima u Nacionalnom parku “Brijuni”.

TABELA 1: Postojeći PABX komutacijsk sustav N.P. “Brijuni” i povezivanje u javnu HT PSTN mrežu

	Tip PABX	Instalirani kapacitet
Lokacija	komutacijskog sustava	Priključak	lokalni telefonski priključci
		na PSTN	analogni	digitalni	ukupno
Zgrada ATC-a Veliki Brijun	MD 110 Ericsson	2×2Mbit/s	360	56	416

TABELA 2: Raspored uključenih pretplatničkih kapaciteta PABX-a MD110 i instalirane TK mreže po pojedinim objektima NP “Brijuni”

Red. br.	LOKACIJA	Broj korisničkih priključaka	Instalirani kapacitet TK mreže
Veliki Brijun – središnja zona
1.	Hotel Neptun	87	90×4×0.8
2.	Hotel Istra	39	90×4×0.8
3.	Čamčarnica	1	5×4×0.8
4.	Hotel Karmen	62	60×4×0.8
5.	Muzej-fotoizložba	2	5×4×0.8
6.	Vila Pava	0	5×4×0.8
7.	Gospodarski objekti	11	25×4×0.8
8.	Vila Perojka	1	5×4×0.8
9.	Vila Fažanka	3	5×4×0.8
10.	Kaštel	0	Nema mreže
11.	Hotel Jurina	1	20×4×0.8
12.	Hotel Franina	1	20×4×0.8
13.	Vila Magnolija	7	10×4×0.8
14.	Etnografski muzej	0	Nema mreže
15.	Vila Zagorka	9	10×4×0.8
16.	Vila Borika	0	2×4×0.8
17.	Administrativna zgrada	10	10×4×0.8
Veliki Brijun – izvan središnje zone
18.	Tvrđava Tegettoff	3	15×4×0.8
19.	Vatrogasna postaja	5	4×4×0.8
20.	Vila Lovorika	2	5×4×0.8
21.	Vila Dubravka	4	5×4×0.8
22.	Vila Primorka	3	10×4×0.8
Mali Brijun
23.	Luka	3	5×4×0.8
Fažana
24.	Upravna zgrada	18	25×4×0.8
25.	Garaža i računovodstvo	9	25×4×0.8
	SVEUKUPNO:	281

Budući je centralizirana TK mreža loše kvalitete i prema određenim destinaciji upravne zgrade u Fažani velike udaljenosti, nije moguće koristiti digitalne telefonske priključke i samim time usluge koje temelje na prijenosu podataka.

Postojeća TK mreža

Javna TK mreža - Kompleks NP Brijuni spojen je na javnu TK mrežu prijenosnim sustavom svjetlovodnim kabelom Pula-Veli Vrh-Štinjan-Fažana-Brijuni. U završnoj fazi izgradnje je i drugi pravac svjetlovodnog kabela Brijuni-Muzil-Stoja-Veruda-Pula. Završetkom izgradnje ovog kabela stvoriti će se prsten svjetlovodnih kabela i omogućiti realizaciju SDH sustava prijenosa. Ovakav sustav će pouzdanost povezivanja telekomunikacijskog sustava nacionalnog parka Brijuni, pored komutacija javne TK mreže, podići na znatno višu razinu.

Interna TK mreža

Kabelska TK mreža je na području Nacionalnog parka “Brijuni” građena i rekonstruirana u više navrata i to tijekom 1956. do 1963. godine, zatim 1985. godine. Prema otoku Veliki Brijun položena su tri podmorska kabela iz dva različita smjera. Iz pravca Fažane prema uvali između rta Saluga i rta Marban, položena su dva podmorska kabela: TD 25×4×08 mm i TD 15×4×0.8 mm. Iz pravca Muzila prema uvali Rakun, položen je podmorski kabel TD 5×4×0.8 mm. Od otoka Veliki Brijun, u pravcu tjesnaca “Tisnac”, položen je do otoka Mali Brijun, podmorski kabel TD 5×4×0.8 mm.

Mjesna kabelska TK mreža na otoku Veliki Brijun izgrađena je od telefonskih kabela TD 4×0.8 mm različitih kapaciteta, položenih do svih objekata. Kapaciteti po pojedinim objektima prikazana je u Tabeli 2. Svi navedeni TD kabeli su sa papirnom izolacijom, uglavnom su oslabljenih karakteristika (prekid, odvod ili kratki spoj parica), te više ne zadovoljavaju kapacitetom ni karakteristikama za prijenos suvremenih komunikacijskih usluga.

Tijekom 1997. godine u pravcu rezidencijalnih vila ( Bijela vila, vile Brijunka i Jadranka), izgrađena je suvremena kabelska kanalizacija sa PEHD cijevima i kabelskim šahtovima, te položen je kabel sa plastičnom izolacijom kapaciteta 75×4×0.6 mm.

Stanje sustava javnih telekomunikacija

Postojeće stanje - Telekomunikacijski sustav Nacionalnog parka “Brijuni”, naslanja se na javni SPC komutacijski sustav AXE10 proizvođača Ericsson, koji je instaliran u Puli. U Fažani je instaliran udaljeni pretplatnički stupanj RSS, kapaciteta 1512 pretplatnika. Navedeni komutacijski sustavi su digitalni, te spadaju u suvremenu svjetsku tehnologiji.

Međusobno povezivanje javnog komutacijskog sustava AXE10 PULA i udaljenog pretplatničkog stupnja RSS Fažana ostvareno je uz upotrebu digitalnih transmisijskih sustava po SVJETLOVODNOM kabelu, te je omogućen velik prometni kapacitet.

Tijekom 1995. godine položen je svjetlovodni kabel (24 niti) na relaciji Fažana prema Velikom Brijunu. PABX MD110 Nacionalnog parka "Brijuni” je putem svjetlovoda i pripadajućeg transmisijskog sučelja, priključen na grupni stupanj AXE10 PULA sa kapacitetom 2×2 Mb/s. To predstavlja ekvivalentni kapacitet od 60 telefonskih kanala. Kao signalizacijski dijagram koristi se CAS (Common asociated signalization) signalizacija po pridruženom kanalu, koja omogućuje produženo (indialing) biranje, ali ne predstavlja temelj za suvremenu ISDN (Integrated Services Digital Network) telekomunikacijsku mrežu.

Tijekom 1998. godine tvrtka “Hrvatske telekomunikacije” d.d. su u eksperimentalni rad uvele javnu ISDN, a u gradu Puli je instaliran suvremeni ISDN AXE10 komutacijski sustav koji omogućava priključak kako baznih priključaka BRA 2B+D (Basic Rate Acces) tako i primarnih PRA 30B+D(Primary Rate Acces) priključaka. To je procesorsko upravljani sustav koji ima mogućnost posluživanja 5.000.000 poziva u minuti i spada u red najsuvremenije generacije. Korisnici koji u eksperimentalnoj fazi korištenja ISDN priključka, uglavnom PRA, koriste se samo osnovnim uslugama ISDN-a, pored usluga prolaznog biranja, teletarife i jedinstvenog korisničkog pozivnog broja koriste se i uslugama prijenos podataka na 64 kb/s komutacijom kanala.

Mogućnosti i smjernice razvoja

U neposrednoj budućnosti, tijekom 1999. godini, u javnu TK mrežu uvodi se u komercijalni rad ISDN usluge. ISDN usluge se u mreži ostvaruju nadogradnjom postojećih javnih digitalnih centrala. Budući su ovi uvjeti već ispunjeni u gradu Puli, ovaj idejni koncept rješenja telekomunikacijskog sustav Nacionalnog parka “Brijuni” temelji se na PABX ISDN tehnologiji i svim njenim prednostima.

Korisnik ostvaruje mogućnost korištenja usluga uvođenjem odgovarajućeg priključka i priključivanjem ISDN terminalne opreme. Dvije su vrste ISDN priključaka: osnovni pristup (2B+D) za koji se koristi telefonska parica i primarni pristup (30B+D) za koji se koristi 2Mb/s vezu.

Osnovni pristup (BRA) ostvaruje se priključkom u komutaciji javne TK mreže te instalacijom mrežnog terminala (NT) na korisničkoj strani telefonske parice. Primarni pristup (PRA) ostvaruje se uspostavljanjem 2 Mb/s veze između korisnika (koji priključuje PABX, router, ili sl.) i primarnog priključka u komutaciji javne TK mreže. ISDN daje mogućnost potpune digitalne veze, brzinu prijenosa 64 ili128 kb/s i veliki broj usluga. Osnovne ISDN usluge omogućuju prijenos govora, podataka i slike brzinom od navedenih 64 ili 128 kb/s.

1.5.7.

Postupanje s otpadom

U postupanju s otpadom u zaštićenim područjima i na otocima polazi se, kao i uvijek, od temeljnih načela:

· izbjegavanje nastanka otpada,

· ponovno korištenje otpada koji se ne može izbjeći,

· neškodljivo odlaganje otpada koji se više ne može

iskoristiti.

Izbjegavanje nastanka otpada postiže se nizom različitih mjera i postupaka, npr.: izbjegavanje nastanka otpada, korištenje povratne ambalaže, izbjegavanje korištenja proizvoda za jednokratnu upotrebu, izbjegavanje nepotrebne ili predimenzionirane ambalaže itd.

Preduvjet za ponovno korištenje otpada je skupljanje otpada prema vrstama. a zatim korištenje tvari kao sirovina za novu proizvodnju (tzv. oporaba ili reciklaža). Više puta oporabljena (reciklirana) tvar koja se više ne da reciklirati koristi se kao gorivo u odgovarajućem uređaju za pridobivanje energije, a tek negorivi ostatak se odlaže na neškodljiv način. Ispravno odlaganje se provodi tako da se odlaže samo tvar koja ne sadrži više od 3 - 5 % organske tvari i to na uređena odlagališta. Uređeno odlagalište je građevina koja osigurava najmanje moguće utjecaje odloženog otpada na okoliš i koja se nakon predviđenog ispunjenja zatvara, prekriva i izgledom i funkcijom ponovo uklapa u okoliš. U Hrvatskoj je stanje u postupanju s otpadom još vrlo daleko od ovako opisanog idealnog, ali su nacionalni parkovi i drugi dijelovi zaštićene prirode svakako područja gdje se najprije i najviše mora težiti ispunjenju ovih postavljenih ciljeva.

U svijetu su pokazala iskustva da je najekonomičnije i najpovoljnije za okoliš da se u nacionalnim parkovima otpad samo skuplja i odvozi na daljnji postupak van područja parka. Isti slučaj je i sa manjim otocima koji i ne moraju biti dijelovi nacionalnih parkova. To tim prije vrijedi ako se radi o turistički interesantnim otocima. Izuzetak se ponegdje čini sa otpadom pogodnim za kompostiranje, a pogotovo ako na otoku postoje uvjeti za organizaciju kompostiranja i potreba za gnojenjem poljoprivrednih ili parkovnih površina.

Stanje sustava

Djelatnosti u NP Brijuni i

vrste otpada koje njima nastaju

Poslovi u Nacionalnom parku Brijuni podijeljeni su na četiri radne jedinice:

· Hotelijerstvo i turizam

· Nacionalni park

· Tehnički poslovi

· Opći i zajednički poslovi (radna jedinica smještena u Fažani).

Hotelijerstvo i turizam i otpad koji nastaje tom djelatnošću

Djelatnost radne jedinice čine dvije vrste usluga:

· usluge hotelskog smještaja i

· organiziranje dnevnih izleta.

U skladu s Programom i konceptom zaštite i korištenja prostora nacionalnog parka Brijuni [7] za hotelski smještaj koriste se čvrsti objekti na Velikom Brijunu, dok se na ostalim dijelovima Nacionalnog parka ne predviđa takva djelatnost. Ukupni smještajni kapacitet je 400 kreveta, ali je popunjenost u punoj sezoni (kolovoz) najviše oko 200 gostiju dnevno. Sada se ostvaruje godišnje oko 22 tisuće noćenja, a može se očekivati porast do 40 tisuća noćenja godišnje.

Otpad koji nastaje iz djelatnosti hotelskih usluga (otpad iz kuhinja, restorana, soba, plaža i sa okolnih rekreacijskih površina) po sastavu je vrlo sličan uobičajenom komunalnom otpadu iz gradova. Oko 30 % mase tog otpada čini otpadna papirna, metalna, staklena i plastična ambalaža. Po jednom noćenju u ovakvoj djelatnosti prosječno nastaje oko 1 kg otpada, što za 22 tisuće noćenja daje 22 tone, odnosno za 40 tisuća noćenja 40 tona otpada godišnje. Kao što je rečeno, od toga je 6,6 odnosno 12 tona ambalažni otpad. U organizaciji jednodnevnih posjeta sada dolazi godišnje oko 80 tisuća izletnika, a predviđa se ubuduće i 200 tisuća izletnika godišnje.

U ovu brojku su uračunati i nautičari. Otpad koji ostaje iza jednodnevnih izletnika je samo ambalažni otpad i moguće manje količine ostataka hrane (sendviči, kruh, slatkiši i sl.). U ovoj vrsti djelatnosti se računa sa najviše 0,1 kg otpada po izletniku, što daje 8 odnosno najviše 20 tona otpada godišnje. Od toga 90 % čini ambalaža (7,2 odnosno 18 tona), a 10 % ostaci hrane (0,8 odnosno 2 tone).

Svi dosadašnji podaci se odnose na kruti otpad, dok se otpadne vode prema posebnom projektu odvode kanalizacijskim sustavom u more.

Posebna vrsta tekućeg otpada su otpadna jestiva ulja iz kuhinja koja se ne smiju ispuštati u kanalizacijski sustav. Količina ovog otpada jako ovisi o vrsti i načinu pripreme jela tako da se ne može točno predvidjeti. Uz hotelsko-ugostiteljsku djelatnost mogu se javljati i manje količine starih lijekova kao i baterija iz malih radio-prijemnika, kamera i sl.

Otpad iz djelatnosti Nacionalnog parka

Djelatnost radne jedinice Nacionalni park koje generiraju otpad čine:

· sanitarna sječa šume

· čišćenje obale od naplavina (drvo, plastika, limenke i sl.)

· čišćenje prostor uz puteve (košenje trave, skupljanje lišća i iglica četinara)

· održavanje parkova, travnjaka i cvjetnjaka

· obrađivanje poljoprivrednih površina

· pošumljivanje i revitalizacija šuma

· briga o životinjama

Uklanjanjem bolesnih i osušenih stabala i grmlja, grana, dijelova slomljenih vjetrom i slično, godišnje nastane oko 2 tisuće kubnih metara otpadnog drveta i granja. Skupljanjem lišća, trave i iglica četinara nastane također oko 800 do 1.000 kubnih metara otpada. Na vrlo dugim obalama (46 km) skupi se također još do 400 kubnih metara naplavljenog drveta i plastike. Ovako skupljeni otpad može imati prosječnu gustoću oko 200 kg/m³, što za ukupni volumen od 3.400 m³daje masu od 680 tona. Prema spomenutom programu Vlade RH predviđa se proširenje djelatnosti Nacionalnog parka i na konjički sport, odnosno rekreacijsko jahanje. To podrazumijeva i izgradnju odgovarajućih staja za konje i uz to nastanak izvjesne količine stajskog gnojiva.

Tehnički poslovi i otpad iz te djelatnosti

Tehnički poslovi su podijeljeni između Odjela održavanja i Odjela transport. Otpad koji nastaje kod održavanja infrastrukture, objekata i opreme sastoji se obično od otpadnog građevinskog materijala, metalnih i nemetalnih istrošenih dijelova, starih baterija, materijala za čišćenje, kudjelje, krpa, starih boja i lakova i sl.

Otpad iz Odjela transport mogu biti rabljena ulja, istrošeni dijelovi i automobilske i traktorske gume.

Opći i zajednički poslovi

Radna jedinica Opći i zajednički poslovi smještena je izvan granica Nacionalnog parka, u Fažani, a s uobičajenim komunalnim otpadom iz te djelatnosti se postupa u skladu s mjesnom organizacijom zbrinjavanja otpada.

Ciljevi prostornog

razvoja i uređenja

Polazeći od vrednovanja prostora i osobitih vrijednosti obuhvaćenog područja, te uvažavajući prostorne promjene uvjeta korištenja i povećanu dostupnost prostora posjetiteljima, ovim Prostornim planom NP Brijuni afirmira se kategorija zaštite: Nacionalni park uz sve konzekvence koje iz tog proizlaze, osobito u zaštiti vrijednosti prostora i posjetiteljskom turističkom korištenju.

Sve oblike razgledavanja treba razvijati kao dio temeljne ponude Nacionalnog parka sa svrhom unaprjeđenja odnosa posjetitelja prema okolišu. Stoga upoznavanje s vrijednostima nacionalnog parka mora biti osmišljeno tako da potiče na promišljanje o potrebi i smislu očuvanja okoliša općenito. Na tim osnovama treba osmisliti sadržajno obogaćivanje ponude uvođenjem različitih programa posjećivanja, a u širi razvojni i funkcionalni sustav uključiti Fažanu (i Pulu), kao polazna mjesta s prihvatnim i ostalim pratećim sadržajima koji su vezani za NP Brijuni, ali koji ne mogu biti u prostornom obuhvatu parka.

Prostornim planom NP "Brijuni" utvrđuju se opći ciljevi zaštite i uređivanje prostora nacionalnog parka i to naročito:

· osnovnom funkcijom nacionalnog parka smatra se očuvanje prirodnog okoliša i graditeljskog nasljeđa, u izvornom i zatečenom obliku, te znanstveno-istraživačka, kulturna, odgojno-obrazovna i turističko-rekreacijska funkcija,

· jedinstven sustav opće zaštite, očuvanja i unapređenja osnovnih funkcija nacionalnog parka,

· korištenje nacionalnog parka svim kategorijama posjetilaca pod jednakim uvjetima (jednodnevnim izletnicima i višednevnim stacionarnim turistima),

· "ekološki kapacitet" morskih i kopnenih prirodnih sustava, optimalni broj višednevnih i dnevnih posjetitelja i način posjećivanja nacionalnog parka,

· određuju se područja za rekonstrukciju ili gradnju na način primjeren uvjetima zaštite i uređivanja prostora nacionalnog parka,

· utvrđuju se kapaciteti prostora u odnosu na sadržajnu strukturu planirane turističko-ugostiteljske ponude,

· određuju se etape ostvarivanja plana u cilju zaštite nacionalnog parka,

· utvrđuju se opći urbanističko-tehnički uvjeti za područja predviđena za rekonstrukciju ili gradnju,

· predlažu nužne prioritetne mjere za provedbu,

· predlažu se programske smjernice uređenja i zaštite prostora priobalnog mjesta Fažana za nužne sadržaje u funkciji NP Brijuni, koji moraju biti smješteni na kopnu izvan prostora nacionalnog parka.

Sukladno s naprijed navedenim, utvrđuju se glavni ciljevi i temeljna načela zaštite i uređenja prostora Nacionalnog parka "Brijuni" (NP):

· maksimalno afirmirati kategoriju zaštite "nacionalni park" kojeg čini sustav temeljen na prirodnim vrijednostima i djelovanju čovjeka kroz povijest,

· zaštitu provoditi na cijeloj površini parka pa tako i u zonama posebnih uvjeta korištenja i to na temelju utvrđene valorizacije prirodne i graditeljske baštine,

· uvjete korištenja prostora odrediti na temelju stupnjevane zaštite, s propozicijama za određene dozvoljene intervencije u prostoru osnovnih kategorija zaštite i korištenja,

· zaštita okoliša mora biti integralna sastavnica uređenja i korištenja prostora, kako u izradi dokumenata prostornog uređenja tako i u sustavu gospodarenja prostorom,

· sve oblike razgledavanja NP razvijati kao temeljni dio ponude sa svrhom unaprjeđenja odnosa posjetitelja prema zaštićenom prostoru i boljeg upoznavanja sa svim vrijednostima,

· povećati prostor posjećivanja na prostore donedavno nepristupaćne posjetiteljima i primjereno obogatiti posjetiteljsko-izletničku komponentu,

· uključiti prostore otočja i akvatorij u širi i specifični posjetiteljski turizam vezan na posebne atraktivnosti i programe (kultura, obilazak sustava tvrđave, rekreacija, edukacija, znanost, istraživanje, zdravstvo),

· sadašnja raznolikost oblika korištenja prostora i sadržaja (rezidencijalna zona i zona posebne namjene - koje su u procesu promjena uvjeta korištenja), uvažava se kao specifičnost ovog NP na temelju koje treba unaprijediti atraktivnost parka, a dio neprimjerenih sadržaja postupno isključiti,

· uspostaviti novu kvalitetnu i prostoru primjerenu turističku koncepciju i tome odgovarajuće upravljanje u skladu s uvjetima zaštite i korištenja prostora, utemeljeno na cjelovitom prostorno-funkcionalnom konceptu,

· uvjete korištenja odrediti na temelju stupnjevane zaštite s propozicijama za određene dozvoljene intervencije u prostoru osnovnih kategorija zaštite i korištenja,

· sve potrebe razvitka treba zadovoljiti prvenstveno u postojećim građevinama, a iznimno vršiti proširenja ili novogradnje u sklopu rekonstrukcija postojećih građevina, te računati na unutarnju funkcionalnu reorganizaciju i premještanje nekih sadržaja u druge građevine. Postojeće fortifikacijske građevine mogu se revitalizirati novim sadržajima uvažavajući pravila konzervatorske struke u suradnji s nadležnim Ministarstvom, a sukladno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,

· razvitak stacionarnog turizma visoke kategorije planirati i organizirati u središnjoj zoni V. Brijuna (kao glavnom uslužno-receptivnom mjestu) prvenstveno u okviru već formiranih građevinskih struktura sveukupno do 400 smještajnih jedinica s najviše 800 kreveta, te razvijati mrežu manjih uslužnih sadržaja koji prate program posjećivanja na ostalim lokalitetima-otocima,

· smještajne kapacitete stacionarnog turizma dimenzionirati premjereno prihvatljivom opterećenju prostora, a u slučaju konflikta s ostalim oblicima posjetiteljskog turizma dati prednost dnevnom izletničkom tipu, te u tom smislu prostorno i funkcionalno prilagoditi organizaciju posjećivanja,

· prostor bivše rezidencijalne zone određuje su kao zona rezidencijalnog turizma sa smještajnom ponudom najviše kategorije, a vrijedni pejzažni prostori na Velikom Brijunu su dostupni za posjećivanje, pod posebnim uvjetima.

· prostore razvoja standardnog stacionarnog turizma odijeliti od prostora rezidencijalnog turizma najviše kategorije, posebnim i nužnim uvjetima korištenja i to provesti usklađeno s nadležnim državnim tijelima.

· prostor bivše zona posebne namjene na poluotoku Peneda određuje se za zonu posebne turističke ponude, u kojoj su i sadržaji u funkciji zaštite i kontrole morskog i kopnenog prostora NP, a graditeljski sklopovi austrougarskih utvrda uključuju se u posjetiteljske programe.

· infrastrukturne sustave planirati primjereno značajkama prostora i pri tom istražiti rješenja temeljena na lokalnim uvjetima, manjim jedinicama za pojedine otoke i funkcionalne grupe a samo najnužnije sustave planirati kao jedinstvenu mrežu. U prvoj fazi izvršiti nužne intervencije na postojećim mrežama i građevinama radi saniranja dotrajalosti i kritičnih točaka-dionica (prvenstveno na segmente od direktnog utjecaja na okoliš kao što su odvodnja otpadnih voda, promet - ograničenja vožnje motornim vozilima i dobra organiziranost i sigurnost pomorskog prometa,

zbrinjavanje otpada - odvoz i deponiranje isključivo na kopnu),

· otocima Sv.Jerolim i Kozada dati sve mogućnosti razvoja za rekreacijsko posjećivanje za stanovnike priobalja i šire regije, i to otvorenijeg tipa, uz nužnu nazočnost nadzora Javne ustanove NP "Brijuni",

· posjetiteljski nautički turizam ograničiti (dozvolama) na postojeću luku Velog Brijuna (samo izvan glavne posjetiteljske sezone), a na ostalim pristanišnim lokalitetima (Mali Brijun, Sv.Jerolim, Kozada) omogućiti prvenstveno pristup plovila organiziranog prijevoza posjetitelja od JU NP "Brijuni" ili drugih tvrtki s koncesijskim pravima,

· naselje Fažanu (i grad Pulu) uključiti u širi razvojni i funkcionalni sustav kao polazno mjesto sa sadržajima koji su vezani za park te planirati proširenje prijemnih kapaciteta u Fažani (nova lokacija parkirališta), posjetiteljske ture organizirati već na kopnu te tako kontrolirati vršna opterećenja,

· na kopnenom obalno dijelu Istre (u naseljima Fažana i Peroj) treba prvenstveno planirati nužnu gradnju komplementarnih hotelskih kapaciteta, receptivnih prometnih i drugih punktova, nautičkih luka i privezišta i ostalo, kako bi područje NP Brijuni bilo prije svega mjesto izletničkog posjećivanja i razgledavanja krajobraznih, geomorfoloških, paleontoloških, šumsko-vegetacijskih i kulturno-spomeničkih vrijednosti.

Plan prostornog uređenja

3.1.

Prikaz prostornih struktura

NP Brijuni u odnosu na razvojna opredjeljenja Države i Istarske županije

Prostorni plan Nacionalnog parka "Brijuni" pripada vrsti prostornih planova sa zajedničkim nazivom "Prostorni planovi područja posebnih obilježja". Prostorne planove nacionalnih parkova (NP) i parkova prirode (PP), prema zakonima o prostornom uređenju i zaštiti prirode, donosi Hrvatski sabor. U cilju osiguravanja stručne i znanstvene utemeljenosti ovih planova Vlada Republike Hrvatske osniva i koristi Savjet prostornog uređenja Države, koji daje mišljenja, prijedloge i ocjene o Prijedlozima ovih vrsta dokumenata prostornog uređenja prije njihovog upućivanja na donošenje u Hrvatskom saboru. Iz navedenog je vidljivo da zaštita, korištenje i namjena prostora unutar granica nacionalnog parka ne podliježu planskim određenjima utvrđenim u Prostornim planovima županija, unutar kojih se nalaze, jer su im prema sustavu donošenja, nadređeni. Nadalje, kontaktno područje a osobito utjecajni prostor nacionalnog parka znatno su širi od samog zaštićenog područja, pa je nužno tijekom izrade PPNP obaviti usuglašavanja svih sastavnica prostornih rješenja, koja su utvrđena ili će se utvrditi Prostornim planom županije. U slučaju NP Brijuni sretna je okolnost da je izrada Prostornog plana Istarske županije i Generalnog plana grada Pule u tijeku, a radovi na Prostornim planovima općine Fažana i Vodnjan još nisu započeli.

Zato su u cilju osiguranja prostornih i funkcijskih potreba nacionalnog parka "Brijuni" na Istarskom kopnu Prostornim planom NP utvrđene te potrebe i u vidu smjernica upućene subjektima izrade prostornih planova navedenih jedinica lokalne samouprave i uprave. Nositelji izrade tih prostornih planova trebali bi ih ugraditi u planska određenja. To se prije svega odnosi na korištenje i namjenu obalnog prostora i na sustav infrastrukture. Stoga na kopnenom obalno dijelu u općini Fažana (općini Vodnjan, ili gradu Puli) treba za potrebe NP Brijuni osigurati prostore za nužnu gradnju komplementarnih hotelskih kapaciteta (više vrsta kategorija hotela i drugih objekata za različite skupine posjetitelja), receptivnih, prometnih i drugih punktova (ugostiteljskih, za prihvat autobusa i osobnih vozila), nautičkih luka i privezišta i drugih nužnih sadržaja, kako bi područje NP Brijuni bilo i ostalo mjesto pretežito izletničkog posjećivanja i razgledavanja. Posjećivanje Nacionalnog parka vršit će se isključivo organiziranim prijevozom plovilima. Terminal za prijem posjetitelja s kopna je mjesto Fažana gdje treba urediti odgovarajuća uređena i čuvana parkirališta za osobna vozila i autobuse te prihvatne urede za daljnju distribuciju posjetitelja prema programima.

Sada važeći Prostorni plan NP "Brioni" i kontaktnog obalnog područja (iz 1986. god.) odredio je u širem prostoru mjesta Fažana slijedeće potrebe i sadržaje: (1) južno od Fažane turističku zonu u funkciji NP veličine 34 ha u kojoj je planirano 1.200 kreveta i turističkom lukom, (2) sjeverno od Fažane turističku zonu u funkciji NP veličine 14 ha u kojoj je planirano 400 kreveta, (3)južno od mjesta Peroj turističku zonu u funkciji NP veličine 44 ha u kojoj je planirano 3.500 kreveta i turistička luka i (4)u mjestu Fažana turističku luku i marinu, kao ishodišta za posjetiteljske grupe u NP. Budući da je pripadajući priobalni prostor, u općinama Fažana i Vodnjan, već sada znatno angažiram različitim izgradnjama i planiranim programima razvoja, ovim Prostornim planom NP Brijuna obvezuje se Istarska županija da kroz Prostorni plan Istarske županije (čije donošenje je u tijeku), kroz izmjene i dopune postojećih programa, te kroz izradu novih prostornih planova jedinica lokalne samouprave, osigura u obalnom prostoru općine Fažana prostor za glavne prihvatne sadržaje u funkciji NP Brijuni.

Planska određenja iz Prijedloga Prostornog plana Istarske županije koja se odnose na prostor općine Vodnjan (Fažana), a koji pripada kontaktnom i utjecajnom prostoru NP Brijuni su slijedeća:

· mjesto Fažana uvršteno je u urbana područja, koja su nositelji svekolikog razvoja županije,

· mjesto Fažana je u prostoru priobalja, gdje će broj stanovnika (općina Vodnjan, 3.800-4.3000) i sukladno tome širenje prostora za razvoj naselja rasti brže nego u ostalim dijelovima županije,

· prema sustavu naselja konurbacija Fažana-Valbaldon je uvrštena u II. rang (C-skup) ili treći po važnosti (Pula je I. rang) - ova naselja moraju imati najmanje pet osnovnih središnjih funkcija,

· planirani turistički smještajni kapaciteti u općini Vodnjan su od min. 3.000 do max. 6.000 kreveta (bez stambeno-turističkih područja),

· luke nautičkog turizma po značaju su: državnog značaja Barbariga a županijskog značaja Fažana,

· luke nautičkog turizma po kategorizaciji su: marine Barbariga (200-650 vezova) i Fažana (150-200 vezova),

· planirani rekreacijski kapaciteti u općini Vodnjan su prema tipu korištenja: 30 ha zatvorenih prostora, 300 poluotvorenih i 300 ha otvorenih prostora,

Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske utvrđene su slijedeće obveze ili smjernice za Prostorne planove županija:

· prostorno-razvojne prioritete usmjeriti prvenstveno na poboljšanje učinkovitosti u okvirima već izgrađenog i korištenog prostora, te na stvaranje uvjeta za nove programe radi pokretanja gospodarskih aktivnosti i poboljšanja kvalitete života na svim područjima.

· turističke zone, utvrđene u važećim prostornim planovima, u kojima su već djelomično ili u cjelini izgrađeni planirani smještajni i drugi kapaciteti, treba prioritetno kvalitativno restrukturirati i dograđivati.

· strateški resurs hrvatskog turizma treba ostati do sada očuvani visokovrijedni prostor, koji će dugoročno sve više dobivati na značaju,

· nautičke centre prvenstveno planirati i graditi uz i unutar gradskog područja i naselja gradskog karaktera s već izgrađenom lukom,

· građenje turističkih smještajnih kapaciteta za potrebe nacionalnih parkova usmjeriti na njihovo rubno područje, izvan granica zaštite.

· treba osigurati dostupnost obali i javni interes za korištenje tog prostora, kao i mogućnost prioritetnog korištenja za rekreaciju i pomorske djelatnosti, te osobito uvesti odgovarajuće režime očuvanja i korištenja prirodnih plaža.

3.2.

Organizacija i osnovna namjena i korištenje prostora

3.2.1.

Temeljna opredjeljenja zaštite i korištenja prostora

Iako se još od vremena proglašenja Brijunskog otočja nacionalnim parkom (1983.g.) vode brojne rasprave treba li ovaj prostor imati status NP, prevladavaju stručna mišljenja da ovaj prostor to zaslužuje. Naime, nesmije se zanemariti činjenica da je gotovo 4/5 zaštićenog prostora NP Brijuni more, u kojem su sadržani i očuvani gotovo svi izvorni elementi morskih ekosustava Jadrana, osobito civilizacijskim utjecajima ugroženih ekosustava sjevernog Jadrana. Nadalje kopneni prostori, dijelom kultivirani u skladni krajolik travnjaka i pejzažnih parkova, sadrže pored izuzetno vrijednih ostataka graditeljske baštine i očuvane vegetacijske sustave zapadnoistarskog klimatskog tipa.

Sve navedeno znači da Nacionalnim parkom Brijuni treba narednih desetljeća tako upravljati da sve više udovoljava strogim međunarodnim kriterijima koji vrijede za nacionalne parkove, a pored ostalog, može i treba preuzeti ulogu referentnog prostora za praćenje promjena u biljnim i životinjskim zajednica mora i kopna sjevernog Jadran.

Temeljna koncepcija prostornog uređenja NP "Brijuni" izrađena je na postavkama koje proizlaze iz definicije nacionalnog parka i sustava njegove zaštite, iz uvjeta i obilježja samog prostora te iz uvjeta koji proizlaze iz onih elemenata zatečenog stanja koje nije moguće racionalno u većoj mjeri promijeniti, a ne predstavljaju značajnije opasnosti po nacionalni park.

Prostor NP "Brijuni" podvrgnut je jedinstvenom sustavu zaštite kako je definirano u Zakonu o zaštiti prirode. Međutim, on je istovremeno i prirodni rezervat za složene funkcije koje se pojavljuju u tri temeljna oblika:

(1) znanstvena funkcija NP je u tome da je on prirodni laboratorij istraživanja prirode i njezinih ekosustava, autonomnog razvoja prirode i njezine zaštite.

(2) odgojno obrazovna funkcija NP ima svrhu razvijanja smisla za prirodu i Ijubavi prema njoj, kod mladih i u najširim slojevima naroda, čime se postiže estetski odgoj i razvija s jedne strane osjećaj prema ukupnom svijetu, a s druge strane razvija kod čovjeka plemenitost i humanizam.

(3) rekreacijsko-turistička funkcija NP podstiće vrednovanje prednosti odmora u izvornoj prirodi i time razvija svjesniji odnos prema potrebi zaštite prirode i uopće prema zaštiti okoliša i pobuđuje želja za boljom zaštitom i drugih predjela u zemlji.

Sve su te funkcije nacionalnog parka međusobno povezane i jedna zavisi o drugoj. Iz njih se već uočava složenost prostora i vide ciljevi i zadaci prostornog plana, koji te funkcije mora uskladiti kako međusobno tako i s načelima zaštite prirode nacionalnog parka. Turizam i rekreacija nisu cilj nego sredstvo za razgledavanje NP i za uživanje u prirodnim Ijepotama (tj. bez turističke funkcije prirodni rezervat ne može nositi naziv ”nacionalni park”). Pritom pojam ”rekreacija” nikako ne uključuje u većem obujmu sportove, zabavišta i sl. kao primarnu svrhu, nego se pod ”rekreacijom” misli na uživanje i na fizički i psihički odmor u izvornoj prirodi.

NP Brijuni mora biti tako uređen da može primiti optimalni broj posjetitelja (sukladno prihvatnom kapacitetu baziranom na održivom razvoju ovog zaštićenog područja), a pritom treba dati naglasak kraćem (jednodnevnom), većinom izletničkom boravku. U tom smislu on mora biti otvoren svim gospodarskim kategorijama posjetilaca, pa shodno tome i opremljen za to potrebnom strukturom sadržaja na određenim prostorima, a pretežiti dio NP tako uređen da omogućuje razgledavanje prirodnih Ijepota i rijetkosti koje pri tome ne smiju biti dovedene u opasnost ili oštećene.

Temeljno načelo planiranja turizma u NP je da mogu biti zastupljeni samo oni oblici turističkog smještaja koji su potrebni posjetiocima kojima je primarni cilj posjet NP, a ne neselektivan izbor lokaliteta za ljetovanje. U NP smije biti samo toliko smještajnih kapaciteta koliko to prostor podnosi i koliko je potrebno za prihvat onih posjetilaca koji žele temeljito razgledati park (kada je za to potrebno nekoliko dana) i koliko je minimalno zaokruženje poslovnih jedinica sa stajališta osnovnog hotelijerskog pogona, dok veće turističke koncentracije treba planirati izvan NP u istarskim obalnim mjestima Fažani i Peroju.

Dimenzioniranje prostora za turizam nesmije se temelji na metodi procjene potražnje nego na analizi prihvatnih mogućnosti prostora. Stoga je primarna procjena ”ekološkog kapaciteta” zona prirodnih vrijednosti (koliko one mogu primiti posjetitelja), potom dolazi procjena izgradivosti odabranih prostor, a tek onda analiza potražnje pri čemu je mjerodavan rezultat koji daje manji kapacitet.

Prostorni plan Nacionalnog parka "Brijuni" je jedno od glavnih sredstava kako aktivne tako i pasivne zaštite nacionalnog parka u svim onim aspektima zaštite i korištenja prostora i utjecaja na prostor, koji su prostorno zavisni. Prostorni plan je, osim što je sredstvo zaštite, i glavno sredstvo uređenja i unapređenja nacionalnog parka u svim onim aspektima koji se odnose na zahvate u prostoru i to u svojstvu kako pravnog tako i tehničkog dokumenta. Prostorni plan je glavni regulator i koordinator svih prostornih i organizacijskih funkcija Nacionalnog parka.

3.2.2.

Koncept zaštite i korištenja prostora

Na osnovama provedenih ocjena stanja u prostoru i valorizacije ukupnih prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti predložena je koncepcija zaštite, korištenja i uređenja prostora Nacionalnog parka Brijuni.

Temeljna obilježja parka nisu samo njegove izvorne prirodne vrijednosti, već upravo isprepletenost prirodnih dijelova i prostora na koje je čovjek utjecao kroz vjekove te stvorio jedinstveni prepoznatljivi krajolik Brijunskog otočja. Budući da se krajolik izdvaja kao jedna od osnovnih vrijednosnih kategorija osnovni zadatak ovoga plana je očuvanje sklada između prirodne i ljudske intervencije. Osobitost ovog NP, koja ga izdvaja od ostalih nacionalnih parkova, je i njegova simbolička kulturno-povijesna vrijednost. Naime, ove su prostore kroz dva tisućljeća (osobito u 20. stoljeću) za rezidencije ili za odmor koristile društvene elite svoga vremena (brojne političke, znanstvene, kulturne ili gospodarstvene osobe povijesnog značenja).

Jedan od glavnih ciljeva i koncepcijskih opredjeljenja je i naglašena potreba postupnog uvođenja svih dijelova Brijunskog otočja u funkciju razgledavanja. Time će se znatno promijeniti današnja iskrivljena predodžba o prostoru i vrijednostima nacionalnog parka. Koncepcija drži bitnim da se načelo jedinstvenosti otočja počne odmah provoditi, u mogućem opsegu, prvenstveno posjetiteljskim povezivanjem u cjelinu Velikog i Mali Brijun i Sv.Jerolima. Istodobno treba nastojati uvesti što veći dio Velikog Brijuna u funkciju NP. Posebice se to odnosi na obalno područje koje je sasvim nezadovoljavajuće zastupljeno u razgledanju parku pri čemu nedostaju karakteristični vidici i pogledi na obalu, more i susjedne otoke.

Uz navedeni odnos prema osnovnim prirodnim vrijednostima nacionalnog parka, potrebno je ustrajati na koncepcijskom stajalištu glede korištenja postojećih građevina. S obzirom na njihovu brojnost (više desetaka), budući razvoj se prvenstveno treba usmjeriti na korištenje postojećeg izgrađenog fonda i to na temelju valorizacije gospodarske i oblikovne vrijednosti, funkcionalne prihvatljivosti, mogućnosti prenamjene i usuglašavanja sa zahtjevima i potrebama nacionalnog parka.

Zoniranje prema uvjetima korištenja i zaštite prirodnih i kulturnih vrijednost prilagođeno je posebnostima brijunskog nacionalnog parka. Utvrđeno je da nije nužno primjenjivati uobičajeni model zoniranja područja nacionalnih parkova (zona temeljnog fenomena prirode, zone blažih stupnjeva zaštite itd.), već su unutar jedinstvenog brijunskog krajolika naglašavane pojedine zone/točke koje se izdvajaju po svojim vrijednostima i/ili drugim obilježjima.

Ipak je zbog preglednosti i jednostavnijeg upravljanja prostorom NP "Brijuni" konceptom određena stupnjevana zaštita: (1) zone stroge i usmjerene zaštite, (2) zona građevina i koncentracije funkcija i (3) zone posebnih režima korištenja te su određeni funkcionalni sustavi koji se u pravilu uklapaju-prilagođavaju osnovnoj fizionomiji i namjeni pojedinih prostornih cjelina. Stupnjevanom zaštitom uspostavljene su slijedeće prostorne cjeline:

· kultivirani i prirodni dijelovi parka u kojima se zadržavaju temeljne značajke bez smještaja funkcija, uključujući i akvatorij (dio zabranjen i dio dozvoljen za plovidbu, zaštićeno podmorje, posebni uvjeti ronjenja).

· zona izgradnje (središnja zona Velog Brijuna).

· prostor posebnog interesa za Državu (rezidencijalni i prateći dio). Sadašnje zone zadržat će se u nužnom prostornom opsegu s tim da zona Peneda predstavlja glavni kompleks posebne turističke ponude i prateći sustav osiguranja kopnenog i morskog prostora NP.

Konceptom je utvrđen novi način korištenja nekih prostora s ciljem poboljšanja zaštite i funkcioniranja parka:

· izmjena zone zabrane plovidbe na djelu akvatorija između Velog i Malog Brijuna radi omogućavanja prolaza turističkih (i ribarskih) plovila i posjećivanja Malog Brijuna.

· ukidanje zone posebne namjene na sjevernom dijelu Velog Brijuna (rt Vrbanj) i pretvaranje tog prostora u arboretum.

· uključen je pristan u uvali Kozlac u sustav kretanja i korištenja dnevnih posjetitelja prema otoku Sv.Jerolim,

· izmješteni su sadržaji posebne namjene, na poluotok Penedu, iz središnje zone kod Mletačkog kaštela i namijenjeni su turističkoj ponudi.

Unutar površina-zona određenih prema osnovnom načinu-režimu korištenja i zaštite ugrađuju se funkcionalni sustavi (lokaliteti i mreže) koji se podređuju osnovnoj namjeni zone i režimu zaštite prirodnih i kulturnih vrijednosti određenih za pojedinu zonu.

Kapaciteti smještaja u bivšim zonama posebnog interesa za Državu (rezidencijalna i posebna namjena) uključuju se u posebnu elitnu turističku ponudu (i uzimaju u bilance za planiranje razvoja infrastrukturnih sustava).

Jedno od glavnih obilježja otočja je velika gustoća lokaliteta kulturne-graditeljske baštine na različitim prostorima. Ta činjenica uvjetuje potrebu njihove cjelovite zaštite koja mora omogućiti i nova znanstvena i stručna istraživanja što sve zahtjeva pažljiv način održavanja i korištenja tih prostora.

U pristupu pojedinim otocima kao dijelovima jedinstvenog sustava, temeljem ocjene stanja i mogućnosti korištenja svakoga od njih, nameću se određene razlike u pogledu osnovnih uvjeta njihovog korištenja i zaštite: (1) Veliki Brijun - očuvanje/unapređivanje ravnoteže prirodnog i ljudskog djelovanja stvarane u povijesnom kontinuitetu; (2) Mali Brijun - očuvanje izvornih prirodnih vrijednosti i rehabilitacija i korištenje velike tvrđave i (3) Sv.Jerolim - sanacija narušenih prirodno-fizionomskih obilježja izborom odgovarajućih oblika korištenja.

Prostorno planerskom valorizacijom upotrebe i korištenja prostora NP Brijuni ocijenjeni su ograničavajući i maksimalno dopustivi kapaciteti postojećih i novih smještajnih jedinica stacionarnih (višednevnih) gostiju-posjetitelja, kao i dimenzije mogućih jednodnevnih sezonskih i godišnjih izletničkih posjeta.

Prostor Nacionalnog parka je, pored prevladavajućih zaštitnih i obrazovnih kategorija, valoriziran i sa stajališta gospodarskih uvjetovanosti razvoja turističke djelatnosti u pravcu odmjerene turističke ponude najviše kategorije (do maksimalno 400 smještajnih jedinica) i to na ograničenom prostoru središnje zone Velikog Brijuna. U programskim smjernicama razvoja definirani su vidovi i kategorije ove ponude koje su izražene u stacionarnom, kongresnom, izletničkom i nautičko-tranzitnom turizmu.

Na osnovu posebno izrađenih kriterija koji polaze od zaštite i unapređenja prostora Nacionalnog parka i njegovih integralnih vrijednosti predloženi su prostori i lokaliteti koje je moguće angažirati za razvoj turističkih, pratećih i sportsko-rekreacijskih aktivnosti.

Na prostoru Velikog Brijuna sustavom prometa i programima boravka primjereno se odvaja izletnički turizam jednodnevnih posjeta od višednevnog stacionarnog turizma, koji se koncentrira u smještajne objekte (postojeće i planirane) u središnjoj zoni. Izletnički se turizam prihvaća na posebno organiziranom i opremljenom prostoru prihvatnih centra na Velikom i Malom Brijunu, odakle se organiziranim stručnim vodstvom upućuju brijunskim panoramskim vlakom izletničke grupe na razgledavanje. Korisnicima izletničkog turizma se ne omogućava slobodno-individualno kretanje na prostoru Nacionalnog parka, dok su stacionirani gosti slobodniji u korištenju sportsko-rekreacijskih površina i atraktivnih lokaliteta, korištenjem pješačkih prometnica, vožnjama biciklima, specijalnim kružnim panoramskim izletničkim brodovima i kočijama.

Kopneni dio prostora Nacionalnog parka je u pravilu pješačka zona i na toj je osnovi organiziran cestovni promet. Pored linija brijunskog panoramskog vlaka iznimno i pod režimom dozvoljen je promet vozila za opskrbu, zdravstvenim, vatrogasnim i komunalno-servisnim vozilima te ostalim vozilima posebne namjene. Pomorski promet obavlja se u pravilu plovilima NP ili drugih tvrtki koje s NP reguliraju svoje poslovanje.

Uzgoj divljači, uz kontrolu vrsta i brojnosti, u smislu održavanja stabilnosti eko-sustava, uzgoj cvijeća, voća i povrća u posebnim zonama i uzgoj šumskog rasadnog materijala tradicionalne su aktivnosti koje povećavaju atraktivnost parka i obogaćuju turističku ponudu, pa se i dalje zadržavaju i razvijaju.

Prostorno-razvojna koncepcija naglašava i regionalni pristup u odnosu na istarsko turističko područje, na sustav prilaznih cestovnih prometnica, povezanost s drugim vidovima prometa, osobito pomorskog, te sustavima komunalne infrastrukture. Sagledavajući priobalni pojas Pula-Peroj, kao kontaktno područje NP Brijuni, ocijenjeno je da su potencijali kopnenog obalnog prostora posebno vrijedni i značajni za NP Brijuni, te zahtijevaju odgovarajući tretman u razvojnim programima i prostornim planovima mjesta Fažana, općine Vodnjan i županije Istarske. U predloženoj koncepciji mjesto Fažana, gdje se oblikuje glavni receptivni – ulazni punkt za Nacionalni park Brijuni, preuzima značajne proširene funkcije koje će utjecati na kvalitetniju sadržajnu strukturu mjesta i značajnije uključivanje u turističku ponudu. Ovakva pozicija mjesta Fažane zahtjeva određenu reviziju dosadašnjih prostornih i razvojnih planova, te revitalizaciju povijesne jezgre, kao i preuređenje i izgradnju turističko-lučkog kompleksa. Budući je pripadajući priobalni kopneni prostor općine Vodnjan (nova općina Fažana) već znatno angažiram raznim razvojnim programima i dosadašnjom izgradnjom, planom se predlažu smjernice za izmjene i dopune postojećih programa i prostornih planova (osobito u segmentu smještajnih turističkih kapaciteta) kao i smjernice za Prostorni plan Istarske županije.

Razmještaj funkcija i sadržaja, postojećih i planiranih, temeljen je na cjelovitosti otočja i sustavnosti. Za sve dvojbene-upitne sadržaje neizostavno treba trajno provjeravati i obrazlagati prikladnost njihovog smještaja unutar ili izvan prostora nacionalnog parka. Bitno povećanje područja koje je uvedeno u funkciju nacionalnog parka, te odlazak dijela dosadašnjih korisnika, uvjetovalo je novi funkcijski sustav NP Brijuni. Prilikom oblikovanja novog sadržajno-funkcionalnog modela imalo se u vidu postojeće neiskorištene ili neodgovarajuće korištene prostore te je predloženi prostorni razmještaj funkcija i sadržaja temeljen na sljedećim načelima: (1) mogućnostima korištenja postojećih objekata (2) mogućnostima zamjenske gradnje na lokaciji postojećeg objekta i (3) novu gradnju omogućiti radi povećavanja nužne funkcionalnosti, cjelovitosti postojećih građevinskih sklopova, podizanja razine kvalitete usluge, obnove graditeljskog nasljeđa i u funkciji povećavanja komunikativnosti među otocima.

Struktura površina NP Brijuni prema vrstama korištenja	Ukupna površina u ha	% udjel u kopnenoj površini
Vrste-tipovi površina
Središnja zona Veliki Brijun	16,4	2,2 +
Posjetiteljski prostori najčešće korišteni	51,9	7,0 +
Cestovne prometnice i pristaništa Golf igralište	29,5 78,8	4,0 = 13% 10,6 +
Zona rezidencijalnog turizma	61,1	8,3 +
Zona posebne turističke ponude	12,0	1,6 = 21%
Posebni rezervati (ornitološki i šumski)	107,0	14,6 +
Arboretum i posebni poljodjelski prostori	17,8	2,4 +
Ostali prirodni prostori	368,8	49,0 =66%
Ukupno kopneni dio NP Brijuni u ha i %	743,3	100%
Rezervati u moru (3 prostora)	834,6	*31,5%*
Ukupno morski dio NP Brijuni u ha i %	2.651,7	od morske
Sveukupna površina NP Brijuni (kopno i more)	3.395,0	površine

3.2.3.

Zoniranje prema osnovnim uvjetima zaštite i korištenja prostora

3.2.3.1.

Prirodna baština - biljni i životinjski svijet

Šume i šumsko zemljište prostorno je najzastupljenije u promatranom području i kao prirodna vrijednost određuje glavne smjernice prostornog planiranja, koje ih promatra s ciljem zadržavanja šumskih sastojinskih cjelina.

Osnovno polazište glede namjene je osigurati potrajnost ekosustava, održavanje općekorisnih funkcija šuma, njihovu biološku raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal te ispunjavanje - sada i u budućnosti - bitnih ekoloških i socijalnih funkcija. Nadalje, treba nastojati na zaštiti divljači i to prvenstveno onih vrsta koje prirodno obitavaju u ekosustavu NP Brijuni.

Šume i šumsko zemljište kroz umjetno usitnjene prirodne površine (solitere, krajobrazne jedinice, parkove, smanjene površine šumskih sastojina itd.) odražavaju raznolikost oblika korištenja prostora, i osjetljivi su prostor za unošenje drugih objekata.

Za uspostavu konkretnih mjera korištenja tipskih šumskih cjelina, potrebno je šume i šumsko zemljište prostorno urediti kroz njihovu namjenu utemeljenu na stanju šuma (površina, sastojine, zdravstveno stanje, utjecaji) i dosadašnjem uređivanju.

Zoniranje područja i smjernice zaštite

Zoniranje (privremeno) većeg dijela prostora NP Brijuni obavljeno je na temelju sadašnjih znanstvenih spoznaja. Iz zoniranja je izuzeto područje rezidencijalne zone: Krasnica, Galija i dio obale Velikog Brijuna od uvale Vranjak do uvale Dobrika, te područje posebne namjene: Grunj i Pusti, te rt Peneda i rt Barban.

(1) Područja s najstrožim režimom zaštite prirode

Otok Mali Brijun (osim središnjeg dijela), otočići Vrsar, Grunj, Gaza i Obljak i dva lokaliteta uz rezidencijalnu zonu na Velikom Brijunu (posebni rezervat šumske vegetacije - šuma crnike). Zabranjeni su svi zahvati u prirodnim staništima, te uznemirivanje životinja izvan mogućih šetnih staza, dok je na spomenute otočiće dozvoljen dolazak samo zbog znanstvenih istraživanja. Ukloniti sve krupne sisavce.

(2) Područje šumskog rezervata na Velikom Brijunu

Od Bizantskog kastruma i posebnog rezervata (Saline - vlažno područje, lokve) do poluotoka Peneda. Obilazak dozvoliti samo po postojećim putovima i planiranim šetnim stazama. Održavanje šuma mora biti pod strogom kontrolom botaničara i šumara. Onemogućiti dolazak i boravak jelena i muflona.

(3) Područja posebnih rezervata - ornitoloških

(a) Saline, vlažno područje s tri djelomično zamočvarena jezerca i (b) Otočić Sv. Marko i hridi Supin i Supinić. Onemogućiti uznemirivanje ptica u doba gnježdenja, a u Salinama i u doba selidbe i zimovanja. Dozvoljen dolazak samo zbog znanstvenog istraživanja, a kasnije nakon provedenih istraživanja prema naputku ornitologa omogućiti promatranje ptica posjetiocima uz vodstvo ili iz određenih lokacija.

(4) Područja posebnih rezervata u moru

Čitav prostor morskog akvatorija koji pripada Nacionalnom parku ima status zaštićenog područja. Zadržati postojeći režim zaštite koji je propisan Pravilnikom o unutarnjem redu u NP. Zbog zaštite posebnih vrijednosti morske flore i faune izdvojeni su prostori u kojima vrijede još stroži ili posebni uvjeti zaštite. To su:

· posebni rezervat u moru (bivša zona zabrane plovidbe oko rezidencijalne zone) u kojem su najbolje očuvani prirodni uvjeti za razvitak biljnih i životinjskih vrsta,

· posebni rezervat u moru kao prirodno mrjestilište (uvala Javorika - sezonski ograničen pristup plovilima),

· rezervat u moru - bivši ribnjak (laguna uz golf igralište) gdje je moguće održavati i uzgajati određene biljne i životinjske vrste za (podmorsko) razgledavanje (ili eventualno za povremeno udičarenje).

(5) Područja kulturno-povijesnog sadržaja i rekreacije

Otočići Sv.Jerolim i Kozada; veći dio Velikog Brijuna (bez dijela ispod Salina), zona bivše posebne namjena i rezidencijalne zone; središnji dio Malog Brijuna. Zadržati postojeći raspored šuma, parkova, drvoreda, putova i šetnih staza, cvjetnjaka i travnjaka te zadržavanje propisanog broja autohtone divljači u prirodi. Novi građevinski i hortikulturni zahvati u prirodi dozvoljeni su samo uz sukladno ovom Prostornom planu. Postojeće redovito održavanje provoditi prema uputama šumarskih, hortikulturnih i veterinarskih stručnjaka.

Smjernice i mjere zaštite flore i faune:

(1) Na Velikom Brijunu smanjiti broj unešene biljojedne divljači na broj koji neće bitno utjecati na prirodni sastav i razvoj šumske i travnjačke vegetacije, a da biljojedi pri tome ostanu vidljivi posjetiocima. Po potrebi vršiti prihranjivanje, a uz redovnu kontrolu brojnosti, održavati brojnost i strukturu sanitarnim odstrjelom. U prvoj fazi provedbe ove mjere koja će biti izvršena u roku od dvije godine, mora se smanjiti broj ovih životinja na maksimalno 350 primjeraka, a Državna uprava će za to razdoblje privremeno dozvoliti Javnom poduzeću NP Brijuni prodaju i(li) poklanjanje živih životinja i mesa od sanitamog odstrjela. Ukoliko istraživanja pokažu nužnim trebat će alohtonu vrstu divljači potpuno ukloniti iz prostora NP.

(2) Potpuno eliminirati biljojednu visoku divljač s Malog Brijuna i otočića Brijunskog otočja i onemogućiti njen prelazak na Mali Brijun.

(3) Postojeće pašnjake prema uputama botaničara postepeno preobraziti u livade košanice svojstvene južnoj Istri.

(4) Šumskim sastojinama, prema uputama botaničara i šumara, prema potrebi postupno sadnjom vratiti vrste koje su bile eliminirane utjecajem divljači. Zadržati postojeći režim zaštite od požara.

(5) Područje Salina postupno vratiti u što prirodniji izgled, bez drveća i grmlja koje ne pripada flori Brijuna, spriječiti širenje kupine, a obalama jezera dati što prirodniji izgled s karakterističnim obalnim tršćakom. Organizirati izlovljavanje unešenih zelenih žaba iz Bele Crkve kod Apatina, te nakon toga po naputku zoologa izvršiti unašanje vodozemaca svojstvenih južnoj Istri.

(6) Na malim otočićima i većem dijelu Malog Brijuna zadržati prirodni sastav i izgled vegetacije.

(7) Zadržati u postojećem režimu održavanja sve umjetne vodene površine.

(8) Zadržati postojeći režim zaštite morske flore i faune, pri čemu posebno paziti da ne dolazi do ilegalnog vađenja prstaca i periski.

(9) Osigurati da se u vrijeme gniježđenja ne uznemiruju morske ptice na Sv. Marku, Supinu i Supiniću (spriječiti pristajanje i prilaz čamaca 300 m od obala).

(10) Osigurati da se u vrijeme gniježđenja, jesenje i proljetne seobe, te zimovanja ne uznemiravaju ptice močvarice na Salinama.

(11) Egzotične životinje zadržati samo u sklopu sadašnjeg otvorenog Zoološkog vrta. Povećati brojno stanje autohtone pasmine magaraca i istarskog goveda (istarski podolac, boškarin), te održavati stabilna krda uz naputke i suradnju sa stručnjacima. Travu trsovez presaditi na Veliki Brijun i tu je kao i biljku osljebad održavati kao ukrasne vrste.

(l2) Za sprječavanje povećanja broja štakora koristiti metode koje neće naškoditi ostalim životinjama, a kod sprječavanja širenja šumskih štetnika upotrebljavati biološke metode uz naputke šumara entomologa.

Programi daljnjih istraživanja

Program jednogodišnjih istraživanja

(neophodnih za donošenje

cjelovitog programa zaštite)

· Istraživanja bilja (usporedba stanja 1878. i 1908. godine s današnjim stanjem)

· Istraživanja leptira (usporedba stanja 1913. godine s današnjim stanjem)

· Istraživanja vodozemaca i gmazova (brojnost populacija, stanje i ugroženost)

· Istraživanja šišmiša (inventarizacija i lociranje dnevnih skloništa)

· Istraživanja ptica (inventarizacija gnjezdarica, valorizacija selica i zimovalica)

· Izrada novog programa gospodarenja s divljači

· Istraživanja slatkovodne flore i faune (inventarizacija i stanje staništa)

· Kontrola stanja flore i faune odabranih podmorskih transekata opažanih 1984. godine

· Kartiranje obale i podmorja prema avionskim snimkama

Programi dokumentacije i prezentiranja

(preporuka za programe unapređenja rada NP)

· Osnivanje biološke stanice (dokumentacija, monitoring, ornitološka postaja, proučavanje jelena i muflona)

· GIS NP Brijuna uz uspostavljanje kompjutorske baze podataka Publikacija o prirodnim osobitostima NP Brijuna

· Stalna izložba prirodne osobitosti Brijunskog otočja

· Video-kazeta o prirodi NP Brijuni

· NP Brijuni na Internetu

· Razglednice s motivima prirodnih osobitosti NP Brijuni

Programi koji bi proširili poznavanje prirode

i obogatili poučnu i turističku ponudu NP

Otoci

· Istraživanja entomofaune

· Istraživanje kopnenih puževa

· Pedološko kartiranje

· Program turističkog promatranja ptica

· Osnivanje stanice za očuvanje autohtonih istarskih pasmina domaćih životinja

· Program upoznavanja mediteranskog bilja (posebno aromatične i ljekovite biljke)

Podmorje

· Istraživanje flore i faune podmorja

· Osnivanje morskog akvarija

· Studija mogućnosti razvoja podmorskog turizma

· Studija mogućnosti turističkog promatranja dupina

3.2.3.2.

Graditeljska baština

Način i uvjeti zaštite

Uzimajući u obzir sadašnje stanje evidencije, provedene analize i valorizaciju u razmatranoj otočkoj skupini, značenjem kulturno-povijesnih vrijednosti ističe se pet otoka: Veliki i Mali Brijun, Krasnica te Gaza i Obljak. Slijedom valorizacije na području arhipelaga uspostavljene su tri zaštitne zone: zona I stupnja zaštite ili potpune zaštite s najstrožim režimom, zona II stupnja cjelovite zaštite, ali s nešto ublaženim režimom i zona III stupnja gdje obvezuje djelomična zaštita.

Manji su otoci u pravilu obuhvaćeni jednim stupnjem zaštite. Zbog svojega značenja i namjene potpuno je zaštićen u sklopu zone I stupnja otok Krasnica (Vanga). U tu istu kategoriju svrstan je i otok Gaza zbog pretpostavki o vrijednosti nalaza (bizantska fortifikacija). U zonu II stupnja zaštite svrstani su otoci Mali Brijun, Sv. Jerolim, Obljak i Vrsar, a strogi režim upozorava, zbog zaštite vrijednosti ukupnoga prostora, na krajnji oprez u slučaju bilo kakvih intervencija. Zbog prilične devastacije otok Kozada obuhvaćen je zonom III stupnja zaštite što otvara mogućnosti sanacije stanja i odgovarajuće adaptacije za potrebe turističkih programa uz uvjet da se prethodno istraži. Rezultati istraživanja odlučit će o opsegu dopustivih intervencija.

Prema sadašnjim spoznajama mjere zaštite ostalih otoka spadaju isključivo u nadležnost službe za zaštitu prirode.

Najvredniji, zbog gustoće i bogatstva kulturno-povijesnih vrijednosti i turistički najzanimljiviji jest otok Veliki Brijun koji ima definiran režim i uspostavljenu stupnjevanu zaštitu još od godine 1986. Prema tom je režimu središnji i sjeverozapadni dio otoka, kao dio jedinstvene cjeline krajobraznog parka koja je također svojevrsna povijesna vrijednost, s aspekta zaštite i očuvanja povijesno-kulturnih i prirodnih vrijednosti najvredniji. Tu su koncentrirani arheološki nalazi iz prethistorije, antike i ranoga srednjega vijeka koje prostorno zaokružuju dvije arheološke zone, uvjetno nazvane zona Verige (uključuje antički kompleks uz uvalu Verige, lokalitet Gradina – gradinsko naselje s kompleksom ilirskoga i rimskog bunara, lokalitet “Povrtnjak”, neistraženi brežuljak Mrtvi vrh (Moribon) i neki manji lokaliteti, morska zona od Rta Kosirić do Rta Mrtvi vrh) i zona Kastrum (uključuje bizantski Kastrum, ostatke crkve sv. Marije i benediktinskog samostana, ostatke crkve sv. Petra, ilirske gradine Petrovac i Antunovac, prethistorijsko naselje Gromače, područje rimskih i mletačkih solana, područje ranosrednjovjekovnih groblja). Na navedene zone povijesno i funkcionalno nadovezuju se područja kulturno-povijesnih vrijednosti iz srednjega vijeka obogaćena istaknutim sadržajima iz novijeg doba.

Većina elemenata prostora i struktura od izuzetnog je značenja, a mogu se očekivati i važni novi nalazi pa taj prostor čini zonu I stupnja zaštite gdje obvezuje potpuna zaštita s najstrožim režimom . U zoni I stupnja zaštite ne smiju se unositi nikakve promjene u zatečeno stanje izuzev konzervatorskih i rekonstrukcijskih zahvata u smislu vraćanja u izvorno stanje i radova na održavanju i prezentaciji. Svi se zahvati moraju izvoditi prema konzervatorskim programima i projektima ili na temelju detaljnih konzervatorskih smjernica i uz stalan konzervatorski nadzor.

Preostali prostor krajobraznog parka strukturalno i funkcionalno povezan sa zonom I stupnja zaštite, iza godine 1945. doživio je više intervencija koje su neprikladnim elementima i novim strukturama neke njegove dijelove donekle degradirale. No, tu se nalaze brojni značajni kulturno-povijesni i prirodni elementi, a napose funkcionalno određena mikrocjelina središnje zone što taj čini prostor jedinstvenim. Budući da bi se svaka sljedeća intervencija mogla negativno odraziti na očuvanje vrijednosti ukupnoga prostora, napose na ambijentalne vrijednosti središnje zone, to područje podliježe II stupnju zaštite. Istim je stupnjem zaštite obuhvaćen i najjužniji dio otoka, područje Peneda. Razlog tomu jest vrijedan i ugrožen fortifikacijski sklop u dijelu otoka. Kontaktni prostor između krajobrazno uređenih dijelova otoka i područja pod vojnom upravom pošteđen je većih zahvata te se pretpostavlja da može biti zanimljiv sa stajališta zaštite prirodnih vrijednosti.

U toj zoni sve intervencije treba svesti na one koje se odnose na moguće očuvanje postojećega stanja s određenim rekultivacijskim zahvatima. To podrazumijeva da se osnovni zahvati u prostoru i na pojedinim prostornim elementima svode na mjere konzervacije, dekompozicije, integracije i rekonstrukcije (u smislu vraćanja uništenog, poznatog oblika, elementa ili njegova dijela), a građevinske aktivnosti ograničavaju na nužne korekcije zatečenoga stanja u smislu funkcionalnih poboljšanja. U zoni II stupnja zaštite svi se zahvati također moraju temeljiti na detaljnim konzervatorskim smjernicama i izvoditi samo uz konzervatorski nadzor.

Uz navedene tri zaštićene zone, u prostoru NP obvezuju posebne mjere: zaštita krajolika i zaštita ekspozicija prostornih elemenata i struktura. Podrazumijeva se da čitav prostor NP čini integralnu zonu zaštite krajolika no, zbog planiranih intervencija posebno se ističe potreba zaštite slikovite uvale Sv. Mikule na Malom Brijunu. Atraktivnost pojedinih elemenata i struktura u prostoru dodatno se ističe uvođenjem zone zaštite ekspozicije “E”. Ona treba osigurati otvoren vidik s odabranih točaka promatranja na istaknute elemente kulturno-povijesne vrijednosti i ostale slikovite predjele i elemente prostora, a obvezuje u očuvanju usmjerenih arhitektonsko-krajobraznih vizura, kako unutar krajobraznog parka tako i od strane mora, na: mikrocjelinu središnje zone, istaknute objekte u Verigama, Kastrum, Bijelu vilu i dr.

Konzervatorske smjernice i uvjeti

Opće mjere

Uspostavljeni režim zaštite treba nužno poštivati da bi se osigurala integralna zaštita prostora. Definicijom režima zaštite već su dati obvezujući uvjeti te ih ovdje nije potrebno ponavljati. No, potrebno je naglasiti da se zaštitne mjere, ovisno od stupnja zaštite prostora ili povijesne strukture, na čitavom prostoru svode isključivo na konzervaciju, povijesnu rekonstrukciju, rekultivaciju, rekompoziciju ili na integracijske zahvate. Navedene zaštitne mjere u međusobnoj su ovisnosti, osobito pri intervencijama na strukturalno i funkcionalno povezanim cjelinama. U opravdanim slučajevima dopuštene su izvjesne modifikacije (samo u zoni II stupnja zaštite), a njihov opseg mora biti utvrđen individualno za svako područje i građevinu i podređen svim izvornim elementima.

Uvjeti uređenja prostora

Izuzetno zapuštene prostore raščistiti, a programe korištenja osmisliti prema načelima korištenja područja NP. Na dva najveća otoka rekultivirati pojedine nekad slikovite, a danas zapuštene ili neadekvatno održavane prostore. Objekata koji degradiraju prostor ili su u disharmoniji sa zaštićenim vrijednostima, ukloniti ili ublažiti njihovu ekspoziciju (zelenilom ili preoblikovanjem). Stručno obraditi prirodne predjele izvan održavane površine krajobraznog parka (prioritetno na Velikom i Malom Brijunu) te procijeniti opravdanost bilo kakvih zahvata zbog eventualnog uključivanja u turističke trase. Obilježiti sve važne lokalitete, a atraktivne lokalitete primjereno prezentirati i do svih urediti pristupe. Arheološke zone na Velikom Brijunu urediti kao jedinstven arheološki park. Prethodno izraditi konzervatorske projekte prezentacije lokaliteta s trasom obilaska unutar arheološkog parka. Nekada uređene kamenolome kao zanimljive elemente krajobraznog parka rekultivirati, napose one koje se nalaze na frekventnim turističkim trasama (Kochov, Čufarov, Gospin kamenjak, kamenjak ispod Gradine i Straže). Predlaže se da se posebnim elaboratom evidentiraju, obrade i valoriziraju svi kamenolomi na otočju kao neodvojiv dio njegove povijesti i identiteta toga prostora.

Nekadašnjim stazama za šetnje potrebno je posvetiti više brige; prema određenom planu očistiti neprohodne i zapuštene te ih urediti i, prema uvjetima, namijeniti pješacima, biciklistima, jahačima. Zbog statusa zaštićenoga prostora nije uputno otvarati nove ceste. Osmisliti rekreacijske površine, uz pažljiv odabir sadržaja.

Uz obveznu potrebu čuvanja atraktivnih vizura iz turističkih trasa potrebno je razmotriti otvaranje vizura na ruševine crkve sv. Marije nekadašnje, glavne dominante zaljeva koji po njoj dobio i ime. Razmotriti mogućnost otvaranja vizura s vidikovaca radi razgledavanja otoka nakon njihova privođenja funkciji: u tom smislu osloboditi poglede s vidikovca na Salugi prema hotelskom naselju i uvali Verige, a s Javornika otvoriti vidike prema Salinama i Puli. U sklopu programa namjene tvrđave Tegetthoff dogovoriti s vojnim vlastima mogućnost korištenja vidikovca zbog jedinstvenih otvorenih vizura na udaljena područja kopna i mora.

Namjena prostora i objekata

Procjenjuje se da postojeći građevni fond (uz adaptacije i intervencije dogradnjom na određenim lokacijama) može udovoljiti potrebama turističke ponude u sklopu NP, te se ne preporuča znatnije povećanje smještajnih turističkih kapaciteta jer bi to bilo suprotno s načelima zaštite, prezentacije i kvalitetnog korištenja prostora. Ovaj po mnogo čemu netipičan i jedinstven prostor podizanjem kvalitete smještaja, usluga i raznovrsnošću pratećih sadržaja može pružiti rafinirane programe i pravu ugodu najizbirljivijem gostu. Sukladno tome valja prioritetno sanirati postojeći građevni fond uz funkcionalno poboljšanje stanja objekata namijenjenih stacionarnom turizmu, osobito hotela. Pritom, u opravdanim su slučajevima na nekim objektima dopuštene određene graditeljske modifikacije potpuno podređene izvornim vrijednostima (npr. hotel Karmen, kompleks gospodarskog centra), a neke je objekte, radi ranije loše izvedenih intervencija poželjno pažljivo preoblikovati (npr. zgradu bazena). Sve neadekvatno korištene objekte u zoni stacionarnog turizma potrebno je prenamijeniti i staviti u funkciju turističke ponude. Objektima bez namjene odrediti namjenu u dogovoru s konzervatorom.

Konzervatorsko-građevinski radovi

Na objektima koji su prije istraživani i konzervirani potrebno je provesti konzervatorsku reviziju izvršenih radova (Verige, Kastrum, ostaci crkve Sv. Marije, crkva Sv. Antuna). Na prezentiranim arheološkim lokalitetima (carska vila u Verigama, Kastrum) potrebni su hitni zaštitni radovi na održavanju, na lokalitetu Verige potrebno je riješiti drenažu objekata ugroženih morem (hramovi, portik). Konzervatorski su radovi neophodni i na samo dijelom istraženim, fragmentarno otkrivenim, a nezaštićenim lokalitetima (prethistorijske gradine, ostatke vila rustika). To se prioritetno, zbog reaktiviranja golf igrališta, odnosi na najugroženiji lokalitet “Kolci”.

Više građevina zbog lošega građevinskog stanja zahtijeva hitne intervencije. To se podjednako odnosi na građevine koje se nalaze u zoni intenzivnog korištenja (npr. crkva sv. Germana, crkva sv. Roka, čamčarnica, hotel Neptun, neke vile, kompleks gospodarskog centra i dr.), kao i na one na izoliranim lokacijama (vidikovci, fortifikacije i prateći objekti). Prioritet treba dati radovima na sanaciji dijelova koji ugrožavaju stabilnost objekata, osobito onih u funkciji, te uklanjanju uzroka daljnjoj destrukciji građevinske strukture objekata bez namjene.

Konzervatorske propozicije

Uzimajući u obzir zaštitnu komponentu, sve okolnosti u vezi s funkcioniranjem prostora u svrhu usmjeravanja aktivnosti u zaštićenom području 1986. načinjen je konzervatorski prijedlog uređenja prostora. Taj prijedlog polazi od općih konzervatorskih smjernica za pojedine objekte i lokalitete kulturno-povijesne vrijednosti, a do danas ništa nije izgubio na aktualnosti. On daje propozicije turističkih programa izleta i trasa obilaska znamenitosti Velikog Brijuna te kružnoga putovanja arhipelagom u dvije varijante. Važno je naglasiti da se rješenjem za Veliki Brijun nudi neometana koegzistencija dvaju prisutnih vidova turizma: selektivnog stacionarnog i izletničkog ograničenog na svega nekoliko sati (uobičajeni program) i novog, cjelodnevnog. Posebna se pozornost posvećuje zbrinjavanju izletnika za što je izabran, za adaptaciju u tu svrhu s konzervatorskog aspekta najprikladniji prostor uz kompleks zimskih vrtova. Kao najprikladnije mjesto za prihvat izletnika je glavno pristanište u brijunskoj luci i pristan uz Mletački kaštel (koji je do sada korišten za teretni promet i potrebe rezidencijalne zone).

Prioritetno valja riješiti pitanje napuštenih objekata koji mogu preuzeti neke od dopunskih sadržaja, a potom neekonomično korištenih lokacija, osobito u zoni stacionarnog turizma. Tako se procjenjuje i predlaže da je, godinama napuštena zgrada “čamčarnice” u Brijunskoj luci, najpogodnija za uređenje klupskih prostorija (jahting, brige-klub ili dr.); zgrada bazena, primjereno preoblikovana i sadržajno osmišljena, odgovara programima vezanim za kulturu tijela (fitnees centar i dr.), čime se uz ostalo osigurava kontinuitet njezinih povijesnih funkcija; neadekvatno korištena vila Zagorka, nekad otmjeno uređena vila Paula Kupelwiesera, vlasnika otočja, može prihvatiti neke od posebnih sadržaja (ekskluzivne klupske prostorije, kasino i sl.); ostale, neadekvatno korištene vile u zoni stacionarnoga turizma valja uključiti u hotelsku ponudu. Također se predlaže stacionarnom turizmu, kao depandanse hotela, namijeniti nekorištene vile Perojku i Fažanku, uz vanjsko dotjerivanje i adekvatno unutarnje uređenje.

U smislu podizanja kvalitete usluga i raznovrsnosti pratećih sadržaja, kao zasad jedino realna, za novu gradnju i prenamijenu u hotelske sadržaje s posebnom ponudom, predlaže se lokacija kompleksa nekadašnje poljoprivredne ekonomije (danas skladišno-servisni centar). Pritom je presudna sama vrijednost lokacije koju treba valorizirati sa svih relevantnih aspekta, napose funkcionalnih. Za većinu radionica danas smještenih na toj lokaciji predlaže prostor u nekorištenim zgradama na lokaciji vatrogasnoga centra ili uz zimske vrtove.

Muzejske sadržaje potrebno je riješiti integralno, a to će biti moguće tek nakon rješenja i odluka oko nadleštva nad pojedinim zgradama, i planiranim sadržajima u središnjoj zoni. Specifičan problem namjene tvrđave Tegetthoff, kao i ostalih monumentalnih fortifikacija pogodnih za prihvat mnogih sadržaja (specijalnih, kulturnih, ugostiteljskih, hotelskih, športsko-rehabilitacijskih i ostalih), potrebno je rješavati putem usmjerenoga studijskog rada za svaki objekt posebno tijekom izrade stručnih podloga za pojedine lokacijske dozvole.

Sagledavajući ukupnu problematiku konzervatorske se propozicije ograničavaju na najvažnije zaključke:

· glavni receptivni punkt ostaje u Fažani kao najznačajniji ulaz u zaštićeno područje NP,

· zone stacionarnog turizma (visoke kategorije i posebne ponude) ograničiti na tri lokacije: (1) glavni i najveći središnji prostor uz brijunsku luku, (2) područje vila Lovorke, Primorke i Dubravke i bivšu rezidencijalnu zonu i (3) zonu posebne namjene i otok Sv.Jerolim.

· na Velikom Brijunu, pored uobičajenog višesatnog izletničkog programa, ponuditi tematske trase i cjelodnevni program, npr. sportsko-rekreacijski, a takvim cjelodnevnim programom obuhvatiti također otoke Mali Brijun i Sv.Jerolim. Zbog zanimljivih tematskih trasa na Velikom Brijunu zonu dostupnu izletnicima uputno je proširiti na bivše zone posebne namjene na području Arboretuma i na Penedi. To podrazumijeva provođenje zaštitnih mjera i prezentaciju lokaliteta (paleontološki lokalitet na Rtu Vrbanj - Barban) i for Kavanela na rtu Kamik.

Posebni programi podrazumijevaju i varijantna rješenja trase vlaka koji prometuje samo na Velikom Brijunu, a i posebnu ponudu uvođenjem jahačkih staza. Izuzetno atraktivni objekti i lokaliteti te dodatne atrakcije dio su bogatoga povijesnog i kulturnog nasljeđa otočja, a neki od njih trebali bi biti dostupni u sklopu posebnih programa (npr. paleontološki nalazi na lokaciji Vrbanj i Zelenikovac, prethistorijski lokaliteti na Rankunu i Gradini, antički lokaliteti na Verigama te bizantski ostaci crkve sv. Marije i sv. Petra, srednjovjekovne crkvice i lokaliteti, graditeljska ostavština Kupelwieserova doba, fortifikacijski sklop na Velikom i Malom Brijunu i dr.).

Posebnu ponudu mogu činiti i sanirani kamenolomi kao mjesta specifične mikroklime. Zbog značenja kamenoloma za povijest otočja i njegove žitelje predlaže se kao posebnu atrakciju urediti kamenolom na rtu Glavina na Malom Brijunu budući da upravo taj kamenolom s nekim očuvanim elementima iz procesa rada (prateće zgrade, tračnice, tunel u dubinu stijene i dr.) uz male zahvate nudi pravi muzej na otvorenom.

Radi maksimalne zaštite prostora Maloga Brijuna promet na otoku ograničiti pretežito na pješački. Ocjenjuje se da male udaljenosti od pristaništa do pojedinih lokacija ne opravdavaju uvođenje izletničkog "vlaka", osim manjeg vozila za posebne posjetiteljske grupe (npr. starije osobe ili istraživači).

Zgrade uz pristanište, u uvali Sv.Mikula, namijeniti prihvatu izletnika, ugostiteljstvu s pratećim sadržajima te potrebama čuvarske službe i posebnih sadržaja vezanih za njezin rad. Prostor pristaništa parkovno urediti, uzimajući u obzir mogućnost prezentacije arheoloških ostataka. Kompleks zgrada “Siemens” sadržajno osmisliti ovisno o posebno razrađenom programu namjene prostora Velikoga fora. Postojeći objekt u uvali Ženadija primjereno, uz minimalne zahvate, osposobiti za potrebe plaže. Napuštene vojne zgrade na rtu Hlebine (lokacija Pisak) idealne su za smještaj istraživačke stanice (ekološki centar), poželjne u prostoru NP za proučavanje biljnog i životinjskoga svijeta, a u ovom slučaju i iznimno zanimljive kulturne baštine. Naime, ta lokacija pruža odlične uvjete za boravak veće grupe istraživača što omogućuje vezu za sveučilišne programe (radionice, ljetne škole i sl.).

Posebnu turističku ponudu čine izleti brodom koji omogućuju razgledavanje NP tijekom kružnih putovanja uz pristajanje na Velikom i Malom Brijunu ili na Sv. Jerolimu. Predložene su brodske izletničke ture iz Pule te s turističkih destinacija zapadne Istre, koje izletniku omogućuju uvid u najzanimljivije lokacije na otočju. U prijedlogu kružnih putovanja posebna je pozornost posvećena izabranim objektima bivše rezidencijalne zone i zone posebne namjene koji do sada nisu bili dostupni u programima obilaska znamenitosti otočja. Razumljivo je da će približavanje i pristajanje na nekim lokalitetima zavisiti od uvjeta korištenja ovih prostora u budućnosti. Nadalje, nužno potrebno je obaviti reviziju rješenja o registraciji spomenika kulture brijunskog područja.

Preporuke za istraživanja i znanstvenu obradu

Arheološki lokaliteti - Prostor arheoloških zona i ostalih arheoloških lokaliteta u NP valja sukcesivno istraživati pri čemu prioritet treba dati neistraženim ili nedovoljno istraženim područjima potencijalnih vrijednosti (šire područje Veriga, otoci Mali Brijun, Sv. Jerolim, Vrsar, Gaza i Obljak). Također treba podvrgnuti istraživanjima sve djelomično istražene elemente i strukture, posebno one koje bi svojom atraktivnošću mogle pridonijeti kvaliteti turističke ponude na području arheološkoga parka (npr. lokalitet Gradina te antički vodovod i ilirski bunar, lokalitet Petrovac). Dokumentirati nalaze, osobito one već evidentirane, koji imaju znanstvenu vrijednost, a za njih ne postoji elementarna dokumentacija (npr. rimske i mletačke solane).

Građevine - Objekte predviđene za veće građevinske zahvate potrebno je prije poduzimanja bilo kakvih radova (sanacija, prenamjena, preoblikovanje), a pogotovo izrade projekata i programa, dodatno istražiti (arhivski, arhitektonski, po potrebi i arheološki). Naime, rezultati istraživanja tek će odredit opseg dopustivih intervencija. Osobito su važna istraživanja fortifikacijske arhitekture koja treba provesti u sklopu cjelovitoga programa istraživanja vojne arhitekture obrambenog sustava Pule.

3.2.4.

Sustav posjećivanja

i prateće funkcije

Generalni koncept

Unaprjeđenje turističke komponente temelji se na optimalnom razvijanju posjetiteljskog sustava, u prostornom i ponudbenom smislu, a kojeg bi osnovu činila glavna turistička linija: Mali Brijun,- Središnja zona Velikog Brijuna- otok Sv. Jerolim.

Na toj liniji osnažila bi se turistička ponuda i uspostavio kontinuitet kretanja (internog posjetiteljskog prometa) s ulascima u unutarnje zone formirane oko ključnih atrakcija (tvrđave, arheološki i kulturno povijesni lokaliteti, plaže i slobodni rekreacijski prostor, mjesta specifičnih aktivnosti i ponude) i uz glavne poteze kretanja.

Ulaz za organizirano posjećivanje bio bi na poziciji luka Veliki Brijun - Mali Brijun (uvala Sv. Mikula) s distribucijom plovila i aranžmana prema Programu posjećivanja. U tu svrhu ispitat će se optimalni oblici internog pomorskog prometa posjetitelja kojim bi se uspostavila linija kretanja Veliki Brijun - Mali Brijun.

Posjećivanje treba organizirati tako da se različitim sredstvima i različitim uslugama obuhvate otoci, akvatorij i pojedini atraktivni lokaliteti i to organizirano, na način koji odgovara značajkama prostora i vrsti posjećivanja-boravka.

Utvrđuje se temeljna organizacija prostora u odnosu na sustav posjećivanja:

· Izletnički turizam- razgledavanje: - kretanje posjetitelja organizira se programima koji obuhvaćaju usluge u pojedinačnim građevinama, manifestacije, obilazak i razgledavanje lokaliteta kroz sustav okupljališta, staza i pomorskih linija, polazeći od središnjeg receptivnog prostora na Velikom Brijunu, a uključujući i druge otoke s prijemnim točkama.

· Stacionarni komercijalni turizam na Velikom Brijunu, u središnjoj zoni uz optimalno povećanje kapaciteta do reda veličina od 800 kreveta visoke kategorije s povećanjem ponude i kvalitetnih sadržaja uključujući i specijalne organizirane grupe (klubovi, nautičari), te poboljšanje usluge u postojećoj luci. Postoji mogućnost za uređenje manjih kapaciteta na otoku Sv. Jerolim.

· Ekskluzivni turizam obuhvaća sustav korištenja prostora i građevina za potrebe Države (vile i pripadajuće površine okoliša, prateće funkcije).

· Sustav održavanja i servisiranja obuhvaća građevine i servisne puteve dostave i intervencija, infrastrukturne sustave (cjelovite i pojedinačne za funkcionalne skupine-otoke).

Unutarnja ponudbena struktura svake od ovih prostorno funkcionalnih cjelina treba se organizirati uspostavljanjem različitih sadržaja i aktivnosti koje bi činile temelj turističke motivacije.

Pojedinačne cjeline i programi

Mogućnosti obogaćenja sadržaja i osobitih atraktivnosti:

· Uzgoj i čuvanje regionalnih kultura (rekultivacija sadašnjih rasadnika osim onog u gospodarskoj zoni).

· Posebni društveni, klupski centri i programi (golf pomaknut na poziciju safarija, klub u prostorijama Kaštela s uključenjem hotela Franina i Jurina).

· Osnaženi konjički centar (tako da zajedno s golfom čini komplementarnu cjelinu).

· Stručno znanstveni i edukativni programi (centar za istraživanje mora, ekološki centar za mladež i slično- Mali Brijun).

· Program obilaska i proučavanja fortifikacija s pratećim manifestacijama.

· Program obilaska i proučavanja sustava kamenoloma.

· Podmorske aktivnosti i itinereri (arheologija, snimanja i drugo).

· Muzeji, izložbe (prvenstveno u tvrđavi Tegetthoff i Brion Minor).

· Priredbe i manifestacije zabavnog i kulturnog sadržaja (otvoreno gledalište u tvrđavi na Malom Brijunu, Sv. Jerolimu)

· Specijalni zdravstveni program visokog standarda.

· Kongresni turizam.

· Šport i rekreacija (kupanje, športovi i rekreacija na moru i slobodnom prostoru).

Ovi sadržaji se prostorno i funkcionalno organiziraju prema specifičnostima djelovanja i specifičnostima prostora na kom su smješteni ali svi zajedno (uključivši i stacionarni turizam) čine integralnu, prepoznatljivu ponudu Brijuna.

Na tvrđavi Tegetthoff zadržao bi se dio potreban za posebne namjene (vrh tvrđave) a veći dio građevine uključio u turističku funkciju (muzej, izložbeni prostor).

Safari i ZOO treba izmjestiti s otoka, a prostor arboretuma rekultivirati. Broj jelenske divljači svesti na optimum koji prostor podnosi ili je potpuno eliminirati ako se pokaže nužnim (nakon znanstvenih istraživanja).

Kretanje područjem parka

Boravak posjetitelja u NP Brijuni

Predlažemo da se ne koristi izraz turizam, stacionarni turizam i sl., već da se dulje zadržavanje u prostoru NP tretira kao jedna (posebna) vrsta posjećivanja, odnosno da se sve postojeće i planirane funkcije uvedu u funkciju parka. Dakle, ne radi se o ekskluzivnom turizmu nego o boravku u ekskluzivnom prostoru što treba organizirati i što se može naplatiti primjereno visokoj vrijednosti tog prostora.

Razgledavanje

Razgledavanje treba razvijati kao dio temeljne ponude nacionalnog parka sa svrhom unaprjeđivanja odnosa posjetitelja prema okolišu. Stoga upoznavanje s vrijednostima nacionalnog parka mora biti osmišljeno tako da potiče na promišljanje o potrebi i smislu čuvanja okoliša općenito. Na taj način trebalo bi osmisliti:

· sadržajno i prostorno obogaćivanje ponude,

· uvođenje tematskih itinerera,

· uklanjanje zabrana posjećivanja u suprotnosti sa statusom

Posebni programi

Treba osmisliti tematske znanstvene, obrazovne i odgojne programe i sadržaje za različite skupine i uzraste posjetitelja te ponuditi upotpunjavanje saznanja, sudjelovanje u istraživanjima, promatranje biljnog i životinjskog svijeta, praćenje i opažanje stanja i promjena na kopnu, otocima i moru. Takvim usmjerenim programima, pod vodstvom stručnjaka, može se bitno upotpuniti “vansezonska” ponuda nacionalnog parka, aktivirati dio postojećih građevina izvan atraktivnih lokacija, pridonijeti unapređivanju znanja o okolišu, prostoru, povijesti i kulturi i time afirmirati visoke vrijednosti nacionalnog parka.

Sustav prometa dijeli se na eksterni (plovila) i interni (plovila i vozila Nacionalnog parka za posjetitelje i pogon).

Naglašava se otočki karakter parka u kojem ravnopravno učestvuje kopneni i akvatorijalni dio te tome primjereni oblici kretanja korištenjem plovila.

Posjetiteljski dio bitno zavisi od organizacije itinerera i programa u kom pomorski dio ima posebnu ulogu. Osim središnjeg pristupnog i receptivnog mjesta i luke na Velikom Brijunu treba razviti mrežu pristupnih mjesta koja uključuje:

· pristan uz Kaštel na Velom Brijunu za servis i posebne prilike,

· pristane u uvali Sv. Mikula - Mali Brijun kao prijemno mjesto i polazište za obilazak parka,

· pristan na otoku Sv. Jerolim. za potrebe prijevoza izletnika

Ocjenjuje se izuzetno atraktivnim razmotriti mogućnost prilaza na Mali Brijun ispod same Tvrđave, koristeći postojeći i po potrebi rekonstruirani sjeverni pristan. Prolaz Tisnacem (između Velog i Malog Brijuna) pruža ograničene mogućnosti plovidbe. Za sada se sa sjeverozapadne strane nemože prići uvali Sv. Mikula. Radi kontinuiteta kretanja posjetitelja na glavnoj posjetiteljskoj liniji i snažnijeg aktiviranja Malog Brijuna (uključivanjem u glavnu posjetiteljsku turu-itinerer) trebalo bi ostvariti prijelaz s Velog na Mali Brijun (prioritetno plovilom).

Za organizirano kretanje akvatorijem obvezno se računa s prolazom plovila između Velog i Malog Brijuna. Ovisno o režimu korištenja južnog dijela u uvali Kozlac u funkciju bi se uključio i taj pristan s ciljem produženja glavne linije obilaska parka kretanjem na relaciji V. Brijun-Sv. Jerolim).

Zaštita okoliša

Mogućnosti korištenja brijunskog prostora određene su njegovim prirodnim i povijesnim potencijalima i njegovim statusom, a u dosadašnjem razvoju nacionalnog parka nisu ni ujednačeno niti primjereno korištene. Stoga bi daljnji razvoj trebalo prvenstveno zasnivati na ravnomjernom aktiviranju svih potencijala nacionalnog parka, odnosno na sljedećim mogućnostima:

· očuvanje autohtone prirode i krajolika,

· obogaćivanje posjete i razgledanja nacionalnog parka u smislu ravnomjernijeg prikazivanja otočnih, morskih i podmorskih dijelova,

· razvoj specijalizirane ponude edukativnih, istraživačkih, promatračkih i sl. programa,

· unapređivanje sadržaja, funkcija i usluga postavljanjem strožih zahtjeva u skladu s visokim vrijednostima okruženja,

· razvoj prepoznatljive sportsko-rekreacijske ponude temeljene na brijunskoj tradiciji.

Prateći sustav

- održavanje, servisiranje, opskrba

Prateći sustavi tj. sustavi povezivanja, opskrbe, održavanja, servisiranja i sl. u velikoj mjeri odražavaju odnos prema okolišu. Taj odnos postaje sve važniji dio ukupnog imagea u suvremenom hotelijerstvu. U prostoru visoke vrijednosti, kakav je brijunski park, neizostavno je potrebno postići prihvatljivu razinu utjecaja pratećih sustava na okoliš. Na tom treba temeljiti koncipiranje sustava, a u daljem tijeku njihove pripreme, izvedbe, korištenja i održavanja osigurati primjerenu provjeru svakog pojedinačnog elementa. Takva provjera podrazumijeva usporednu ocjenu i odabir najpovoljnijeg projektnog rješenja, nadzor nad izvedbom, uspostavu monitoringa, praćenje učinaka u okolišu i mogućnost revidiranja i uvođenja poboljšanja. Za slučaj akcidenta i/ili nepogode treba osigurati pravodobnu i učinkovitu intervenciju.

Prije donošenja odluke o proširenju mreže ili uvođenju nove infrastrukture, koje bi iziskivalo znatno narušavanje prirode, treba ocijeniti opravdanost takvog zahvata u odnosu na mogućnost korištenja lokalnog prirodnog izvora, dopreme vode, plina, tekućeg goriva i sl. te lokalnog zbrinjavanja. Na manjim otocima i/ili kod izdvojenih građevina prednost treba dati korištenju lokalnih i obnovljivih prirodnih izvora (kišnica, solarna energija, vjetar) uz obnovu tradicionalnih građevina i metoda opskrbe (bunari, cisterne, ognjišta i sl.).

U smislu opskrbe energijom treba:

· analizirati i odabrati najprikladniji energent ili kombinaciju energenata za svaku skupinu građevina ili pojedinačnu zgradu;

· uključiti korištenje sunčeve energije u najvećoj mogućoj/razumnoj mjeri;

· orijentirati se na racionalna trošila, u zgradama primijeniti najbolje izolacijske materijale;

· razmotriti mogućnost uvođenja plina;

Odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda zahtijevat će novo rješenja temeljem predvidive potrošnje i opterećenja. U posebnoj studiji treba razmotriti mogućnost i opravdanost ponovne uporabe otpadnih voda, eventualne uporabe morske vode za određene namjene te predložiti način pročišćavanja, mjesta i uvjete ispuštanja otpadnih voda u more. U slučaju odvodnje izdvojenih građevina treba ocijeniti/usporediti mogućnost lokalnog zbrinjavanja otpadnih voda u odnosu na povezivanje i prepumpavanje.

Opće smjernice u odnosu na interni promet u nacionalnom parku su sljedeće:

· prijevoz posjetitelja vozilima s pogonom prihvatljivim za okoliš;

· u pojedinačnim obilascima ili u manjim skupinama posjetitelje usmjeriti na šetnju, pješačenje, vožnju biciklom, jahanje, vožnju kočijama, veslanje, jedrenje;

· servisni promet cestovnim vozilima svesti na nužnu mjeru, gdje god je to moguće koristiti manja vozila, a prednost dati opskrbi i servisu s mora (doprema energenata, vode, roba i sl., odvoz otpada, pražnjenje septičkih jama).

Opskrbu potrošnim proizvodima treba u najvećoj mogućoj mjeri prilagoditi zahtjevima očuvanja okoliša na otocima. To će iziskivati cjeloviti koncept opskrbe robom široke potrošnje uključujući nadzor nad njegovom provedbom. U tom smislu trebalo bi se, primjerice, orijentirati na nabavu:

· proizvoda s povratnom ambalažom,

· velikih pakiranja,

· ekološki prihvatljivih sredstava za pranje, čišćenje i sl.

3.2.5.

Iskaz prostornih pokazatelja za namjenu površina

3.3.

Sustav posjetiteljskih zona

3.3.1.

Otok Veliki Brijun- središnja zona

Programske osnove uređenja

Prostor Velikog Brijuna je određen kao prirodna i kultivirana površina šuma, park šuma, travnjaka i obale sa središnjim zonom kao građevinskom zonom i zonom posebne namjene, te pojedinačnim lokalitetima s posebnim uslužnim i servisnim funkcijama i sadržajima u sklopu slobodnog prostora.

Osnovno obilježje Velog Brijuna je neodvojiva isprepletenost prirodnog i ljudskog djelovanja. Ukupna površina otoka je 561,0 ha a od toga je oko 70 ha bilo pod režimom posebne namjene (HV i rezidencijalnih vila). Otok ima 25,9 km prirodnih i uređenih obala.

Koncept uređenja, zaštite i posjećivanja, polazi od činjenice da je promatrani prostor središte najvećeg otoka, dio NP s najviše atrakcija, najvećim mogućnostima prihvata i najraznovrsnijom ponudom, od kratkotrajnog obilaska do višednevnog boravka. Taj osnovni karakter i već oblikovani image središnje zone treba zadržati uz funkcionalna poboljšanja i sadržajna obogaćivanja.

Središnja zona Velikog Brijuna veličine oko 16 ha predstavlja sada, a ostat će i nadalje glavni turistički (stacionarni) prostor, prometno-distributivno središte i uslužna zona za prijem posjetitelja-izletnika u NP Brijuni.

U središnjoj zoni danas ima 20 građevina s oko 39 000 m² korisnog prostora i 278 turistički korištenih kreveta (u 142 smještajne jedinice). U hotelima (Neptun, Istra i Karmen) ima 245 kreveta, a u 7 smještajnih jedinica u 5 vila (Primorka, Dubravka, Lovorka, Fažanka i Magnolija) još 33 kreveta. U objektu "Jurina" ima još 67 dvokrevetnih soba sa 134 kreveta, a objekt "Franina " ima nužne zajedničke sadržaje.

Sveukupno u središnjoj zoni i zoni 3 vile (uvala Kozlac) danas ima 216 smještajnih jedinica ("ključeva") s oko 412 kreveta.

Planom je predviđeno kroz graditeljske zahvate (rekonstrukcija, dogradnja ili nužna novogradnja) u središnjoj zoni urediti oko 400 smještajnih jedinica ("ključeva") s najviše do 800 kreveta tj. planirano je, kao gornja moguća granica, udvostručenje turističkih smještajnih kapaciteta za višednevne posjetitelje NP Brijuni.

Uređenje i korištenje središnje zone provodit će se na temelju stručnih podloga za lokacijsku dozvolu za pojedine graditeljske komplekse i građevnih dozvola, koje treba temeljiti na konzervatorskoj podlozi s propozicijama za intervencije i osnovnim smjernicama da:

· razinu ponude treba uskladiti s visokom vrijednošću prostora u kojem se nalaze;

· profiliranje i/ili specifičnost hotelske usluge prvenstveno razvijati u skladu s značenjem i fizionomijom Nacionalnog parka (turizam i usluge visoke kategorije).

Organizacija prostora

Svi planirani sadržaji ostvarili bi se u sklopu formiranih cjelina. Pri tom će proširenje građevinskog prostora zauzet će manje površine od povijesne matrice (evidentiranih tlocrta nekadašnjih građevina - kartografski prikaz br. 3-3) radi očuvanja kasnije formiranih vrijednih parkovnih površina. Obalni potez središnje zone proteže se u dužini od 1200 m s akvatorijem glavne luke koja ima površinu od 5,5 ha.

Konsolidacija prostora i funkcija temeljila bi se na slijedećim glavnim prostorno funkcionalnim cjelinama:

· Luka: organizirani brodski prijevoz posjetitelja, čarter linije, službene potrebe i dio za privez jahti. Sekundarni prilaz je mol kod Mletačkog kaštela koji će služiti i za teretni pomorski promet.

· Obalni potez: atraktivna riva obogaćena sadržajima, hoteli Neptun, Istra, Karmen i mogući novi hotel visoke kategorije koji bi se realizirao u sklopu rekonstrukcije sadašnjeg gospodarskog centra sa svim dodatnim sadržajima. U hotelu Neptun treba osnažiti sadržaje vezane za kongresni centar s predvidivom temeljitom rekonstrukcijom i djelom dogradnje u funkciji posebnog zdravstvenog programa. Vila Zagorka može se uključiti u sustavu ponude hotela. Hotel Karmen potrebno je obogatiti s dogradnjom nedostajućih sadržaja i uklapanjem u sadržajnu ponudu dva postojeća objekta (sadašnji muzej-fotoizložba i vila Pava).

· Prihvatni, receptivni punkt i distribucija posjetitelja: središnji sklop usluga u posjetiteljskom dijelu (prenamjena i uređenje nekih vila). Predložen je pomak koncentracije funkcija i polazišta posjetiteljskog "vlaka" i drugih vozila (za posebne posjetiteljske programe) u dubinu prostora (prema gospodarskoj zoni) i oslobađanje obale za atraktivnije uređenje i prihvat gostiju.

· Prostor posebnih sadržaja: cjelina vezana na obnovljeno golf igralište, jahting i druge sporedne sadržaje (uključujeMletački kaštel i hotele Jurina i Franina).

· Gospodarska zona s pogonskim funkcijama: zonu i funkcije treba kompletno reorganizirati i prostorno definirati prvenstveno na prostoru prema rasadniku (dio bi zbog tehnologije mogao biti u sklopu novog hotela- sadašnji gospodarski sklop), a dio funkcija treba izmjestiti i locirati u Fažani.

· Tvrđava Tegetthoff uključuje se u širu sadržajnu cjelinu središnje zone s izložbeno-muzejskim i ugostiteljsko-zabavnim sadržajima (radi usklađenja s potrebama posebne namjene moguće je dograditi primjereno oblikovanu izvidnu točku).

· U širi sustav ulazi i plaža s potrebom rekonstrukcije i primjerenijeg uređenja.

Koncept uređenja

Temeljem generalnih programskih smjernica utvrđuju se smjernice za grupu građevina-funkcionalne i prostorne cjeline.

Pregled građevina i funkcionalnih cjelina

središnje zone (kartografski prikaz br. 3.3.):

(*oznaka za moguće nove sadržaje - nove površine)

Građevinsko područje označava površinu postojećih građevina i pripadajući prostor oko građevina s mogućom dogradnjom na temelju stručnih podloga i prema posebnim uvjetima Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i Ministarstva kulture - Uprave za zaštitu graditeljske baštine.

A. Kompleks hotela Neptun-Istra

1. Hotel Neptun-

2. Hotel Istra

3. Bazen

3a Zdravstveni turizam

4. Čamčarnica (kuća za barke)

Kompleks obuhvaća prostor veličine oko 1,50 ha i 15 000 m² postojećeg zatvorenog prostora. Moguće intervencije su prioritetno na adaptacijama u sklopu postojećih gabarita i proširenje-dogradnja postojećih građevina, obogaćenje ponude posebnim zdravstvenim programima, rekonstrukcija zatvorenog bazena, organiziranje posebnih ugostiteljsko-zabavnih sadržaja u objektu čamčarnice te značajnija rekonstrukcija sadašnjeg platoa za prijem jednodnevnih posjetitelja (prostor uz hotel Istra).

Optimalnom lokacijom za moguću zdravstvenu ustanovu visoke i specifične razine usluga ocjenjuje se prostor u sklopu središnje zone Velikog Brijuna. Moguća izgradnja takvog sadržaja predlaže se uz hotel Neptun kao dogradnja u sklopu potrebne rekonstrukcije zatvorenog bazena kao jedinstvene funkcionalno-arhitektonske cjeline. Hotel Neptun bi se mogao koristiti za smještaj korisnika usluga takve zdravstvene institucije.

Prostor između izgrađene kongresne dvorane i predložene zdravstvene institucije oplemenio bi se formiranjem pješačke šetnice s određenim sadržajima kako bi se hotel funkcionalno, sadržajno i oblikovno zaokružio. Potrebne površine zdravstvenog sadržaja ocjenjuju se do 1600 m².

Tlocrtna površina moguće dogradnje iznosi maksimalno 30 % od tlocrtne površine postojećih objekata.

B. Kompleks hotela Karmen

5. Hotel Karmen

6. Muzej (fotoizložba)

7. Vila Marica (nekada Pava)

Tri građevine predstavljaju moguću funkcionalnu cjelinu na površini od 1,00 ha s oko 7 500 m² zatvorenog prostora s mogućnošću manjih intervencija (dogradnje hotela) i uključivanja ostale dvije građevine u hotelsku ponudu (izmještanje muzejskog sadržaja i prenamjena za smještajne, zabavne i druge uslužne sadržaje).

Tlocrtna površina moguće dogradnje iznosi maksimalno 20 % od tlocrtne površine postojećih objekata.

C. Novi hotelski sklop (sada gospodarski sklop)

8. Ugostiteljsko-zabavni i rekreacijski sadržaji

8a Novi hotel (kao mogućnost i nužnost rekonstrukcije

i dogradnje gospodarskog centra)

9. Vila Perojka

10. Vila Fažanka

Moguća je i nužna kompleksna rekonstrukcija i prenamjena današnjeg gospodarskog sklopa na površini građevne zone od 1,70 ha s 7000 m² zatvorenog prostora uz mogućnost interpolirane dogradnje kao novi hotelski sklop koji uključuje i dopunske sadržaje u prostorima sadašnjeg gospodarskog dijela (*8) te mogućnost uključenja obalnih vila u ponudu s dodatnih 800 m² ili eventualno rušenja (zavisno o koncepciji novog hotelskog sklopa kao i ostvarenja primjerene ekspozicije prema obali).

Tlocrtna površina moguće dogradnje iznosi maksimalno 100 % od tlocrtne površine postojećih objekata (nova gradnja unutar postojeće građevne linije).

D. Kompleks posebnih sadržaja

11. Mletački kaštel

12. Hotel Jurina

13. Hotel Franina

Tri građevine čine cjelinu s površinom zone od 1,50 ha, i oko 6000 m2 zatvorenog prostora predvidivo za sklop posebnih sadržaja vezanih uz golf (Mletački kaštel-klub, smještaj u rekonstruiranim hotelima).

Tlocrtna površina moguće dogradnje iznosi maksimalno 20 % od tlocrtne površine postojećih objekata.

E. Izletnička prihvatno raspodjelna zona

14. Kompleks srednjovjekovne kule

(kula donžon i ljetnikovac - ugostiteljstvo)

15. Vila Magnolija

16. Etnografski muzej

17. Vila Zagorka

18. Glavna stanica izletničkog vlaka i ljetna pozornica

kao prostor s osnovnim informacijama o NP.

Zona se formira kao zaokružen ambijent zadržavanja i usluga izletnicima. Pretežita funkcija: uslužni kompleks za izletnike površine oko 1,70 ha. (Crkve: Sv.German i Sv. Rok)

F. Upravno-servisna i gospodarska zona

19. Vila Borika,

20. Administrativna zgrada -vila,

21. Komunalni objekti i servisi,

22. Prostor nekadašnjeg zoološkog vrta,

23. Zimski vrt (VR-1 oranžarij i VR-2 rasadnik)

Funkcija kompleksa s površinom od 1,30 ha: glavni upravni, pogonski i servisni sadržaji koji nužno moraju ostati na otoku (dio funkcija smjestiti u Fažani). Prostor nekadašnjeg ZOO-a koristiti za ugostiteljsko-rekreacijske sadržaje i u funkciji jahanja (uz eventualno zatrpanjanje nekih nastambi). Tlocrtna površina moguće dogradnje iznosi maksimalno 10 % od tlocrtne površine postojećih objekata.

G. Glavna luka s uređenom obalom i pristaništima

Glavna prihvatna-ulazna luka u središnjoj zoni Velikog Brijuna, površine oko 5,50 ha zaštićenog akvatorija i oko 800 m uređene obale, namijenjena je pristajanju posjetiteljskih brodova JU-NP Brijuni, brodova organiziranog koncesijskog čarter prijevoza, za privez manjeg-ograničenog broja većih nautičkih plovila i drugih plovila (sukladno Pravilniku o unutarnjem redu i određenjima sezonskog korištenja prostora i plovidbenom redu).

Moguća je rekonstrukcija pristana uz Mletački kaštel u funkciji povećanja prihvatnih kapaciteta luke i bolje organizacije prijema svih vrsta posjetiteljskih plovila. Na potezu obale od hotela Karmen do Mletačkog kaštela planirano je uređenje plaže i parkovnog prostora.

Građevine i cjeline izvan središnje zone s kojom su najneposrednije funkcionalno povezane.

25. Tvrđava Tegetthoff (vidikovac, izložbeni i muzejski

prostor, priredbe, ugostiteljsko-zabavni sadržaji)

26. Plaže i uređeno kupalište

(od glavne luke do uvale Veriga)

. ..27. Tenis igrališta

Program muzeja - Postojeći muzejski prostor i postave u građevinama ocjenjuju se neprimjerenim s gledišta funkcionalne i promidžbene transformacije centralne zone izuzevši etnografski muzej (osim u slučaju prostorne nedostatnosti). Sadašnji muzej - fotoizložba - prenamijenio bi se u sadržaj ponude hotela Karmen. Glavni muzejsko-izložbeni prostor ostvario bi se u tvrđavi Tegetthoff. Kao izložbeni i muzejski prostor može se urediti i vila Zagorka.

Prioriteti uređenja središnje zone

Za zonu glavnog prihvata posjetitelja i koncentracije turističkih funkcija predlaže se:

· sadržajno upotpunjavanje: prodaja prospekata, karata, suvenira; informacije, obavješćivanje; organizacija (izbor obilaska, razgledanja, smještaja); ugostiteljska ponuda i sl., te definiranje prostora prijema izletnika (preoblikovanje sadašnjeg okupljališta u luci uključivši i dogradnje hotela Istra),

· uvlačenje-pomak izletničkog receptivno--distribucijskog sklopa u dubinu prostora, izmještanje glavne postaje vozila za obilazak otoka čime se oslobađa prostor za kvalitetniju organizaciju obalnog dijela,

· oblikovno unapređenje parternog uređenja i parkovnog zelenila među građevinama,

· treba osigurati nužni sanitarni blok, u sklopu uređenja hotela "Karmen", za nautička plovila izvan glavne posjetiteljske sezone (kojima će biti dozvoljen privez sukladno Pravilniku o unutarnjem redu),

· sanirati i urediti oštećene i neuređene dijelove luke i zaštitnog lukobrana,

· za sve postojeća hotelske kapacitete treba odmah započeti s projektima rekonstrukcija i uređenja temeljem posebnih programa u svrhu podizanja kvalitete ponude, novih sadržaja, i kvalitetnijeg arhitektonskog oblikovanja, uključujući prioritetno interijere i nove tehnologije,

· izraditi projektnu dokumentaciju za cjelovitu rekonstrukciju infrastrukturnih sustava, osobito odvodnje, opskrbe vodom, opskrbe energijom (za centralnu zonu u sklopu cjelovitog rješenja za nacionalni park),

· izvršiti zaštitu od propadanja nekorištenih objekata,

3.3.2.

Otok Mali Brijun

Osnovna obilježja otoka

Otok Mali Brijun obuhvaća površinu od 108,9 ha i ima 8,28 km razvedene obale. Do 1990 god. korišten je od strane bivše JNA. Dominantna građevina je Tvrđava Brion Minor iz doba austrougarske uprave (oko 1895-1900). Na otoku se osim velike tvrđave nalaze još četiri utvrđenja i zgrada “Siemens” u kojoj su bili smješteni servis za održavanje oružja i mehanizacije.

U Prostornom planu Nacionalnog parka Brijuni iz 1986. god. otok Mali Brijun je bio određen kao zona posebne namjene, bez mogućnosti pristupa posjetiteljima. Nakon što je otok otvoren za pristup 1997. god. osigurano je čuvanje i minimalno održavanje prostora, te povremeno organizirano razgledavanje.

Za potrebe ovog Plana izvršen je nužan i moguć pregled prirodne i kulturne baštine , općeg stanja prostora i utvrđena kritična mjesta s gledišta zaštite građevina. Na temelju ocjene stanja i vrijednosti zaključuje se da je otok izuzetno atraktivan, da je moguće uključivanje u posjetiteljske programe i to odmah (uz nužne zahvate), te da su potrebna dodatna istraživanja i kartiranja s uspostavom kriterija korištenja pojedinih cjelina. Osobito je naglašena očuvanost ambijenta s velikim udjelom prirodnih sastavnica te osjetljivost otoka i akvatorija na dodatna opterećenja okoliša.

Otok Mali Brijun obilježava relativno dobra očuvanost prirodnih raznolikosti i izvornog krajolika ali i niz fortifikacijskih građevina koje mogu postati atraktivan posjetiteljski motiv. Vegetacija se ocjenjuje u znanstvenom pogledu zanimljivom ali je u lošem stanju zbog prevelikog broja divljači. Sustav podmorske vegetacije i vidljiva sedimentacija upućuju na razmjerno skromnu izmjenu morske vode što uvalu čini osjetljivom na vrstu i intenzitet korištenja.

Otok Mali Brijun promatra se kao dio glavnog posjetiteljskog kompleksa zbog veličine, atraktivnosti pojedinih lokaliteta i blizine Velikog Brijuna (morski prolaz Tisnac omogućava uspostavu plovidbene linije obilaska Veliki Brijun-Mali Brijun).

Prirodni dio otoka predstavlja značajan udjel u ukupnoj vegetacijskoj strukturi parka a uvala Sv. Mikula jedna je od najljepših i najpogodnijih za ulaz plovila i okupljanje posjetitelja. Na otoku je moguće ostvariti atraktivnu turu obilaska i razgledavanja kao i posebnu za otok specifičnu ponudu vezanu na povijesne građevine.

Otok je spojen na vodoopskrbnu, elektroenergetsku i telefonsku mrežu Velog Brijuna.

Organizacija prostora

i prostorni koncept posjećivanja

Zoniranje prema

uvjetima korištenja i zaštite prostora

U planskim polazištima opravdane su dvije kategorije režima zaštite i korištenja prostora (pretežito prirodni i kultivirani krajobraz). Organizacija prostora slijedi fizionomske cjeline različitog stupnja očuvanosti prirode i povijesne graditeljske baštine:

· veće prirodne zone 96,5 ha: pretežito makija s šumskim površinama borove kulture i crnikove panjače, te djelom livada (garig ljepivog baršina, fratarski papar) i prirodnog kamenjara.

· kultivirani krajobraz 12,3 ha: pretežito zelene površine u sklopu kojih se nalaze pojedinačni objekti - lokaliteti s građevinama pod režimom kultiviranih-neizgrađenih površina (parkovne površine oko uvale i tvrđave, kupališna obala, vrt, kamenolom),

· građevna struktura; tvrđava Brion Minor i središnji posjetiteljski prostor u uvali Sv. Mikula s preuređenim-rekonstruiranim građevinama bivše vojarne i kompleksom “Siemens”, prostor budućeg ekocentra na poziciji baterija- zapad,

· akvatorij: uvala Sv. Mikula i obalno more.

Prostorni koncept posjećivanja

Otok Mali Brijun uključit će se u organizirani posjet i itinerere nacionalnog parka.

Temeljem glavnih značajki otoka posjećivanje treba zasnivati na obnovi i korištenju nekoliko postojećih građevnih sklopova, u prvom redu tvrđave Brion Minor s pripadajućim dijelovima-baterijama obrambenog sustava i bivše "Siemensove" radionice.

Dosadašnja zapuštenost i isključenost iz funkcija nalažu hitne intervencije s ciljem sanacije stanja i uključivanja otoka Mali Brijun u ukupnu i specifičnu ponudu cjelokupnog područja NP Brijuna kojom bi se postiglo:

· bolje mogućnosti prihvata očekivanog broja izletnika NP Brijuni (planirano i do 200 000 godišnje - u nastupajućim godinama - najveći posjetiteljski kapacitet utvrditi posebnom znanstveno-stručnom studijom) i time bolje raspodjele vršnih izletničkih opterećenja,

· snažan poticaj za optimalnu gospodarsku revitalizaciju velike tvrđave, uz procjenu postizanja najboljih učinaka ponude s minimalnim financijskim ulaganjem,

· bolje uključivanje cijelog prostora, prvenstveno središnjeg, otoka Mali Brijun u sustav posjećivanja i time širenje izletničke ponude, s više programa za posjetiteljske grupe različitih interesa u razgledavanju posebnih atrakcija NP.

Okosnicu posjetiteljske zone (središnja zona u uvali Sv. Mikula) čini obalna linija s prihvatnim platoom i građevinama (neki objekti bivše vojarne kao prijemno uslužni sklop i eventualno zgrada “Siemens”), te pristupna cesta-staza-aleja do tvrđave Brijun Minor.

Posebni posjetiteljski programi organiziraju se iz ove središnje zone do ostalih lokaliteta na otoku (ekocentar, druge građevine sustava tvrđave) kao pješačke ture ili posebnim vozilom, odnosno kao organizirani pomorski prijevoz do glavne luke na Velikom Brijunu ili luke mjesta Fažana.

Na otoku Mali Brijun ne predviđa se izgradnja novih kapaciteta niti izgradnja nautičke luke (marine). Mreža pojedinačnih uslužnih mjesta obuhvatila bi prvenstveno tvrđavu Brijun Minor, kao glavnu posjetiteljsku atrakciju, a tek zatim i ostale vojne utvrde i zanimljive lokalitete. Za receptivno-informativne i ugostiteljske sadržaje na obali, u uvali Sv.Mikula, uredilo bi se neke od objekata bivše vojarne (istočne, dok bi zapadne trebalo srušiti). U sklopu bivšeg “Siemens” servisa moguće je urediti i tehnički muzej. Lokacija "Siemens" ima znatno nepovoljnije mikro-klimatske uvjete od prostora građevina bivše vojarne, pa o tome treba voditi računa prigodom određenja sadržaja koji bi se na njoj mogli smjestiti.

Tvrđavu Brijun Minor treba prioritetno urediti za razgledavanje, te ju opremiti s nužnom ugostiteljskim i informacijskim sadržajima. Postupno bi se tvrđava uredila kao izložbeni prostor za muzej vojnih i tehnoloških eksponata, kao prostor za posebne manifestacije (moguće uređenje gledališta), te uključila u program posjećivanja “sustava pomorske pojasne fortifikacije Pula”. Tvrđava može primiti značajan dio specifične masovne ugostiteljske ponude parka, sa svim osobitostima samog prostora.

Prilaz izletničkim plovilima i prihvat posjetiteljskih grupa bio bi prvenstveno u uvali Sv. Mikula na dva postojeća pristana (i eventualno nužni plutajući vez). Izuzetno atraktivan pomorski pristup Malom Brijunu moguće je ostvariti privezom uz torpednu stanicu ispod same tvrđave sa sjeverne strane. Sadašnji pristan moguće je dograditi, pa treba tu lokaciju analizirati s gledišta mogućeg širenja prihvatnih točaka i maritimnih uvjeta. Za posebne posjetiteljske programe i grupe, osobito u glavnoj sezoni, treba u cilju najkraćeg povezivanja Malog i Velikog Brijuna na poziciji zapadno od Tisnaca urediti privez za mala plovila za ostvarivanje najkraće plovidbene rute.

Prostor Malog Brijuna namijenjen je, pored ostalog, za kupanje posjetitelja NP te je planirano uređenje plaža za tu namjenu u cilju dopune osnovne posjetiteljske ponude.

Smjernice za uređenje

prostornih cjelina i sustava

Prostorne i funkcionalne cjeline

Utvrđuju se prostorne i funkcionalne cjeline s osnovnim uvjetima korištenja kao osnova za izradu parcijalnih dokumenata (projekti, planovi uređenja, stručne podloge za lokacijsku dozvolu) prema kartografskom prikazu br. 1-2:

Zone građevina - Označene zone odnose se na postojeće građevine koje je moguće obnoviti i prenamijeniti s nužnim zahvatima rekonstrukcije u postojećim gabaritima, te na okolni pripadajući prostori u funkciji namjene građevine (otvoreni prostor, terase, odmorišta, staze u pretežito parkovnom i prirodnom ambijentu okoliša).

1. Tvrđava Brion Minor (Veliki For)

- povijesna građevina (kompleks) s početka 20.st.

najveća tvrđava obrambenog sustava Pule.

· Površina zone 3 ha, površina tvrđave u okviru zidina 2,4 ha.

· Namjena: informativne izložbe o NP, muzej vojnog tvrđavskog sustava Pule, restoran, klubovi, dvorane i otvoreni prostor za posebne priredbe.

· Mogućnost manjih smještajnih kapaciteta specifične ponude vezanih uz posebne istraživačke programe.

· Prioritetni radovi (s trajnim aktivnostima na obnovi tvrđave): sanacija, popravci kritičnih mjesta, konzervacija, raščišćavanje prostora i osposobljavanje tvrđave za razgledavanje, a manjeg dijela za nužno ugostiteljstvo, informacije o NP Brijuni i prezentacija povijesti tvrđave.

2. Zgrada “Siemens” radionica

- povijesni objekt u sklopu sustava tvrđave iz 1886.g.

· Površina zone 0,5 ha (uključujući okolni pripadajući prostor, terasu, zelenilo), građevina s atrijem 1000 m² bruto.

· Namjena: za nužne servisne službe Malog Brijuna i eventualno informacijsko-distributivno mjesto za izletnike, tehnički muzej (dio izložaka iz tvrđave) s nužnim uslugama i organizacijom izleta za posebne grupe.

· Zgradu treba kompletno obnoviti i adaptirati po kriterijima obnove povijesnih-zaštićenih građevina s mogućnošću manje dogradnje nužnih sadržaja.

· Prioritet: sanacija građevine (obnova krovišta), uređenje okoliša i infrastrukture.

3. Građevine sustava tvrđave (3, 3a, 3b, 3c)

- povijesne građevine fortifikacijskog sustava

(baterije, rampa za torpeda, uređaji)

· Namjena: razgledavanje ostalih dijelova obrambenog sustava tvrđave za posebne grupe,

· Artiljerijska baterija 3 (Mali For) s početka 20.st. uredila bi se kao posjetiteljski lokalitet,

· Lokacija 3a uredila bi se kao obalni posjetiteljski lokalitet s mogućim pristanom-molom (ispitati mogućnost pristajanja plovila i na ovoj lokaciji kao sjeverni prilaz velikoj tvrđavi).

· Artiljerijska baterija 3b (sjeverozapadno) zajedno s nekadašnjim kamenolomom uredila bi se kao posjetiteljski lokalitet.

· Prioritet: radovi raščišćavanja, konzerviranja i sanacije od propadanja.

4. Zona artiljerijske baterije - zapad

- povijesna građevina u sustavu tvrđave.

· Površina zone s objektima: 1,5 ha.

· Namjena: kompleks ekocentra (danas nekoliko prizemnih objekata, dio urediti kao prostorije za smještaj i radni dio) s pratećim površinama, manjim rekreacijskim prostorom i plažom.

· Prioritet: raščišćavanje, sanacija, uređenje nužnih prostorija.

5. Zgrade bivše vojarne u uvali Sv. Mikula:

(3 istočna prizemna objekta, od sadašnjih 7 na obali)

· Površina cca- 300 m2 u obalnoj prijemnoj zoni.

· Namjena: uslužni i gospodarski sadržaji, sanitarije, smještaj domara (rekonstrukcija).

· Prioritet: osposobljavanje jedne (istočne) građevine i sanitarnog čvora za prijem posjetitelja, ispitati mogućnost upotrebe ostalih zgrada ili uklanjanje.

6. Ostale manje građevine:

istražiti prije određivanja funkcija.

· Prioritet: sanacija od propadanja, zaštita u sklopu čuvanja baštine (obalne građevine), dio zgrada i ostataka ukloniti nakon provedene valorizacije.

Uređene površine s funkcijama

Označene površine imaju osnovni karakter pješačkih površina obalnog poteza (ili plaža) s bogatim parkovnim zelenilom.

A. Glavna prihvatna obalna površina

· uređena obalna površina, produžetak glavne staze do tvrđave i pozicije “Siemens”.

· Površina: 1,0 ha.

· Namjena: mol-pristanište plovila, prostor okupljanja i organiziranog prijevoza posjetitelja, šetalište, ugostiteljstvo na otvorenom.

· Prioritet: raščišćavanje i uklanjanje ostataka uređenja bivše kasarne i osposobljavanje pristana za prijem izletničkih plovila s turističkim grupama.

B. Obalni kupališni potez

· B-1 manja uređena plaža u uvali, uređeno parkovno zaleđe sa stazama i površinama za odmor: dužina obale oko 250 m.

· B-2 glavna plaža na otoku sa sanitarnim čvorom, povezana stazama s uvalom Sv.Mikula i mogućnošću prilaza posjetiteljima iz Tvrđave i kompleksa "Siemens", zadržavanje prirodnog ambijenta. Dužina obale 800 m.

· B-3 lokalna plaža ekocentra (prilaz stepeništem)

· Prioriteti: uređenje pristupnih staza i sanitarnog čvora.

C. Rekreacijska površina

· U sklopu ekocentra (uređena postojeća igrališta, bez proširenja).

Kultivirane, pretežito parkovne površine

Označene površine imaju pretežit parkovni karakter s prostorom za zadržavanje posjetitelja, ukupnih površina oko 5,0 ha.

Parkovne površine

· PK-1 park u sklopu glavnog prihvatnog platoa s objektima (nekadašnje kasarne), uređen za šetalište, odmorište, površine 2,0 ha,

· PK-2 park u sklopu sjevernog podnožja tvrđave, s izlazom posjetitelja na lijepu prirodnu obalu, površina 0,5 ha.

· PK-3 park u sklopu kompleksa "Siemens" (uz zadržavanje prirodne vegetacije), površina 0,5 ha

· PK-4 park na sadašnjem platou (rekultivacija erozijom ugrožene površine - bivša poljoprivredna površina).

Vrt

Kamenolom

· (uređen za posjećivanje) u sklopu posjetiteljskog lokaliteta 3b.

Pretežito prirodne površine

Označene pretežito prirodne površine odnose se na maksimalno zadržavanje i očuvanje prirodne strukture (vegetacija, kamenjar), bez gradnje novih građevina i drugih zahvata u prostor. Postojeći vrijedni objekti se zadržavaju i omogućava se njihovo razgledavanje kao izdvojenih lokaliteta. Ukupna površina oko 95,0 ha.

Šume, makija, livade i kamenjar

· PR-1 borova šuma , površina oko 9,0 ha.

· PR-2 makija i šuma crnikove panjače s livadama i obalnom vegetacijom (sanacija platoa -rekultivacija)

· PR-3 šuma crnikove panjače, makija i ostala vegetacija, (zonu treba istražiti s gledišta evidentiranja i zaštite kulturne baštine).

Prirodna obala

· Ukupna dužina oko 8,28 km i površina naročito pogodna za kupanje oko 1,50 ha

Prateće građevine i površine

Označene pozicije odnose se na građevine i uređaje u funkciji pomorskog prometa. Temeljni princip pomorskog prijevoza posjetitelja na otok Mali Brijun je što kraće vrijeme zadržavanja plovila-brodova u uvali Sv.Mikula, a za vrijeme čekanja posjetiteljskih grupa brodove-plovila vezati u glavnoj luci mjesta Fažana. (Pravilnikom o unutarnjem redu treba odrediti optimalne sezonske i izvan sezonske uvjete plovidbe i pristajanja).

pristani

· pr-1 glavni pristan za plovila NP koja prevoze posjetitelje na glavnoj liniji Veliki Brijun-Mali Brijun,

· pr-2 sekundarni pristan za organizirani posjet

plovila s koncesijom prijevoza,

· pr-3 sezonski pristan u podnožju tvrđave uz torpednu stanicu (moguće povremeno pristajanje-iskrcaj brodova u turi razgledavanja, potrebna nužna rekonstrukcija)

plutajuće privezište

· omogućavanje priveza manjeg broja izletničkih brodova i nautičkih plovila, na kraće i ograničeno vrijeme

staze

· ukupna dužina oko 5,0 km.

· Glavna staza ("Siemens"-obala Sv.Mikula -Tvrđava i obala -ekocentar) šireg profila za servisna i dostavna vozila i moguće malo vozilo za posebne posjetiteljske grupe).

· Ostalo pješačke staze u prirodnom ambijentu.

Infrastruktura

Otok je uključen u mrežu vodoopskrbe i elektroenergije nacionalnog parka. Tu mrežu treba obnoviti i rekonstruirati prema potrebama sadržaja koji će se ostvariti na otoku.

Sustav grijanja optimalno je organizirati na samom otoku i to za funkcionalne cjeline: obalni uslužno-prijemni dio i tvrđava.

Kanalizaciju je moguće izvesti kao sabirni sustav i predtretman odnosno obrada otpadne vode na dijelu obalne linije u uvali, te posebno za tvrđavu i za budući eko-centar.

Promet na otoku odvijat će se pješačkim stazama i internim servisnim vozilom, a doprema na otok je plovilom.

U skladu s Programom posjećivanja razmotrit će se mogućnost obilaska otoka vozilom za posebne grupe posjetitelja (elektromobil ili slično vozilo).

Prioritetne mjere uređenja

Kvalitetnije uključivanje otoka Malog Brijuna u sustav posjećivanja NP Brijuni zahtjeva odgovarajuće zahvate obnove i rekonstrukcije objekata i parternih površina. Prioritetno treba obaviti radove na omogućavanju većeg prihvata posjetitelja, raščišćavanju staza i površina, saniranju i zaštiti tvrđave, uređenju prihvatnog platoa i saniranju zgrade “Siemens” od propadanja uz osiguranje nužnih posjetiteljskih usluga. Pregled potrebnih radova:

· utvrditi i organizirati raznolike plovidbene linije radi kvalitetnog posjetiteljskog komuniciranja između Velikog i Malog Brijuna,

· urediti pristanišne obalne prostore sukladno povećanim potrebama organiziranog posjeta,

· očistiti i urediti posjetiteljske staze,

· izraditi plan postupne obnove i aktiviranja tvrđave te započeti s obnovom i uređenjem u dijelu sanacijskih radova i osposobljavanja minimalnih prostora za uslužne sadržaje,

· osposobiti jedan objekt bivše vojske za kvalitetniji smještaj domara i nužnih servisa, te ispitati mogućnost zadržavanja, adaptacije i prenamjene ostalih objekata ili njihovo uklanjanje.

· izraditi plan postupne obnove i aktiviranja radionice “Siemens”, te započeti s obnovom,

· izraditi program korištenja ostalih postojećih građevina u funkciji provedbe posebnih posjetiteljskih programa i ekoloških programa (eko-centar),

· provesti dodatna prioritetna istraživanja i dokumentiranje prirodnog, povijesnog i kulturnog nasljeđa,

Za konačno oblikovanje posjetiteljske komponente treba izraditi program posjećivanja otoka u sklopu Programa posjećivanja Nacionalnog parka Brijuni. U tom programu osobitu pažnju treba posvetiti povezivanju Velog i Malog Brijuna u jedinstvenu posjetiteljsku turu, sadržajima tvrđave i korištenju akvatorija uvale Sv.Mikula.

Nakon utvrđivanja razmještaja osnovnih sadržaja i funkcija potrebno je izraditi rješenje opskrbe vodom i energijom, odvodnje i postupanja s otpadom. U prvoj fazi izvršiti nužne popravke i sanaciju kritičnih mjesta infrastrukture.

3.3.3.

Prostor otoka Sv.Jerolim

Osnovna obilježja otoka

Otok Sv. Jerolim smješten na jugoistočnom rubu nacionalnog parka i predstavlja isturenu točku lako pristupačnu s kopna i s Velikog Brijuna. Obuhvaća površinu od 12,62 ha i ima 1,51 km obale. Dio otoka formiran je u povijesti intenzivnim korištenjem kamenoloma a kasnije uređenjem odmarališta što je ostavilo traga na fizionomiji i stanju uređenosti. Na otoku su izrazito narušena izvorna obilježja uslijed dugotrajne eksploatacije kamena. Otok sadrži neuređene ostatke objekata nekadašnjih funkcija uz naglašenu izletničko-rekreacijsku (prvenstveno kupališnu) funkciju bez primjereno uređenog prostora i pratećih sadržaja.

Prirodni ambijent obilježavaju očuvani dijelovi borove šume, makija, pojedinačni piramidalni čempresi, trava Ampelodesma mauritanica i halofilna vegetacija. Središnji dio otoka predstavlja degradiranu površinu s neuređenim igralištima u konfiguraciji nastaloj eksploatacijom kamena.

To je mali otok s ostacima nekadašnjih zahvata koji su ga podijelili u tri ograničene, međusobno ovisne i vrlo osjetljive cjeline. Prostor otoka Sv. Jerolim je korišten netipično za Nacionalni park, kao odmaralište s bungalovima i uslužnim sadržajima smještenim u posebnim građevinama. Danas je odmaralište napušteno a otok se koristi kao dnevno izletište-kupalište za stanovnike Pule i okolnih obalnih mjesta.

Ocjenjuje se nužnim uključivanje otoka u jedinstveni program posjećivanja Nacionalnog parka uz opremanje s nužnim i primjerenim sadržajima. Osobito se naglašava potreba sanacije većeg dijela otoka uslijed dosadašnjeg neodgovarajućeg korištenja i zapuštenosti prostora ranijih funkcija (kamenolomi) kao i nužnost obnove -rekultivacije zelenih površina uz očuvanje preostalih prirodnih cjelina.

Od postojećih objekata ocjenjuje se da treba zadržati tri lokacije kamenih i kvalitetnih građevina koje se mogu uklopiti u buduću ponudu otoka. Postojeći pristan ne odgovara u potpunosti zbog maritimnih uvjeta, izloženosti strujama i klimatskim prilikama.

Infrastrukturu otoka čini vodoopskrbni cjevovod kojim se otok povezuje na sustav Veliki Brijun. Energetske potrebe riješene su generatorom i plinskom stanicom uz glavni ugostiteljsko-receptivni objekt na obali.

Organizacija prostora i koncept posjećivanja

Otoku Sv.Jerolim (kao i susjednom otoku Kozadi) ovaj Plan daje sve mogućnosti razvoja za rekreacijsko posjećivanje za stanovnike priobalja i šire regije, i to otvorenog tipa, uz nužnu nazočnost nadzora Javne ustanove NP.

Polazište za uređenje prostora je podjela otoka na dvije režimske cjeline: jedna sa strožom zaštitom vegetacije i kulturnih vrijednosti, a druga u funkciji masovnijeg korištenja sadržaja rekreacije, uključujući i obale namijenjene kupanju.

Dominantno kultivirani ambijent s tragovima ljudskog djelovanja sustavno bi se uredio temeljem glavnih fizionomskih i funkcionalnih značajki:

· Zone vegetacije 7,12 ha: pretežito parkovne površine s dijelovima prirodne vegetacije u kojima se ne planiraju sadržaji i koje se čuvaju kao temeljna krajobrazna struktura (šumske cjeline, površine vrijedne vegetacije, kamenjar, prirodna obala, kultivirane parkovne površine uključujući i dio kamenoloma)-namijenjene posjećivanju-obilasku i šetnjama uz potrebne mjere zaštite.

· Zona posjećivanja i rekreacije 5,50 ha: slobodne uređene površine s pratećim sadržajima (građevine s uslužnom namjenom, rekreacijske površine, kupališni pojas uz more, uređeno parkovno zelenilo s funkcijama na otvorenom).

Ponudu je moguće obogatiti s rekreacijskom i ugostiteljsko-zabavnim sadržajima u tri vrijedna postojeća, u budućnosti rekonstruirana i uređena objekta. Treba očuvati-urediti prirodne i kulturno-povijesne dijelove uključujući i rekultivaciju kamenoloma kao moguću posjetiteljsku (osobito edukativno-znanstvenu) atrakciju i prostor manifestacija.

U dimenzioniranju posjećivanja i pratećih sadržaja uključiti širu, time i relativno “otvorenu” rekreacijsku i kupališnu funkciju za potrebe Pule. Međutim prijemni kapacitet otoka a osobito plaža je mali (1,5 km obale od čega je posebno pogodno za plažu svega oko 600 m). Stoga se mora računati na unutarnji dio otoka koji kapacitetom dopunjava obalnu liniju. Zbog navedenog, korištenje se prvenstveno postavlja u kontekst ponude parka s odgovarajućim režimom kontroliranog posjećivanja pa tako i u rekreacijske svrhe.

Osim slobodne rekreacije posjetitelja parka otok može izvan sezone pružiti usluge vježbališta i treninga športskih skupina. Rekreacijsku funkciju moguće je dopuniti uključivanjem otoka Kozada u cjelovitu ponudu ovog dijela parka.

Smjernice za uređenje

prostornih cjelina i sustava

Zone građevina

Označene zone građevina određene su kao prostorne i funkcionalne cjeline za organizaciju predviđenih funkcija (građevine i okolni pripadajući prostor).

Gabarit građevina se zadržava kao postojeći ili omogućava povećanje prema smjernicama za svaku cjelinu posebno.

1. Središnji prijemno uslužni kompleks

· Površina zone 0,27 ha , tlocrtna površina građevina oko 250 m2.

· Moguća dogradnja i formiranje snažnijeg sklopa koji bi obuhvatio sve pogonske funkcije i usluge (ugostiteljstvo, terase, prijem, informacije, prodaju) ali i dio zatvorenih prostora za potrebe zabave i rekreacije (sanitarije, klupske prostorije, trim kabinet, zabavni sadržaji i slično).

· Prioritet: uklanjanje montažnih građevina, sanacija terena, uređenje prostora za prijem posjetitelja.

· Za konačnu funkciju treba pripremiti detaljan program i projekte rekonstrukcije i dogradnje novih sadržaja.

2. Zgrade za smještaj

(dvije građevine i pripadajuća terasa-zdenac)

· Površina zone 0,07 ha, građevine p+1, 500 m2.

· Namjena: apartmani, klub, terasa.

· Prioritet: uređenje u predviđenoj funkciji.

· Građevine se zadržavaju u postojećim gabaritima i oblikovanju.

3. Vidikovac

(prostor i građevina na gornjem platou)

· Površina zone koja obuhvaća i okolni park, ostatke crkvice i arheološki lokalitet je 0,28 ha, građevina oko 350 m2.

· Namjena: specijalistički restoran, terasa, park, vidikovac.

· Prioritet: sanacija od propadanja, uređenje okoliša, priprema dokumentacije za privođenje konačnoj namjeni.

· Građevina se zadržava u postojećim gabaritima i oblikovnim karakteristikama.

4. Plažni ugostiteljski lokalitet

(manja građevina i terasa)

· Nova prizemna građevina u funkciji plaže maksimalne površine 100 m2 (ugostiteljstvo, sanitarije i terasa).

Uređene površine s funkcijama

Označene površine odnose se na slobodan prostor uređen za okupljanje posjetitelja (središnje okupljalište, rekreacijski prostor-tereni, bazeni, igrališta, te obala namijenjena kupanju).

A. Središnji prijemni plato,

· okupljalište posjetitelja.

· Površina 0,15 ha

· Popločena površina uz mol, okupljanje posjetitelja, odmorište, informacijska ploča.

B. Kupališna obala

· Prirodna obala, sanitarije i usluge u posebnoj građevini.

· Dužina obale ukupno 600 m, površina s unutarnjim pripadajućim površinama 1,8 ha

C. Športsko rekreacijski i zabavni prostor:

· Površina 1,5 ha, pretežito ozelenjen otvoreni prostor,

· C-1 parkovno zelenilo s manjim igralištima,

· C-2 središnji prostor športskih terena,

· C-3 bazeni i ljetna pozornica.

Kultivirane pretežito parkovne površine

Označene površine odnose se na uređen parkovni prostor sa stazama i uređajima za odmor i rekreaciju (manji uređaji, igrališta) i oslanjaju se na veće funkcionalne sklopove, te predstavljaju prijelaz iz zone objekata u prirodni ambijent.

Uređeno parkovno zelenilo

s manjim sadržajima

· Ukupna površina 1,3 ha.

· PK-1 park uz centralni uslužni objekt, terasa, stolni tenis, kuglanje na otvorenom,

· PK-2 park uz objekt 2. -manji rekreacijski uređaji, mini golf,

· PK-3 park-zaštitno zelenilo plaže s odmorištem i šetalištem.

Kamenolomi

· KA-1 Uklapanje u ambijent bazena i ljetne pozornice.

· KA-2 Očuvani ostaci kamenoloma kao ambijentalna i povijesna atrakcija

· (razgledavanje, dio u funkciji rekreacije i priredbi).

Prirodne, pretežito zelene površine

Označene površine odnose se na zone vrijedne vegetacije i preostalog prirodnog ambijenta koji se štite.

šumsko zelenilo, makija, kamenjar

· PR-1 kompaktna šumska površina s osobitom pažnjom na očuvanjem borove šume (uklanjanje ostataka ljetovališta i rekultivacija tog dijela uklapanjem u prirodni ambijent),

· PR-2 površina pretežito makije s dijelovima vrijedne vegetacije,

· PR-3 površina trave ampelodezme.

prirodna obala

Prateće građevine i površine

Pojedinačni objekti i uređaji pratećih funkcija zone osnovne namjene.

prateći otvoreni ugostiteljski lokalitet

pješačke staze ukupne dužine oko 2300 m

pristan

svjetionik

generator (uklanja se)

plinska stanica

(rekonstrukcija u sklopu uređenja zone-objekta br. 1.)

Infrastruktura

· Vodoopskrba će se zadržati kao dio cjelovitog sustava Nacionalnog parka.

· Treba izvesti potreban priključak na telekomunikacijsku mrežu s potrebnim brojem vanjskih linija.

· Odvodnju treba izvesti kao otočki sustav s predtretmanom i obradom otpadne vode te pročišćenu otpadnu vodu koristiti za potrebe zalijevanja zelenih površina.

· Opskrbu električnom energijom treba osigurati vođenjem VN kabla i izgradnjom TS na otoku ali svakako i instaliranjem sunčanih kolektora.

· Grijanje treba riješiti kao izdvojeni otočki sustav (plin) prvenstveno u funkciji zadovoljenja sanitarnih potreba i pripreme tople vode.

Prioriteti i mjere uređenja

S ciljem bržeg i kvalitetnijeg uključivanja u ukupnu ponudu nacionalnog parka potrebo je:

· odmah ukloniti nekvalitetne i napuštene objekte bivšeg odmarališta kao i sve samostalne gradnje i dogradnje u zoni pristana,

· pristupiti izradi rješenja opskrbe vodom i energijom, odvodnje i postupanja s otpadom,

· ukloniti koze s otoka a u šumi provesti sanitarne radove, te očistiti šetnice i rekultivirati prostor s dominacijom prirodne komponente.

· urediti pristan; osigurati odgovarajuće sadržaje za prihvat posjetitelja u postojećim

· rekonstruiranim zgradama u zoni obale-pristana.

Ocjenjuje se da građevine uz obalu mogu vrlo brzo, uz male intervencije, uči u sustav ponude i prijema posjetitelja.

3.3.4.

Otok Kozada

Otok Kozadu treba uključiti u sustav posjećivanja Nacionalnog parka. Na otoku se nalaze ostaci bivših vojnih objekata u devastiranom stanju. Dio tih građevina može se preurediti i uključiti u specifične oblike ponude i posjećivanja.

Otok bi mogao preuzeti rekreacijske funkcije parka i to u sustavu otoka Sv. Jerolim kao otvoreniji i pristupačniji prostor. Potrebni su detaljni snimci vegetacije otoka i građevina te izrada programa sadržaja u građevinama, kao i programa uređenja slobodnih površina

3.3.5.

Uvjeti korištenja, uređenja

i zaštite morskih prostora

Obale i podmorje otočja Brijuni sastavni su dio NP Brijuni pa su u tom smislu definirane granice i intenzitet korištenja tih prostornih elemenata. Izgradnja kupališta, uređenje lučica i pristaništa te organizacija sportskih, ribolovnih i drugih ljudskih aktivnosti u akvatoriju je u suprotnosti sa temeljnim načelima o proglašenju i upravljanju jednim nacionalnim parkom. Međutim, kada se analizira geneza pojedinih morskih i kopnenih biocenoloških elemenata, fizička izgrađenost, parkovne površine, prekobrojne i alohtone divlje životinje te sadašnju i planiranu namjenu kopnenog dijela brzo se uočava da je Nacionalni park Brijuni, obzirom na definiciju takvih objekata prepun iznimaka, koje bi u izvjesnom smislu mogle dovesti i pod znak pitanja opravdanost proglašenja tog područja nacionalnim parkom.

Treba naglasiti da su prilikom analize namjene akvatorija primijenjeni isti ili slični kriteriji koji su korišteni za planiranje namjene kopnenog dijela NP. Takav pristup je opravdan jer se dobar dio aktivnosti na kopnu neminovno reflektira na kvalitetu i na intenzitet korištenja priobalja i podmorja koji funkcionalno gravitiraju kopnenim sadržajima i objektima.

Plaže i kupališta

U prvom redu treba razlikovati prirodne od uređenih plaža odnosno kupališta. Obzirom na razvedenost i na ukupnu dužinu razvedene obalne linije kapacitet prirodnih plaža je u odnosu na planirani broj gostiju i prolaznih posjetilaca gotovo neiscrpan. Međutim obzirom na udaljenost od smještajnih objekata u središnjoj zoni i na dostupnost do pojedinih predjela treba računati da će neke plaže biti znatno opterećenije. Stoga će biti potrebno i svrsishodno takve objekte opremiti kao uređena kupališta. To se u prvom redu odnosi na dijelove obale u neposrednoj blizini ugostiteljskih objekata: od plaže Saluga do sjeverno od rta Turanj.

Budući da su ove plaže okrenute na istok-sjever/istok radi povoljne insolacije poželjno bi bilo organizirati jednu plažu istih kvaliteta i na zapadnom dijelu otoka Velog Brijuna (dio uvale Dobrika). Osim kopnenih sadržaja takve plaže treba opremiti s napravama u moru kako bi se osigurali minimalni sigurnosni uvjeti za pristup i ugodni boravak u moru. Radi efikasne realizacije takvih rješenja potrebno je izvršiti odgovarajuće hidrotehničke studije. Opremanjem tih plaža bitno će se smanjiti masovni odlazak na druge prirodne plaže, u kojima će se postići viši stupanj zaštite.

Na Brijunskom otočju nema pješčanih plaža. Na dnu uvala koje su izložene vjetrovima i valovima južnog i jugozapadnog smjera nalaze se krupne valutice. Ta mjesta nisu ugodna za boravak kupača zbog grube podloge a osobito radi većih naslaga raznog smeća i katrana. Postojeća organizirana kupališta su dovoljnog kapaciteta za višednevne goste koji borave u postojećim raceptivnim kapacitetima.

Lučice i pomorski promet

Na Brijunskom otočju nije predviđena gradnja lučica ili marina za povremeni ili stalni vez kao ni prihvat i servisiranje turističkih brodova. Prvenstveno načelo je da priobalje otočja treba čim manje opteretiti plovilima. Naročito ne treba stvoriti uvjete za duže zadržavanje većeg broja plovila na trajnom vezu u tim vodama. Treba naglasiti da je u planu NP Brijuni, u svezi posjetiteljskog obilaska akvatorija, primijenjeno temeljno načelo da se taj obilazak obavlja brodovima NP ili plovilima drugih tvrtki koje s NP imaju ugovorne obveze. Slobodna plovidba nautičara u pravilu nije dozvoljena. Moguće je Pravilnikom o unutarnjem redu u NP Brijuni dozvoliti ograničeni posjet-plovidbu individualnih posjetitelja u pravilu izvan ljetne-glavne posjetiteljske sezone.

Analizom ranijih planova nautičko-turističke ponude i razvoja NP Brijuni vidljivo je da je postojala tendencija sustavne i intenzivne izgradnje nautičkih kapaciteta. Stoga treba jasno naglasiti da se ne preporuča gradnja nikakvih novih nautičkih lučica. U sadašnjoj lučici Velog Brijuna i u unutarnjem dijelu uvale Sv. Mikula trebalo bi urediti prikladne naprave za prihvat malih čamaca i srednjih izletničkih brodova na vez na ograničeno vrijeme boravka (iskrcaj i ukrcaj posjetitelja). Kapacitete lučice Velog Brijuna i pristana na Malom Brijunu treba dimenzionirati na temelju procijenjenih i dopustivih kapaciteta o potencijalnom broju gostiju nautičara koji će se usmjeriti na te dijelove otočja. Jedan manji dio obale u luci Velog Brijuna treba namijeniti i za trajni vez (za goste hotela), dok veći dio kapaciteta treba biti namijenjen za prolazne i kratko zadržavajuće izletničke brodove, te za izvan glavne sezone ograničeni broj prolaznih nautičara.

Komercijalno-turistička ponuda NP Brijuni se dobrim dijelom zasniva i na razvoju nautičkog turizma. Stoga su planirani kapaciteti na istočnim obalama Fažanskog Kanala opravdani. Proširenje i nadogradnja luke Fažana do kapaciteta od 150 vezova će omogućiti trajno rješenje za privez i pristajanje prijevozničkih, ribarskih, sportskih i drugih brodova. U predjelu Valbandon predviđena je izgradnja prostrane marine sa svim sadržajima potrebnim za prihvat i servisiranje brodova. Ovakav raspored prihvatnih nautičkih kapaciteta na relaciji otoka i kopnenog dijela omogućiti će učinkovitu zaštitu otočnog akvatorija.

Sportovi i rekreacija na moru

Akvatorij otočja Brijuni treba rezervirati samo za tihe i neagresivne sportove na vodi: plivanje, ronjenje na dah, daskanje, veslanje, jedrenje i slično. Drugi sportovi na vodi (skijanje, leteći zmajevi, hidroskuteri i dr.), koji su vezani za velike brzine onečišćuju more ispušnim plinovima i proizvode veliku buku, nisu dozvoljeni. Naime, osim na površini, buka najviše smeta organizmima pod morem, naročito ribama. Stoga brzi brodovi prilikom uplovljavanja u vode NP Brijuni moraju smanjiti brzinu plovidbe do najviše 5-6 čv.

Ronjenje

Na području NP Brijuni i u susjednim vodama postoje velike mogućnosti kako za ronjenje na dah tako i za autonomno ronjenje, i to kroz organizirano vođenje ronilačkih grupa koje će podmorje u nacionalnom parku , razgledavati ili snimati. Veliki je izbor i u odnosu na tematiku kao i u odnosu na dubine, te se mogu zadovoljiti gotovo svi zahtjevi.

U prvom redu treba ponuditi ronjenje na arheološkom nalazištu u uvali Verige. Dosadašnja arheološka sondiranja u toj uvali su vrlo zanimljiva, a da bi postigli što bolju impresiju, na izabranom dijelu uvale u pijesku treba usaditi nekoliko pravih rimskih amfora i jedno rekonstruirano olovno sidro. Razumljivo, treba naglasiti da je to nalazište umjetno postavljeno od originalnih predmeta.

Drugi vid podvodnog posjećivanja treba organizirati na istaknutim rtovima Rankun i Kavran na Velikom Brijunu, na jugozapadnom rtu otoka Sv.Jerolima, te na sjevernom dijelu otočja na pličini koja se prostire jugozapadno od otoka Gaz, jer se na tim predjelima dno spušta do dubina od 20 m. Tu se u relativno kratkim potezima prelazi od gornjih horizonata eulitorala do donjih sedimentnih dna te se na srednjim dubinama može naići na polušpilje i druge zanimljive formacije hridinaste obale.

Izbor područja, ronilačke pravce i planove ronjenja treba odabrati na temelju detaljnijih izviđanja terena. U neposrednoj blizini otočja Brijuni (približno 1.7 Nm u smjeru 285 i 5-6 Nm u smjeru 266) na morskom dnu nalaze se dvije olupine. Jedna je veliki putnički brod “Barun Gautsch” koji jepotonuo 1914. g. na dubinu od oko 55 m i predstavlja vrlo privlačnu lokaciju za iskusne ronioce.

Ronilačke ekskurzije treba organizirati pod vodstvom iskusnih ronilaca koji su djelatnici parka ili onih koje park privremeno angažira. Prije ronjenja kroz predavanja trebalo bi učesnike upoznati s temeljnim oceanološkim, ekološkim, arheološkim i drugim relevantnim značajkama akvatorija.

Rekreacijski ribolov

Brijunsko otočje i Fažanski kanal su poznati kao bogata ribolovna područja. Zakonom o NP i spomen području Brijuni (NN. SRH, 46/83) cijelo područje, uključujući i dio Fažanskog kanala proglašeno je područjem u kojem je bio zabranjen svaki vid ribolova, a na temelju Pravilnika o obavljanju podvodnih aktivnosti u obalnom moru SFRJ (SL. SFRJ, 1/77) u cijelosti su bile zabranjene podvodne aktivnosti. Međutim, i pored navedenih zakonskih ograničenja praksa pokazuje da se niti jedno nije poštivalo. Gotovo neometano se lovilo u zabranjenim zonama, a u pojedinim predjelima vidljiva su oštećenja hridinaste obale zbog lova prstaca, što se još i danas čini.

Stoga u svrhu učinkovite zaštite sveukupnog akvatorija treba prvenstveno izdvojiti zone apsolutne zabrane ribarskih aktivnosti, te odrediti zone u kojima se može dozvoliti sportski ribolov udicom uz učinkovitu kontrolu.

Na temelju geomorfoloških i biocenoloških odlika i svjedočenja lokalnih ribara zasebno treba zaštititi uvale Javoriku i Soline, gdje se tijekom jeseni i zime, vjerojatno radi mrijesta skupljaju veće količine riba tzv. plemenitih vrsta. U područja integralne i stroge zaštite predlaže se i priobalni pojas koji se prostire prema jugu od rta Kamik zatim do rtova Peneda i Trstika i produžava se prema sjeverozapada obuhvaćajući otoke Vrsar, Krasnica, Grunj i Galija do rta Vrbanj i time je obuhvaćeno i lagunarno područje zapadno od Velog Brijuna.

Posebno treba dosljedno primjenjivati Zakon o apsolutnoj zabrani izlova prstaca (kao zaštićene vrste), ali i svih ostalih morskih organizama. Svrha te zabrane ne odnosi se toliko na zaštitu prstaca kao zasebne vrste već radi zaštite hridinaste obale kao posebnog staništa ribolovnog mora (Zakon o morskom ribarstvu, NN 46/96). Strogo treba onemogućiti noćni ribolov ostima uz korištenje brzih čamaca s reflektorom i staklenim dnom.

U sklopu nove turističke ponude za goste i posjetitelje NP treba omogućiti sportski ribolov udicom s kopna. U tu svrhu predlažu se slijedeći lokaliteti: sjeveroistočni dio malog Brijuna, u predjelu lansirne rampe za torpeda, zatim uvalu Tunjarica, od rta Kadulje do rta Hlibine a na Velom Brijunu od vanjskih dijelova lukobrana brijunske luke do rtova Saluge i Barban. Ribolov udicom može se dozvoliti i sa obala otoka Jerolim i Kozada.

Marikultura

Obzirom na visoki stupanj razvedenosti obale, na Brijunskom otočju nalazimo nekoliko geomorfološki prikladnih uvala za razvoj marikulture. Međutim, treba naglasiti da marikultura tj. umjetni uzgoj morskih organizama u vodama nacionalnog parka nije prihvatljiva djelatnost i ne bi ju trebalo planirati.

Uvala Ribnjak je plitko vodeno tijelo lagunarnog tipa površine oko 14 ha, najveće dubine 160-180 cm i srednje debljine terigenog mulja 60 i 70 cm. Uvala je od mora odijeljena umjetno postavljenom pomičnom rešetkastom branom, kroz koju se odvijala izmjena vode s vanjskim morem. Mlađi primjerci riba (komarče, lubini, cipli i druga bijela riba) ulaze u taj bazen te se u prikladno vrijeme izlovljava. Ovu uvalu (specifična geomorfološka i biocenološka cjelina) treba objektivno vrednovati i poduzeti primjerene tehničke zahvate kako bi ona dobila odgovarajuću namjenu i korištenje. U prvoj alternativi, nakon nužnih hidromelioracijskih zahvata i opremanja, uvala-ribnjak bi se mogla ponovno aktivirati kao posjetiteljska atrakcija za sportski ribolov udicom ili podmorsko razgledavanje. Kao druga alternativa u pravcu revalorizacije izvornih biocenoloških odlika tog specifičnog staništa može se planirati definitivna demontaža rešetaka ustave te uvalu prepustiti prirodnom razvitku u vidu neke vrste morskog rezervata.

Posebna zaštita

Prema Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine 30/94) nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje iznimnih prirodnih vrijednosti a obuhvaća više različitih ekosustava. U području koje je proglašeno nacionalnim parkom vlada u svakom njegovom dijelu jednak zaštitni režim. Unatoč tomu pojedini dijelovi ili lokaliteti mogu uživati i neku drugu zaštitnu kategoriju. Predlaže se određivanje zaštićenih područja koja će biti namijenjena prirodnom razvitku životnih morskih zajednica. Na taj način će se iz štićenog dijela akvatorija oštećena riblja naselja u drugim dijelovima parka povratiti i obnoviti. Sukladno s postojećim posebnim režimom korištenja, dio akvatorija predviđen je za stavljanje pod zaštitu u kategoriji posebnog rezervata u moru (na Velikom Brijunu, od rta Kamik, obuhvaćajući rt Penedu i sve otoke idući prema sjeveru do rta Vrbanj). Osim plovidbe i znanstvenih istraživanja druge djelatnosti u tom dijelu brijunskog podmorja ne bi se smjele obavljati.

3.3.6.

Iskaz površina za posebno vrijedna i/ili osjetljiva područja i cjeline

3.3.7.

Bivši prostori posebne namjene

Prostori koji su do sada korišteni za rezidencijalne potrebe i prateće služne osiguranja (a bili su nedostupni posjetiteljima NP) u buduće će se koristiti za rezidencijalnu turističku ponudu (rezidencijalnu zonu na Velikom Brijunu i otoci Vanga i Madona), posebne turističke ponude i prateći zaštitni sustav NP (na poluotoku Peneda za nužan prateći sustav u službi kontrole i zaštite nacionalnog parka).

Prostor bivše rezidencijalne zone određuje su kao zona rezidencijalnog turizma sa smještajnom ponudom najviše kategorije, a vrijedni pejzažni prostori na Velikom Brijunu su dostupni za posjećivanje, pod posebnim uvjetima. Prostor bivše zona posebne namjene na poluotoku Peneda određuje se za zonu posebne turističke ponude, u kojoj su i sadržaji u funkciji zaštite i kontrole morskog i kopnenog prostora NP, a graditeljski sklopovi austrougarskih utvrda uključuju se u posjetiteljske programe.

Kapaciteti smještaja u zonama posebnog interesa za Državu (rezidencijalna i posebna ponuda) iskazani su posebno i nisu ubrojeni u planirane veličine turističke ponude NP, ali su uzete pri izradi bilanca infrastrukturnog sustava.

3.3.8.

Obalno područje mjesta Fažana

Ovim Planom određeno je, kroz smjernice za uređenje istarskog obalnog područja (Prostorni plan županije Istarske i Prostorni plan uređenja općine Fažana), da na obalnom dijelu Istre treba prvenstveno planirati nužnu gradnju komplementarnih hotelskih kapaciteta, receptivnih prometnih i drugih punktova, nautičkih luka i privezišta i ostalog u funkciji naselja Fažane i Peroja ali i u funkciji NP Brijuni, kako bi prostor NP Brijuni bio prije svega mjesto izletničkog posjećivanja i razgledavanja.

Plan određuje da je mjesto Fažana (ali i grad Pula) glavna recepcija za NP Brijuni opremljena potrebnim sadržajima koji su nužno potrebni NP.

Plan utvrđuje, kroz program daljnjih istraživanja, izradu stručnog elaborata o vrstama sadržaja i prostornim potrebama koje se nužno mora osigurati u naselju Fažana i okolnom kopnenom prostoru za optimalno funkcioniranje svih sustava NP Brijuni. To se prvenstveno odnosi na objekte i sadržaje koji su u funkciji prihvata svih vrsta posjetiteljskih grupa (na kopnu i u moru) i optimiziranja posjetiteljskih programa.

3.4.

Razvoj infrastrukturnih sustava

Na temelju planiranih kapaciteta usluga i funkcija u nacionalnom parku izrađena su idejna rješenja za sve infrastrukturne sustave, tako da su svi otoci s funkcijama opskrbljeni vodom, odvodnjom, energijom i telekomunikacijama. Pri tom su posebno istražene optimalne mogućnosti odvodnje i grijanja za pojedine otočke cjeline, odnosno skupine građevina.

Posebno su data funkcionalna, ekonomska i ekološki prihvatljiva rješenja za :

· odvodnju središnje zone Velog Brijuna te receptivnih zona Malog Brijuna i Sv. Jerolima,

· grijanje središnje zone Velikog Brijuna

· zbrinjavanje otpada za cjelinu nacionalnog parka.

Zbog najveće koncentracije kapaciteta i funkcija u središnjoj zoni Velog Brijuna polazišta za planiranje mreže i objekata odvodnje su bila: mješoviti sustav, povezivanje svih lokacija na kolektor, prerada otpadne vode i korištenje za potrebe rasadnika, športskih terena i drugih sadržaja.

Izdvojene i udaljene lokacije imaju zatvorene interne sustave s nepropusnim septičkim jamama ili manjim uređajima za obradu otpadne vode (na temelju proračuna količina i optimalnih rješenja za svaku lokaciju).

Prioriteti za unaprjeđenje stanja komunalne infrastrukture

Hitno treba izraditi katastar vodova i snimiti stanje tehničke ispravnosti svih građevina i mreža radi utvrđivanja kritičnih dionica i točaka.

Od prioritetnih zahvata izdvajaju se poboljšanja na sustavima:

· vodoopskrba: zamjena pojedinih dionica prvenstveno magistralnih vodova u dužini oko 2700 m,

· elektromreža: spojiti otok Sv. Jerolim na mrežu Nacionalnog parka i izvršiti temeljitu rekonstrukciju- zamjenu dijela niskonaponske mreže (osobito javna rasvjeta u dužini cca 3120 m),

· grijanje: zamijeniti cca 900 m toplovoda i dva kotla, te prići izradi studije-rješenja kompletne rekonstrukcije i odabira načina grijanja. Razmotriti mogućnost pojedinačnog grijanja odnosno grupiranog za cjeline (hotele) koristeći energent plin u kombinaciji s toplinskim crpkama,

· odvodnja: sabirati pojedinačna mjesta septičkih jama i ispusta (nužna poboljšanja), te izraditi rješenja sustava odvodnje za središnju zonu (kolektor, predtretman i korištenje pročišćene otpadne vode),

· telekomunikacije: izvršiti modernizaciju na postojećem sustavu nacionalnog parka te osposobiti za rad postavljeni novi optički kabel kao spoj na vanjski sustav.

Osnova za sve projekte i radove je proračun buduće potrošnje i potreba dimenzioniran za stacionarne posjetitelje, izletnike i održavanje.

3.4.1.

Prometni sustav

(cestovni, pomorski, zračni i željeznički)

Na kopnenom obalno dijelu Istre (Fažana-Peroj) treba prvenstveno planirati nužnu gradnju komplementarnih hotelskih kapaciteta, receptivnih prometnih i drugih punktova, nautičkih luka i privezišta i ostalo, kako bi područje NP Brijuni bilo prije svega mjesto izletničkog posjećivanja i razgledavanja krajobraznih, geomorfoloških, paleontoloških, šumsko-vegetacijskih i kulturno-spomeničkih vrijednosti.

Posjećivanje Nacionalnog parka vrši se isključivo organiziranim prijevozom plovilima. Terminal za prijem posjetitelja s kopna je Fažana gdje treba urediti odgovarajuće parkiralište za osobna vozila i autobuse te daljnju distribuciju posjetitelja prema programima.

Sa stajališta zaštite okoliša, a radi smanjivanja prometnog opterećenja obale osobnim vozilima i parkirališnim površinama, trebalo bi veću pozornost pokloniti posjetiteljima NP koji koriste sredstva kolektivnog prijevoza i poboljšavati uvjete za njihov dolazak, prihvat i otpremu. U tom smislu potrebno je:

1. riješiti:

· prihvat posjetitelja koji dolaze

zrakoplovima ili vlakom,

· direktne veze brodovima iz turističkih središta Istre do NP;

2. unaprijediti

mjesto

Fažanu:

· kao glavno neposredno ishodište distribucije posjetitelja te time spriječiti njihovo gomilanje u pristanišnoj zoni Velikog Brijuna - s tim u vezi organizirati:

- prihvat,

- informiranje,

- razvrstavanje,

- usmjeravanje i izbor ponude,

- izravnu vezu s Velikim i Malim

Brijunom, Sv. Jerolimom i Kozadom

3. uspostaviti:

· točke prihvata i odgovarajuće sadržaje na:

Velikom Brijunu, Malom Brijunu i Sv. Jerolimu,

· međusobne veze između svih većih otoka odgovarajućim plovilima.

U funkciji posjetiteljskog prometa morem određuju se lučice-pristani na Velikom Brijunu (glavna luka i Mletački kaštel), na Malom Brijunu i otocima Sv.Jerolim i Kozada. Ostali pristani su u sklopu zona rezidencijalnog turizma i zona posebne namjene u funkciji zaštite i kontrole NP.

Sustav prometnica na otocima čine asfaltirane staze i staze na kojima je moguć servisni promet i promet posjetiteljskih vozila, staze u prirodi od prirodne podloge, te pješački trgovi i proširenja uz smještajne i druge prateće objekte obrađene u kamenu, kao sastavni dio pojedinih funkcionalnih sklopova.

Opće smjernice u odnosu na interni promet u nacionalnom parku su sljedeće:

· prijevoz posjetitelja vozilima s pogonom prihvatljivim za okoliš;

· u pojedinačnim obilascima ili u manjim skupinama posjetitelje usmjeriti na šetnju, pješačenje, vožnju biciklom, jahanje, vožnju kočijama, veslanje, jedrenje;

Planom je određeno da je primarno-glavno prijamno središte turističkih posjetitelja NP Brijuni, mjesto Fažana, dok su ostala mjesta na obali Istre (Pula i zapadno-istarska turistička mjesta Rovinj, Poreč i druga) sekundarna prijamna središta (za izletničke brodove pod koordinacijom Javne ustanove NP Brijuni).

Za planiranje prostornih prometnih potreba u mjestu Fažana daju se okvirne dimenzije očekivanih prometnih tijekova turističkih posjetitelja NP Brijuni, kao smjernice za izradu odgovarajućih prostornih planova Općine Vodnjan i mjesta Fažana.

Za maksimalni dnevni broj posjetitelja-izletnika (srpanj-kolovoz) od oko 2500-3000, u odgovarajućoj raspodjeli (prema prosječnoj strukturi turističkih gostiju u južnoj Istri) procjenjuje se da će oko 500-1000 posjetitelja dolaziti izletničkim brodovima iz zapadno-istarskih gradova (u mjesto Fažanu ili direktno u lučice-pristaništa Velikog i Malog Brijuna), da će oko 1500 posjetitelja dolaziti osobnim vozilima i oko 500-1000 posjetitelja autobusima, u mjesto Fažanu.

Za auto-posjetitelje trebat će osigurati oko 350-500 parkirališnih mjesta za osobna vozila i oko 10-20 autobusnih parkirališta. Za stacionarne višednevne turiste goste-posjetitelje NP Brijuni (do 800 kreveta) trebat će osigurati 200-300 parkirnih mjesta s posebnim nadzorom (zatvoreni parking ili garaža).

S gledišta prometnog opterećenja (dolasci iz pravca Pule) terminale bi bilo najpovoljnije smjestiti s južne strane mjesta Fažana (mikrolokacije Fažana-jug ili bivša hidro-baza na Puntiželi). Jednako tako moguće je parkiralište-garažu za stacionarne posjetitelje smjestiti u sjevernom dijelu Fažane (uz ili unutar prostora tvornice stakla – 1 ha), a za jednodnevne posjetitelje (autobus i osobni auto) urediti terminal uz obalu (oko 2 ha).

Način ulaska dnevnih posjetitelja-izletnika u dio NP pod blažim uvjetima zaštite prirodnih vrijednosti, tzv. “poluotvoreni” dio koji čine otoci Sv.Jerolim i Kozada, potrebno je riješiti pod kontrolom Javne ustanove NP Brijuni, na više mjesta na obali (luka Pula, Puntižela, Valbandon, Fažana, Peroj) i to za manje izletničke brodove (kakvi već sada obilaze NP Brijune) kao i za određeni broj osobnih plovila građana.

Broj dnevnih posjetitelja-kupača na ova dva otoka trebao bi biti do 1500 osoba (što čini oko 10% populacije i turista na gravitirajučoj obali Istre). Prednost u njihovom svakodnevnom prijevozu trebalo bi dati izletničkim brodovima. Za broj linija i ukupni kapacitet posjetitelja potrebno je urediti i lučice-pristaništa na Velikom i Malom Brijunu, Sv. Jerolimu i Kozadi.

3.4.2.

Vodoopskrbni sustav

Planski koncept sustava

Planirano rješenje vodoopskrbnog sustava utemeljeno je na planiranom broju svih budućih korisnika NP Brijuni (Program i Koncept zaštite i uređenja NP Brijuni), vršnim opterećenjima i propisanim obilježjima pitkih voda.

Temeljem analize i ocjene stanja odmah je uočljivo da je za kvalitetno i trajno rješenje vodoopskrbe Nacionalnog parka Brijuni prvenstveno i nužno riješiti pitanje osiguranja dovoljnih količina vode i potrebnog tlaka u kritičnim točkama vodoopskrbne mreže uz bitno smanjenje gubitaka vode u mreži. To je moguće postići prvenstveno iz smjera postojećeg vodoopskrbnog sustava na kopnu Vodnjan-Fažana, za što već danas postoje odgovarajuća rješenja u okviru plana i programa razvoja "Vodovoda Pule". Planom razvoja se predviđa vodoopskrba otočja Brijuna iz dva vodoopskrbna sustava: (1) sustav Rakonek i (2) sustav Gradole, čime bi se osiguralo da područje NP Brijuni bude kontinuirano, sigurno i kvalitetno opskrbljeno pitkom vodom. Budući da na području NP Brijuni ne postoje izvorišta pitkih voda, razumljivo je da se tzv. maksimalne dnevne potrošnje vode moraju osigurati iz kopnenih vodoopskrbnih sustava.

Za realizaciju takvog koncepta nužna je izgradnja slijedećih objekata:

· vodospremnik "Belci" (kota 65 m n.m.)

s priključkom na vodoopskrbni sustav “Rakonek”;

· vodospremnik "Magornja" (zapremnine 4000 m³) priključen na sustav “Gradole”;

· glavni cjevovod od vodospremnika "Magornja"

do Fažane (do mjernog mjesta za NP Brijuni).

Nužno je istovremeno obaviti i određenu rekonstrukciju i izgradnju dijelova magistralnih cjevovoda na samom otočju, sukladno s procijenjenim budućim potrebama, a u cilju osiguranja dostatne funkcionalne sposobnosti vodoopskrbne mreže u svim predvidivim okolnostima. Nužno je i riješiti pitanje sadašnjeg sabirnog vodospremnika (Tegetthoff) u protočni iz sanitarnih uvjeta.

Potrebe sanacije vodovodne mreže zahtijevaju hitnu zamjenu zasuna i brojila na pojedinim dionicama, te uvođenja nadzorno-upravljačkog sustava, kojim će se kvalitetnije nadgledati i upravljati cijelim sustavom. Na pojedinim dionicama, potrebno je izvršiti zamjenu postojećih cijevi - bilo iz razloga njihova nedostatnog kapaciteta bilo iz razloga dotrajalosti odnosno nekvalitetnog polaganja. Istovremeno je nužno očistiti i dezinficirati sve postojeće vodospremnike.

Planirana potrošnja vode

Budući da za promatrano područje nisu provedena dugotrajnija i detaljnija mjerenja godišnje i dnevne varijacije potrošnje, to je u ovom idejnom rješenju primijenjena vrijednost koja se preporučuju u stručnoj literaturi, odnosno iskustveni podaci vodoopskrbnog sustava grada Rovinja.

Pri projektiranju vodoopskrbnih sustava najvažnije je bilo određivanje potrebnih količina i kakvoće vode. Obzirom da je primarna namjena vodoopskrbnog sustava osiguranje pitke vode za posjetitelje i djelatnike NP Brijuni, razumljivo je da kakvoća vode mora odgovarati važećim propisima koji reguliraju pitanje sanitarne ispravnosti vode za piće.

Prilikom određivanja vodoopskrbnih potreba trebalo je što cjelovitije sagledati sve moguće potrošače vode, te utvrditi njihove zahtjeve za kakvoćom i količinom vode (računajući kako s trenutnim potrebama, tako i potrebama koje će se javiti tijekom određenog razvojnog perioda). To je nužno kako bi matematičkim modelom simulirana stanja odražavala što točnije ponašanje vodoopskrbnog sustava u sadašnjim i budućim okolnostima, te kako bi se temeljem toga mogle predložiti i određene prioritetne mjere u smislu osiguranja ili poboljšanja potrebne funkcionalne sposobnosti postojeće vodovodne mreže.

U Prostornom planu NP Brijuni vodoopskrbni sustav planiran je na sljedećim programskim odrednicama:

· stacionarni turizam do 800 kreveta (do 400 smještajnih jedinica) visoke kategorije na Velom Brijunu,

· izletnički turizam na Velikom i Malom Brijunu i Sv.Jerolimu 2500 do 3000 gostiju/dan,

· turizam u rezidencijalnim zonama 60 do 75 gostiju,

· sustav održavanja NP Brijuni - stalno zaposlenih 300 i sezonski zaposlenih 170 radnika.

Svaka od ovih grupa i kategorija potrošača ima posebne zahtjeve u pogledu količina, a zavisno o konkretnim prostornim i vremenskim uvjetima koji vladaju na promatranom području. Očito je da je primarna svrha i zadaća vodoopskrbnog sustava osiguranje dovoljnih količina kvalitetne vode za potrebe turističke djelatnosti. Naprijed navedene kategorije i broj potrošača treba smatrati maksimalnim tj. vrijede za stanje konačne kapacitiranosti promatranog prostora.

Osnovna veličina za dimenzioniranje vodoopskrbnog sustava bila je tzv. srednja dnevna potrošnja po određenom korisniku. O pravilnosti određivanja ove veličine ovisi da li će projektirana vodovodna mreža tijekom eksploatacijskog perioda zadovoljiti tražene potrebe. U mnogim zemljama je odabir ove veličine reguliran odgovarajućim zakonskim propisima, kojima se vrijednosti specifične potrošnje određuju u skladu s kategorijom potrošača. Kako u nas takvi propisi ne postoje, to se ova veličina odabire u skladu s podacima sadržanim u dostupnoj stručnoj literaturi, odnosno na temelju iskustvenih vrijednosti temeljenih na usporedbi sa sličnim potrošačima, za koje postoje relevantni podaci mjerenja potrošnje.

Potrošnja vode je promjenljiva veličina koja varira i tijekom vremena. Te promjene su godišnje, mjesečne, dnevne i satne, a ovise o mnoštvu faktora. Sve ove promjene moraju se na odgovarajući način uključiti i u analizu ponašanja vodoopskrbne mreže, kako bi ista mogla zadovoljiti potrebe za vrijeme eksploatacijskog perioda.

Neravnomjernosti potrošnje se u proračunima uključuju prema odgovarajućim koeficijentima neravnomjernosti. Tako razlikujemo dnevnu i satnu neravnomjernost potrošnje. Temeljem navedenih koeficijenata definiraju se i veličine maksimalne dnevne odnosno maksimalne satne potrošnje. Maksimalna dnevna potrošnja predstavlja procijenjenu maksimalnu potrošnju u jednom danu tijekom godine. Ova potrošnja je osnovna veličina za dimenzioniranje zahvata, postrojenja za pročišćavanje vode, vodospremnika, crpnih stanica kao i svih dovodnih cjevovoda između ovih objekata. Satne ekstremne vrijednosti su bitne radi pravilnog dimenzioniranja distribucijske mreže, a nužne su i u ocjenama rada crpnih postrojenja te glavnih opskrbnih cjevovoda i vodospremnika.

Proračunski i tehnički uvjeti

za oblikovanje i gradnju sustava

U procjeni specifične potrošnje pojedinih kategorija potrošača bilo je nužno korištenje podataka iz stručne literature odnosno podataka s postojećih sličnih vodoopskrbnih sustava u Istri. Za posebne kategorije potrošača (vojska, rezidencijalni dio i sl.) nije iskazana specifična potrošnja već je predviđena ukupna dnevna potreba za vodom.

Za proračun korištene su vrijednosti specifične potrošnje i ukupne dnevne potrošnje po pojedinim kategorijama potrošača na slijedeći način:

· za komercijalni turizam visoke kategorije

500 l/ležaju/dan,

· za izletnički turizam 100 l/osobi/dan,

· za sustav održavanja (stalno zaposleni i sezonsko osoblje)150 l/osobi/dan,

· za potrebe vojske predviđeno je 150 m³/dan,

· za potrebe ekskluzivnog turizma i rezidencijalnog dijela predviđeno 200 m³/dan.

· količine vode za zalijevanje, ovisno o kategoriji potrošača, u količini od 30 do 40%.

· protupožarne potrebe regulirane su propisima - na većem dijelu područja osiguran je minimalni tlak od 2.5 bara i protupožarni zahtjev od 10 l/s.

Tehnički uvjeti za oblikovanje i izvođenje vodoopskrbne mreže imaju za cilj osiguranje pravilnog funkcioniranja projektiranog sustava u eksploataciji. Ovi uvjeti općenito slijede iz postojećih prilika na promatranom području, traženog režima tečenja u cjevovodima, gospodarskih prilika i važećih zakonskih propisa. Osnovne smjernice i uvjeti za oblikovanje i izvođenje/rekonstrukciju vodovodne mreže, koje treba koristiti prilikom daljnjih faza izrade projektne dokumentacije, su:

· obzirom na postojeću šarolikost primijenjenog cijevnog materijala, predlaže se ubuduće primjena duktilnih cijevi (tj. cijevi od modularnog lijeva) za nazivni tlak od 10 bara, sa fazonskim komadima i armaturama od istoga materijala,

· na vodovodnoj mreži potrebna je izgradnja/ rekonstrukcija pojedinih objekata, nužnih za pravilno funkcioniranje vodoopskrbnog sustava (sekcijski zasuni, odvojci, odzračni ventili, muljni ispusti i sl.), a izvedbena projektna dokumentacija treba odrediti njihovu detaljnu dispoziciju,

· ugradnja ventil-plovaka u pojedine vodospremnike, kako bi se eliminiralo nepotrebno prelijevanje vode, a potrebno je uvesti odgovarajući nadzorno-upravljački sustav uz ugradnju mjerača protoka i tlaka.

Temeljem navedenih uvjeta i polazišta proveden je hidraulički proračun vodoopskrbne mreže u svrhu određivanja kako funkcionalne sposobnosti postojeće vodovodne mreže, tako i određivanju mjera i zahvata na toj mreži u cilju osiguranja funkcionalne sposobnosti za predvidiva buduća stanja. Hidraulički proračun je obavljen samo na glavnim (magistralnim) transportno-opskrbnim cjevovodima postojeće vodoopskrbne mreže, u cilju određivanja njene funkcionalne sposobnosti u pojedinim čvorovima za buduću potrošnju, te određivanje dionica na kojima je potrebna rekonstrukcija (povećanje profila) u cilju osiguravanja dostatne funkcionalne sposobnosti. Hidrauličkim proračunom određeni su potrebni parametri koje je nužno postići u ulaznom čvoru vodoopskrbne mreže Brijuna - na mjestu priključka na vodoopskrbni sustav Fažane. Ove parametre valja osigurati u okviru razrade plana i programa razvoja.

Hidraulički proračun proveden je korištenjem matematičkog modela koji s prihvatljivom točnošću opisuje ponašanje realnog sustava za stanja različitih simulacija. Osnovni elementi koji su obrađeni modelom su izvorišta vode, vodospremnici i cjevovodi. Proračunom su simulirana slijedeća stanja:

· maksimalna satna potrošnja

· minimalna satna potrošnja u maksimalnom danu (punjenje vodospremnika)

· maksimalna satna potrošnja opskrbom isključivo iz postojećih vodospremnika na Velom Brijunu (poremećaji u vodoopskrbi s kopna)

· srednja dnevna potrošnja u maksimalnom danu i pojedinačni požari u određenim čvorovima.

Smjernice za prioritetne zahvate

i detaljnije projektiranje sustava

Predloženo idejno rješenje vodoopskrbe NP Brijuni predstavlja dobru polaznu osnovu za provedbu daljnjih aktivnosti na rješavanju naznačene problematike. Ovim rješenjem su jednoznačno definirani svi bitni elementi za rekonstrukciju i dogradnju postojeće vodovodne mreže sukladno s procijenjenim budućim potrebama, te je moguće odmah pristupiti detaljnijim-višim fazama izrade projektne dokumentacije (glavni i izvedbeni projekti) za pojedine objekte odnosno cjevovode - prema prioritetima izgradnje i raspoloživim financijskim sredstvima.

Simulacije pokazuju da se uz određene rekonstrukcije vodoopskrbne mreže mogu postići zadovoljavajuća stanja i za buduće predvidivo povećanje potrošnje. Važno je istači da zapremnina vodospremnika na Tegetu od cca 3000 m³ u cijelosti može pokrivati dvodnevnu potrošnju na području NP Brijuni i u slučaju poremećaja opskrbe vodom s kopna. Uz navedenu rekonstrukciju mreže, moguće je (uz nešto snižene tlakove) osigurati i razvođenje vode odnosno opskrbu potrošača i u slučaju maksimalne satne potrošnje.

Razumljivo da se optimalna stanja u vodoopskrbnoj mreži, za uvjete maksimalne potrošnje, ipak postižu istovremenom opskrbom i s kopna i iz vodospremnika na Tegetu. Pritom na mjestu priključka u Fažani tlak ne smije pasti ispod vrijednosti od 3.5 bara. Za potrebe punjenja vodospremnika na Tegetu (uvjetovano njegovim visinskim smještajem) u satima minimalne potrošnje na mjestu priključka u Fažani tlak ne bi smio biti ispod vrijednosti od 5 bara, povoljnije 6-7 bara.

Za slučaj požara u pojedinim čvorovima planirani zahvati na rekonstrukciji vodovodne mreže doprinose postizanju povoljnih pogonskih karakteristika, tj. tlakovi veći od minimalno zahtjevanih 2.5 bara.

Za poboljšanje funkcionalne sposobnosti vodoopskrbne mreže na području NP Brijuni nužno treba izvršiti slijedeće rekonstrukcije/izgradnje:

· na određenim dionicama potrebno je povećanje profila kako bi transportne sposobnosti cjevovoda zadovoljile i potrebe koje će se javljati u budućnosti i

· na određenim dionicama mreže potrebna je rekonstrukcija zbog dotrajalosti postojećeg cijevnog materijala ili ranije nepravilne ugradnje (zbog čega se javljaju česti kvarovi ili poteškoće opskrbe).

Osim naznačene rekonstrukcije vodovodne mreže potrebni su i određeni zahvati u smjeru automatizacije i regulacije njenog pogona:

· na vodospremniku Teget - regulacija punjenja i

· priključak na vodoopskrbni sustav Fažane (regulacija tlakova).

Nakon terenskih geodetskih izmjera pojedinih trasa cjevovoda i objekata, te prikupljanjem mjerodavnih informacija o sustavu (npr. određivanje tlakova u pojedinim čvorovima), moguće su određene korekcije ovog idejnog rješenja, no ne u bitnim elementima. Temeljem ovog rješenja trebat će pribaviti stručna mišljenja svih mjerodavnih organizacija i tijela, te ishoditi posebne uvjete nadležnih službi za izradu potrebne projektne dokumentacije i izvedbe/ rekonstrukcije vodovodne mreže.

3.4.3.

Odvodnja i pročišćavanje

otpadnih voda

Obuhvatno područje

Planirano rješenje sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda utemeljeno je na proračunima broja svih budućih korisnika NP Brijuni, vršnim opterećenjima i propisanim obilježjima pročišćenih otpadnih voda. Budući da otoci Veliki Brijun, Mali Brijun i Sv.Jerolim čine prirodne odvojene cjeline pri rješavanju sustava otpadnih voda potrebno je nalaziti i posebna rješenja. Jednako tako i etapnost izgradnje sustava uvjetuje da svaka pojedina etapa čini jednu zaokruženu cjelinu u pogledu odvodnje, pročišćavanja i dispozicije efluenta.

Stoga je Prvom etapom predviđeno rješavanje dijela kanalizacije Velog Brijuna; obuhvaćeno je parcijalno rješavanje kolektora s njihovim priključivanjem na uređaj te uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Brijuna (koji je planiran za prihvat dijela opterećenja – sadašnje stanje!) i, završno, podmorski ispust (u cjelini).

Drugom etapom bi bio obuhvaćen ostatak kanalizacijskih cjevovoda na Velom Brijunu te njihovo priključenje na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, koji će u drugoj etapi biti proširen do konačnog opterećenja za projektirano razdoblje. U sklopu druge etape predviđeno je i priključivanje kanalizacije s Malog Brijuna te planiranih budućih turističkih objekata.

Time bi bila ostvarena osnovna ideja – objedinjavanje prikupljanja otpadnih voda te evakuacija do zajedničkog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i dispozicija pročišćene otpadne vode na odgovarajući način. Na jednom mjestu će biti vršena, osim samog pročišćavanja otpadnih voda, i sva mjerenja te kontrola ulaznih i izlaznih parametara. Uz to biti će omogućeno na jednom mjestu naknadno izvršiti sva proširenja, dogradnje i poboljšanja na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda. Zahvati će, svakako, morati biti u skladu s etapnošću razvoja kanalizacijske mreže područja NP Brijuni i s etapnošću izgradnje uređaja te povećanjem stupnja pročišćavanja otpadnih voda.

Recipijent otpadnih voda

U prvoj etapi razvoja kanalizacijskog sustava NP Brijuni predviđena je izvedba podmorskog ispusta u cijelosti, ukupne duljine 1200 m. Predviđena je i ponovna upotreba dijela pročišćene otpadne vode. U razdoblju kada to ne bude moguće (iz bilo kojih razloga) recipijent pročišćenih otpadnih voda je more.

Razlog takvom rješavanju je činjenica da će već u tom prvom razdoblju na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda biti priključeno cca 1250 ES. Iz toga proizlazi potreba za kvalitetnim načinom rješavanjem disponiranja otpadne vode. Njezino opterećenje te dispozicija priobalnim ispustima dodatno bi pogoršali ono što se nastoji sanirati i eliminirati, a u cilju zaštite i poboljšanja uvjeta korištenja te samog prirodnog ambijenta.

Potrebna kakvoća efluenata

Recipijent, odnosno more, je ubrojeno u kategoriju osjetljivog mora te efluent mora zadovoljiti parametre recipijenta II. vrste propisane Uredbom o klasifikaciji vodotoka NN br. 77/98, a sve do primjene propisa kojima će se definirati kakvoća efluenta koja se smije ispuštati u more.

Današnje tehničke mogućnosti pročišćavanja otpadnih voda omogućuju tek djelomično zadovoljavanje kriterija za izlaznu kvalitetu istovjetnu kao što je II. vrsta. S druge strane, zadovoljavanje kriterija iste kvalitete efluenta kao I. vrsta tehnički je neopravdano.

Stoga su dosadašnji propisi podrazumijevali postizanje kakvoće efluenta koja će, razrijeđena s recipijentom, zadržati postizanje traženih parametara kao što su navedeni. U postupku donošenja su propisi kojima će biti definirana kakvoća efluenta za kojeg postoji dopuštenje da bude upuštan u more pojedine vrste te razina tehnoloških rješenja koje je nužno potrebno primjenjivati za ispuste u pojedine recepijente. Težnja je postizanje što bolje kakvoće efluenta u I. etapi, s tim da predložene vrijednosti (sukladno novim propisima) ne smiju biti premašene.

Stoga je predložen sustav pročišćavanja otpadnih voda koja će imati: (1) što bolju kakvoću efluenta sukladno poznatim tehničkim rješenjima, a s elementima tercijarne obrade i (2) da je što manje ovisan o ljudskom faktoru ili operaterskom neznanju.

Planirani sustav odvodnje

Izgradnja organiziranog kanalizacijskog sustava s mrežom odvodnje otpadnih fekalnih voda te uređaja za pročišćavanje otpadnih voda s podmorskim ispustom ili ponovnom upotrebom otpadnih voda, predstavlja jedan od bitnih i ograničavajućih čimbenika daljnjeg razvoja NP Brijuni.

Stoga se prišlo postupnom rješenju ovog problema na ovom osjetljivom području. Dva faktora bitno utječu na nužnost rješavanja problematike sakupljanja, pročišćavanja i dispozicije (ili ponovne uporabe) otpadnih voda i to jednako važna i prioritetna : (1) zaštita obalnog mora i tla od daljnjeg zagađenja i degradacije djelovanjem otpadnih voda i (2) izgradnja i rekonstrukcija postojećih turističkih sadržaja za uspostavu turističke ponude najviše kategorije. Ovo rješenje je polazna osnova za detaljnija projektiranja.

Imajući u vidu obilježja područja NP Brijuni (kopnenog dijela i akvatorija) koje se može okarakterizirati kao "osjetljivo područje", odabrano je mjesto za ispuštanje otpadnih voda u akvatorij na sjeverozapadnom dijelu otoka Veliki Brijun(od rta Vrbanj). Ovo je praktički i jedino moguće mjesto ispuštanja, jer su ostali dijelovi akvatorija neprikladni za prijam otpadnih voda. Lokacija uređaja za pročišćavanje na rtu Vrbanj omogućava:

· gravitacijsko istjecanje u podmorski ispust i povratni cjevovod pročišćene vode,

· jednostavan priključak na infrastrukturnu mrežu (električna struja, cesta, vodovod)

· samostalni priključak kanalizacije južnog dijela uz vilu "Jadranka", zoološki vrt, i konjušnicu,

· sprječavanje negativnih posljedica uređaja na okoliš (jer je udaljen od postojećih i planiranih turističko-rekreacijskih i rezidencijalnih objekata.

Predloženo prostorno rješenje uređaja omogućava povrat i ponovnu uporabu pročišćene vode irigacijom na travnate površine na području golf-terena. Na taj način količina od 250-500 m³voda (ovisno o etapi izgradnje) neće dospijevati u akvatorij kroz podmorski ispust osim u situaciji kada to prilike ne dopuštaju (kišno razdoblje ili kvarovi na sustavu).

Predložen sustav odvodnje otpadnih voda NP Brijuni nije istraživao moguću (tehnički i gospodarski neopravdanu) varijantu odvođenja voda podmorskim kolektorom do kanalizacijskog sustava na kopnu (Peroj-Fažana). Bitno je da ova “kopnena” varijanata ne omogućava ponovnu uporabu pročišćenih voda za polijevanje parkovnih i vrtnih površina i prostora golf-igrališta i znatno produljuje cjelokupnu kanalizacijsku mrežu.

Postupnost izgradnje sustava

Zbog relativno velikog obuhvatnog područja sustava odvodnje, pročišćavanja i dispozicije/ponovne uporabe otpadnih voda u odnosu na količine otpadnih voda i prioriteta gradnje sustava, predviđen je etapni razvoj izgradnje i funkcioniranja kanalizacijskog sustava NP Brijuni.

Prva etapa gradnje

U prvoj etapi predviđena je gradnja slijedećih dijelova:

1. gravitacijski cjevovodi: 300 mm, L = 1.850 m,

2. tlačni cjevovodi: 150 mm, L = 1.680 m,

3. crpne stanice:

4. povratni cjevovod pročišćene vode:

5. 150 mm, L = 2.000 m,

6. uređaj za pročišćavanje otpadnih voda: NP Brijuni:

7. mehaničko-biološki uređaj s dodatnim čišćenjem, veličina: N = 1250 ES; mogućnost dispozicije pročišćenih otpadnih voda u akvatorij putem ispusta ili podzemlje irigacijom na golf-igralištu.

8. podmorski ispust: 250 mm, L= 1.550 m,

Izgradnjom 1. faze kanalizacijskog sustava uključuju se u odvodnju otpadnih voda "kritični dijelovi" područja NP Brijuni, odnosno najveći zagađivači :

· hotelski kompleks oko Luke Brijuni, sadašnje stanje 160 m³/dan,

· gospodarsko-servisni dio, sadašnje stanje 11 m³/dan,

· hotelski dio za golf-terene (sada HV), sadašnje stanje 55 m³/dan,

Ukupno sadašnje stanje je 226 m³/dan otpadnih voda, što odgovara hidrauličkom opterećenju uređaja za pročišćavanje od N = 1250 ES. Rješenje evakuacije otpadnih voda predstavlja kombinaciju gravitacijske mreže, crpnih stanica i tlačnih cjevovoda. Omogućava se priključenje otpadnih voda ostalih dijelova, odnosno ostalih zona NP Brijuni u 2. fazi, bez uvjeta redoslijeda priključenja: kupalište, Mali Brijun, safari s zoološkim vrtom, rezidencijalne vile na zapadnom dijelu otoka, eventualni priključak rezidencijalnih vila na jugoistočnom dijelu otoka, vile i restoran u središnjem dijelu otoka.

1 - gravitacijski cjevovodi (kolektori) - Glavni obodni kolektor obuhvaća Luku Brijun i prikuplja otpadne vode hotela "Neptun", "Istra" i "Karmen" kao i kasniju izgradnju priključne sekundarne kanalizacije. Predviđen je kao 300 mm od PEHD cijevi i PEHD okana jer je potrebna potpuna vodonepropusnost zbog visinskog položaja kolektora ispod razine mora. Ukupna duljina glavnog kolektora na području Luke Brijuni je 550 m. Gravitacijski dio glavnog kolektora se dalje polaže od gospodarskog dijela do lokacije crpne stanice kod Golf kluba "Kaštel" u duljini od 450 m. Promjer cjevovoda je 300 mm i nije pod utjecajem podzemnih voda. U šetnici uz prolaz između Velog i Malog Brijuna se polažu još dvije dionice trase gravitacijskog cjevovoda 300 mm od prekidnih okana crpnih stanica do lokacija samih crpnih stanica, te sam priključak na uređaj za pročišćavanje. Ukupna duljina ovih dionica je 850 m. Sveukupna duljina gravitacijskog dijela glavnog kolektora je 1.850 m.

2. tlačni cjevovodi (kolektori) - Za savladavanje visinskih razlika na 'nepovoljnijim' dijelovima trase, odnosno evakuacije otpadnih voda na dijelovima trase prema uređaju i ispustu gdje nema sekundarnih priključaka izvesti će se tlačni cjevovodi. Svi tlačni cjevovodi i 4 (četiri) "glavne" crpne stanice su predviđeni kao tlačne PEHD ili sl. cijevi 150 mm. Tlačni cjevovod CS."Karmen", duljine 200 m, biti će postavljen uz glavnu cestu prema Ribnjaku i sjevernim dijelovima otoka. Tlačni cjevovod CS."Kaštel", duljine 750 m, ujedno je najdulji predviđeni tlačni cjevovod. Postavlja se dijelom u nasipu i uz konstrukciju mosta uz ribnjak te dalje uz golf terene do prekidnog okna. Tlačni cjevovod CS."Tisnac", duljine 350 m, postavlja se uz ili u trup šetnice (uske lokalne ceste) do prekidnog okna koje je ujedno i prekidno okno budućeg priključka s otoka Mali Brijun. Tlačni cjevovod CS."Safari", duljine 380 m ima ulogu priključka svih otpadnih voda na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda.

3. crpne stanice – “Glavne” crpne stanice, na trasi gravitacijskog kolektora i tlačnih cjevovoda su: CS. "Karmen" - Q = 12 l/s; CS. "Kaštel" - Q = 15 l/s; CS. "Tisnac" - Q = 15 l/s i CS. "Safari" - Q = 15 l/s. Ove relativno male crpne stanice glede količina otpadne vode i instaliranih snaga, su također relativno jednostavne građevine, pa je predviđeno izvesti ih kao montažni crpni zdenac i monolitnu zasunsku komoru. CS su potpuno ukopane građevine - bez nadzemnih dijelova osim elektro-ormara, poklopaca i ventilacije.

4. povratni cjevovod pročišćene otpadne vode - Za povrat pročišćene otpadne vode prema mjestu dispozicije (irigacije) u podzemlje zbog ponovne uporabe na golf terenima, predviđena je upotreba tlačnog PEHD ili sl. cjevovoda promjera 150 mm. Polaganje ovog cjevovoda treba biti u rov gravitacijskog ili tlačnog cjevovoda za evakuaciju otpadne vode prema uređaju za pročišćavanje - odmah za vrijeme izgradnje odvodnog sustava. Duljina cjevovoda, od uređaja do lokacije Brestovača je 2000 m. Korisni volumen je 15-20 m³. Lokacija uređaja na koti cca 15,0 m n.m. omogućava dotok do tražene točke. Prije konačno odabrane tehnologije pročišćavanja potrebno je definirati traženu kakvoću otpadne vode koja se vraća za potrebe golf-terena kao velikih potrošača vode za redovito održavanje travnatih terena, a u skladu s načinom uporabe : irigacija ili čak zalijevanje i sl. Napominje se da u Republici Hrvatskoj ne postoje mjerila, a niti norme za ponovnu uporabu vode, odnosno uporabu pročišćene otpadne vode.

6. uređaj za pročišćavanje otpadnih voda - 1. faza: mehaničko-biološki uređaj s dodatnim čišćenjem, veličina : N = 1250 ES.

7. Specifičnost područja NP Brijuni te tražena visoka kvaliteta izlaznog efluenta zbog osjetljivosti akvatorija i mogućnosti ponovne uporabe otpadne vode za natapanje travnjaka na golf-igralištu uvjetuju objedinjavanje kanalizacijskog sustava. Uređaji za pročišćavanje otpadnih voda manjeg područja, kakvo je i NP Brijuni, traže odgovarajući pristup rješavanja zbog specifičnosti koje nisu karakteristične za ostale uređaje većih naselja:

· izražena neravnomjernost dotoka otpadne vode,

· potreba jednostavnog, a učinkovitog i sigurnog postupka pročišćavanja otpadnih voda u promjenljivim uvjetima opterećenja,

· niski troškovi održavanja te odsustvo osoblja za stalni nadzor rada uređaja za pročišćavanje,

· niski pogonski troškovi,

· niski troškovi rukovanja i odlaganja mulja,

· kvaliteta efluenta koji se može priključiti na recipijent u skladu i sa strožim uvjetima.

Zbog postavljenih zahtjeva za izlazne parametre pročišćene otpadne vode područja NP Brijuni predložena je relativno jednostavna varijanta uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, kojim je moguće postići traženu kakvoću otpadne vode, a svojom konstrukcijom ne predstavljaju preveliku investiciju.

mehaničko pročišćavanje - u tehnološkoj shemi je na početku uređaja predviđena fina mehanička rešetka (sito) veličine otvora 3 mm.

biološko pročišćavanje - predviđen je kompaktni (montažni) uređaj s aerobnim postupkom aktivnog mulja upuhivanjem zraka. Mulj treba biti stabilan i prosušen do kakvoće da se može odvoziti na deponij u Pulu.

dorada “polishing” otpadne vode - nakon biološkog pročišćavanja II. stupnja pročišćavanja - Uređaj s tlačnim upuhivanjem zraka treba biti nadopunjen tercijarnim čišćenjem otpadnih voda, dijelom za završni tzv. “polishing” postupak odnosno doradu otpadnih voda - biljni uređaj ili sl. Kada je recipijent osjetljivo more kojemu prijeti pojava eutrofikacije zbog prisustva dušika i fosfora u efluentu, odnosno kada je Uredbom propisan viši stupanj pročišćavanja, ili kada je, kao u slučaju NP Brijuni recipijent irigacija u tlo, potrebna je dodatna redukcija na zadovoljavajućih BPK₅< 57 mg/l. Biljni uređaj će također reducirati količine suspendiranih tvari. Ovim dodatnim čišćenjem se bitno smanjuju i količine hranjivih tvari u otpadnoj vodi, pa se postižu elementi tercijarnog čišćenja! Postupkom “POLISHING”-a se uklanjaju raspršene tvari, snizuju količine BPK₅, KPK i sl. Predviđa se izvedba “biljnog uređaja za pročišćavanje/doradu otpadnih voda”. Takav uređaj izvodi se s posebnom izolacijom dna, pregradama za usmjeravanje toka te selektiranim tlom i biljkama. Prednosti ove tehnologije tzv. “biljnog uređaja” su u relativno niskim iznosima investicija i eksploatacijskih troškova. Glavni nedostaci su zahtjevi za površinu (m²/ES) te, još uvijek neodgovarajuće rješenje primarnog taloženja i obrade izdvojenog mulja. Ti nedostaci ograničavaju primjenu ovog tipa tehnologije u odnosu na kompaktni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. Međutim, moguća je kompozicija tih dviju tehnologija te njihovo odlično nadopunjavanje. Otpadna voda, nakon tercijarne obrade, “polishing” postupkom samo još poboljša postignutu traženu kakvoću te vrijednosti izlaznih parametara. Na taj način je omogućena nesmetana dispozicija pročišćenih voda u podzemlje na području gdje se to zahtjeva, odnosno dispozicija koja ne ugrožava podzemlje. Specifična površina uređaja: 0,75 m²/ES; ukupna potrebna površina dodatnog pročišćavanja: 950-1000 m².

8. podmorski ispust pročišćene otpadne vode - Za ispuštanje pročišćenih otpadnih voda, kada nije moguća njihova ponovna uporaba u natapanju travnatih površina golf-igrališta, ili kod prvih razvojnih etapa kanalizacijskog sustava i u zimskom razdoblju potrebno je izgraditi podmorski ispust. Podmorski ispust se u 1. fazi izvodi i za konačno opterećenje. Izgradnja podmorskog dijela ispusta je od rta Vrbanj na sjeverozapadnom dijelu otoka Veliki Brijun. Lokacija i trasa ispusta odabrani su iskustveno, uvidom u situacijske prilike, batimetriju, poznavanje strujanja u ovom akvatoriju i količini otpadne vode uz traženi stupanj pročišćavanja. Za izradu glavnih i izvedbenih projekata potrebno je izvršiti ispitivanje trase ispusta od strane ovlaštenih stručnih službi. Za ukupne, relativno male, količine otpadnih voda kanalizacijskog sustava NP Brijuni, predviđena je izgradnja podmorskog ispusta kao PEHD cjevovod 250 mm, i to: kopnena dionica 4 bar-a, 350 m i podmorska dionica 4 bar-a i 1.200 m (uključujući i difuzor). Dubina na koju se ispušta pročišćena otpadna voda je oko 35 m. Cjevovod ispusta je u priobalnom dijelu, do dubine -10 m zaštićen betonom i u rovu, a na ostalom dijelu s primarnim i sekundarnim opteživaćima, a na difuzorskom dijelu betonskim podmetačima. Napominjemo da konačna dužina ovog podmorskog ispusta može biti i veća (do 2000 m ako ide izvan granica NP), jer prikazano rješenje treba provjeriti detaljnijim istraživačkim radovima na trasi i u akvatoriju od strane ovlaštenih službi.

Druga etapa gradnje

Ovom etapom će se kompletirati odvodnja otpadnih voda sa cjelokupnog područja NP, odnosno biti će uključeni preostali "manji" zagađivači" :

· kompleks vila "L"-ktg. na jugozapadnom dijelu otoka: sadašnje stanje 8 m³/dan,

· safari (zoo i konjušnica) i vila "Jadranka": sadašnje stanje 10 m³/dan,

· vila "Brijunka": sadašnje stanje 3 m³/dan,

· "Bijela vila": sadašnje stanje 3 m³/dan,

· plaža: sadašnje stanje 2 m³/dan,

· središnji dio otoka V. Brijun (rasadnik):

sadašnje stanje 6 m³/dan,

· otok Mali Brijun: sadašnje stanje 0 m³/dan,

· otok Sv.Jerolim: sadašnje stanje 0 m³/dan.

UKUPNO: sadašnje stanje 32 m³/dan

Rješenje evakuacije otpadnih voda predstavlja kombinaciju gravitacijske mreže, crpnih stanica i tlačnih cjevovoda. Priključene su otpadne vode ostalih dijelova, odnosno šire zone NP "BRIJUNI", bez uvjeta redoslijeda priključenja : kupalište, Mali Brijun, safari s zoološkim vrtom, rezidencijalne vile na zapadnom dijelu otoka, eventualni priključak rezidencijalnih vila na jugoistočnom dijelu otoka, vile i restoran u središnjem dijelu otoka. U drugoj etapi predviđena je izgradnja slijedećih dijelova:

9. gravitacijski sekundarni cjevovodi 250 mm, L_.=1450 m i gravitacijski sekundarni cjevovodi 200 mm, L=1310 m,

10. tlačni cjevovodi sekundarnih CS: 100 mm,

L = 2.670 m,

11. crpne stanice

12. uređaj za pročišćavanje otpadnih voda – II. faza Proširenje (dogradnja još jedne jedinice) - biološkog dijela uređaja za pročišćavanje s dodatnim čišćenjem (II i III stupanj) za veličinu 1.250 ES; Ukupna količina : N = 2500 ES Mogućnost dispozicije pročišćenih otpadnih voda u akvatorij putem ispusta ili podzemlje irigacijom na golf-igralištu.

13. rješenje pročišćavanja i dispozicije otpadnih voda otoka Sv.Jerolim

14. lokalno rješenje pročišćavanja i ispusta vila "l"-ktg. na jugoistočnom dijelu Velog Brijuna

15. lokalno rješenje "Bijele vile"

9. sekundarna kanalizacijska mreža - za sekundarnu kanalizacijsku mrežu vrijede kao i za glavne kolektore koji se izvode u 1. fazi-etapi s time da se izvode kao profili 250 i 200 mm od materijala koji osiguravaju vodonepropusnost (PVC ili sl.) jer nisu pod utjecajem mora.

10. tlačni cjevovodi - Opisi vrijede kao i za tlačne cjevovode koji se izvode u 1. fazi s time da se izvode kao profili 100 mm od tlačnih cijevi (PEHD, PVC, lijevano željezo ili sl.) različite duljine prema grafičkim prilozima.

11. crpne stanice - 'Sekundarne' crpne stanice, na "izdvojenim" lokacijama na otoku Veliki Brijun i jedna na otoku Mali Brijun, i to : CS. "ZOO", CS. "Kupalište", CS. "Nozdre", CS. "Bijela vila", CS. "Brijunka", i CS. "Mali Brijun" su punktovi za evakuaciju otpadne vode s izdvojenih lokacija u shemi odvodnog sustava i njihovo daljnje dimenzioniranje je, također, potrebno pomno provesti. Ove, također, male (lokalne) crpne stanice glede količina otpadne vode i instaliranih snaga, su također relativno jednostavne građevine, pa je predviđeno izvesti montažni crpni zdenac (utjecaj mora i brža gradnja) i monolitnu zasunsku komoru.

12. uređaj za pročišćavanje otpadnih voda - 2. etapa-faza - Proširenje (dogradnja još jedne jedinice) biološkog dijela. U ovoj fazi nije potrebno graditi, mehanički dio uređaja za pročišćavanje i natkrivenu građevinu (ukoliko je izvedena u 1 fazi). Predviđeno je da se izgradi: II. stupanj pročišćavanja kao kompaktni biološki uređaj veličine cca : 1.250 ES i dodatno pročišćavanje na "biljnom" uređaju.

13. rješenje pročišćavanja i dispozicije otpadnih voda otoka Sv.Jerolim - Na otoku je do sada postojao samo "izletnički" turizam (kupači iz Pule i bliskih naselja za vrijeme sezone kupanja), dok ovdje živi samo jedna obitelj. Određenjem ovog otoka kao lokacije za "organiziraniji" izletnički turizam uz adaptaciju i dogradnju postojećih građevina, potrebno je izgraditi i odgovarajući izdvojeni sustav za prihvat, evakuaciju, pročišćavanje i odlaganje otpadne vode. Predviđena je gradnja:

· sabirnog kanalizacijskog cjevovoda 250 mm u duljini cca 200 m,

· lokalnog tipskog (kompaktnog) uređaja za pročišćavanje veličine N = 50-100 ES, kao biološkog uređaja II stupnja, s izlaznim karakteristikama 25 mgBPK₅/l.

· crpne stanice u sklopu uređaja za evakuaciju pročišćenih voda i tlačnog cjevovoda.

· lokalnog ispusta u more 150 mm, duljine cca 200 m.

14 - lokalno rješenje pročišćavanja i ispusta vila "l"-ktg. na jugoistočnom dijelu Velog Brijuna - Lokalno je, zbog nepoznavanja etapnosti realizacije kanalizacijskog sustava, a moguće "hitnoće" rješenja upravo za ovaj rezidencijalni dio, predviđeno rješenje izgradnjom :

· lokalnog tipskog (kompaktnog) uređaja za pročišćavanje veličine 50 ES, kao biološkog uređaja II. stupnja, s izlaznim karakteristikama 25 mgBPK₅/l. Uređaj bi se izveo na izdvojenoj lokaciji, na koju treba lokalnom CS"Nozdre", tlačnim i gravitacijskim cjevovodom, dovesti sve otpadne vode. Uređaj je blizu lokalne ceste zbog mogućnosti održavanja, izgradnje, odvoza mulja i sl.

· lokalnog ispusta u more koji se sastoji od kopnene i podmorske dionice ukupne duljine 710 m (od čega cca 300 m u moru). Ispust završava na dubini oko -30 m.

Ukoliko se rješava ovo područje (izdvojena lokacija) odmah s priključkom na kanalizacijski sustav NP Brijuni, potrebno je umjesto uređaja i ispusta izgraditi cca 1000 m tlačnog cjevovoda 100 mm i crpnu stanicu C.S."Nozdre" veće snage, a pod uvjetom da je izgrađen priključak "Bijele vile".

15 - lokalno rješenje "Bijele vile" - Zbog velike udaljenost od organiziranog kanalizacijskog sustava NP Brijuni predlaže se da se sve otpadne vode odvode na "središnji" uređaj za pročišćavanje. Kako se radi o rezidencijalnoj vili s količinama otpadnih voda od oko 3 m³/dan, to je predviđeno da se putem lokalne CS sva otpadna voda evakuira na udaljeniju lokaciju (150-200 m) gdje bi se izveo armirano-betonski sabirni (prihvatni) bazen za cca 1-2 dnevnu količinu otpadne vode (3-6 m³) i iz kojeg bi se specijalnim vozilom otpadna voda evakuirala na uređaj na daljnju obradu. Za ovakvo rješenje potrebno je da služba održavanja posjeduje takovo vozilo.

3.4.4.

Elektroenergetski sustav

Koncepcija planiranog rješenja

Za kvalitetno rješenje elektroenergetskog sustava otočja Brijuni potrebno je problem razlučiti u tri etape.

1. etapa

§ zamijeniti postojeće 10 kV distributivne kabele sa novim 20 kV, s prstenastom koncepcijom mreže

§ u postojeće 10 kV trafostanice ugraditi novu 20 kV opremu

§ zamijeniti sve, ili one koje se procijeni, niskonaponske kabele za buduće ili postojeće potrošače

§ sanirati kompletnu postojeću javnu rasvjetu, te dopuniti rasvjetu na pojedinim pravcima

§ ugraditi novu dekorativnu rasvjetu u povijesnim objektima

2. etapa

§ elektrificirati otok Sv. Jerolim

§ izvidjeti mogućnost primjene alternativnog izvora električne energije

3. etapa

§ položiti 20 kV kabel za otok Sv. Jerolim, te preko otoka Kozada do kopna u Štinjanu

Elektro-energetska 20 kV mreža

Kad se planira elektroenergetska mreža nastoji se da ona bude jednostavna, elastična i sposobna distribuirati snagu kvalitetno i neprekidno u različitim pogonskim stanjima koja nastaju promjenama opterećenja. Isto vrijedi za ispade pojedinih dijelova mreže. Ispadi mogu nastati zbog kvarova ili preopterećenja dijelova mreže.

Da bi sproveli mjere za osiguranje neprekidnosti i kvalitete električne energije potrebno je predvidjeti slijedeće :

§ mogućnost dvostranog napajanja svakog važnijeg potrošača, u prvom redu hotela, te sposobnost rezervnog priključka da prenese vršno opterećenje bez prevelikog pada napona.

§ mogućnost brzog prikapčanja s redovitog napojnog voda na rezervni u slučaju da je glavni napojni vod ispao iz pogona zbog kvara ili preopterećenja.

Sadašnja mreža na otočju Brijuni je koncipirana radijalno, što znači da u slučaju kvara na kabelu mreža nije sposobna kvalitetno i neprekidno napajati potrošače. Buduća mreža mora sadržati sve elemente prstenastih mreža na srednjem naponu, kao i na niskom naponu. Dokazanost zamjene elektroenergetskih elemenata u mreži data je proračunom. Iz navedenih razloga u prvoj etapi je potrebno :

1. Zbog prelaska napona 10 kV na 20 kV zamijeniti slijedeće dionice kabela :

§ iz TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijun do TS 10/0,4 kV Praonica te dalje do TS Mali Brijun

§ iz TS 10(20)/0,4 kV Centar-Brijun do TS 10/0,4 kV Raskrižje te dalje do TS 10/0,4 kV Lovorka

§ iz TS 10/0,4 kV Raskrižje do TS 10/0,4 kV Krečana, dalje do TS 10/0,4 kV Vatrogasna i do TS 10/0,4 kV Peneda

2. Koncepcija prstenaste mreže nameće slijedeće :

§ položiti novi 20 kV kabel iz TS 10/0,4 kV Mali Brijun do TS 10(20)/0,4 kV V. Jadranka

§ položiti novi 20 kV kabel iz TS 10(20)/0,4 kV Bijela Vila do TS 10(20)/0,4 kV Brijunka

Novi 20 kV kabeli moraju biti standardnog presjeka i tipa. Današnji kabeli su vodonepropusni s izolacijom od umreženog polietilena tipa XHE 49-A 3 x 1 x 150 mm². Kabeli se polažu u zemlju ili u plastične cijevi prema određenim kriterijima :

§ maksimalno uklopiti trase novih kabela s postojećim kabelima

§ u sklopu trase predvidjeti i ostalu infrastrukturu

§ u trasu ugraditi potrebne oznake za prepoznavanje kabelskog voda

Elektroenergetska postrojenja

Kao jedan od najvažnijih elemenata u elektroenergetskoj mreži su trafostanice. Pojava nove generacije distributivne opreme izaziva kod korisnika određene perturbacije (mijenjanje koncepcija mreža) jer uz prednosti koje donosi za buduća, otvara nove mogućnosti i u rekonstrukciji postojećih postrojenja. Nesumnjivo je da će se u nova postrojenja ugrađivati i nova oprema, no potrebno je ukazati na prednosti pri ugradnji te opreme i pri rekonstrukciji starih postrojenja. Razlozi za izvođenje rekonstrukcije mogu biti različiti :

§ zastarjelost postojeće opreme (nedostatak rezervnih dijelova)

§ nepouzdanost i smanjena sigurnost osoblja pri manipulaciji

§ povećanje postojeće snage

§ zahtjev za povećanjem broja polja

§ dogradnja postojećih objekata koji narušavaju okoliš

Uvijek se traži da novo postrojenje bude :

§ sigurnije pri manipulaciji

§ veće snage od prethodnog

§ takvo da zahtjeva minimalno održavanje

§ takvo da stane u postojeći objekt, po mogućnosti bez dogradnje

Srednjo-naponski blokovi - Da bi zadovoljili navedene zahtjeve u trafostanice je potrebno ugraditi nove srednjo-naponske sklopne blokove punjene plinom SF₆ koji omogućuju :

§ povećanu izlaznu snagu trafostanice do tipske (630 kVA)

§ povećani broj mogućih vodnih polja

§ veću sigurnost u radu i pri manipulaciji

§ odgađaju eventualnu izgradnju nove trafostanice za duži period

§ povećavaju sigurnost opskrbe potrošača

Iz navedenih razloga potrebno je :

§ zamijeniti postojeću 10 kV opremu u TS 10/0,4 kV Praonica i Mali Brijun

§ ugraditi novu 20 kV opremu u TS 10/0,4 kV Raskrižje, koja je čvorna i rasklopna trafostanica (prva grana prema TS 10/0,4 kV Krečana, a druga grana prema TS 10/0,4 kV Lovorka i dalje prema budućoj TS 10(20)/0,4 kV Sv. Jerolim)

§ rekonstruirati s novom opremom slijedeće TS 10/0,4 kV : Krečana, Vatrogasna i Peneda

Transformatori - U toku rekonstrukcije trafostanice potrebno je rekonstruirati i građevinski dio, u smislu proširenja ili nadogradnje postojećih objekata. U svim trafostanica potrebno je predvidjeti trafo box za transformator snage do 630 kVA, odnosno 2 x 630 kVA gdje se to traži. Zbog prelaska napona sa 10 kV na 20 kV potrebno je da svi transformatori budu preklopivi za obje naponske razine 10(20) kV. Radi koncepcije prstenaste mreže potrebno je da su transformatori distributivnog tipa i imaju grupu spoja Dy 5 (mogućnost paralelnog rada transformatora). Iz navedenih razloga potrebno je zamijeniti transformatore u slijedećim trafostanicama :

§ TS Praonica

§ TS Mali Brijun

§ TS Raskrižje

§ TS Krečana

§ TS Vatrogasna

§ TS Peneda

§ TS Lovorka

Zbog pomanjkanja prostora potrebno je građevinski rekonstruirati slijedeće trafostanice:

§ TS Raskrižje

§ TS Lovorka

Niskonaposki blokovi i niskonaponska mreža - Zbog zastarjelosti opreme, nepouzdanosti ugrađenih elemenata kao i zbog povećanja rasklopnih snaga u trafostanicama potrebno je zamijeniti i niskonaponske blokove. Novi blokovi zauzimaju manje mjesta, dok s druge strane imaju mogućnost većeg broja izlaza (osam ili dvanaest). U svrhu poboljšanja faktora snage u niskonaponske blokove je potrebno ugraditi odgovarajuće kompenzacijske baterije.

U nove niskonaponske blokove potrebno je maksimalno uklopiti postojeće niskonaponske kabele, dok je za nove potrošače, odnosno u mjestima povećanja snage, potrebno ugraditi nove kabele tipa :

§ PPOO-(A) 4 x 150 mm² za primarnu mrežu ( do GRP )

§ PPOO-(A) 4 x 50(70,95) mm² za sekundarnu mrežu ( od GRP )

Javna rasvjeta - Zbog dotrajalosti opreme, kvarova na kabelskoj mreži, kao i rasvjetnih tijela predlaže se slijedeće :

§ sanacija cjelokupne vanjske javne rasvjete – kompletna zamjena kabelske mreže i rasvjetnih stupova

§ proširenje vanjske rasvjete na slijedećim dionicama:

§ plaža – Vila Zagorka

§ bara – križanje tenis terena

§ Vila Lovorka – križanje sa cestom za Vilu Brijunka

§ hotel Franina – oko ribnjaka do ceste za Bijelu Vilu i safari

§ nove dekorativne javne rasvjete za kulturno povijesne i prirodne cjeline :

§ uvala Verige – Rimska vila

§ uvala Madona – Castrum

§ centar - srednjovjekovni objekti

§ otok Galija

Elektrifikacija otoka Sv. Jerolim ( II. - III. ETAPA )

Da bi elektrificirali otok Sv. Jerolim potrebno je položiti podmorski 20 kV kabel iz rekonstruirane TS 10(20)/0,4 kV Lovorka. Na otok je potrebno postaviti trafostanicu sa slijedećim karakteristikama:

§ srednjonaponski blok s tri vodna polja, jednim trafo poljem i jednim mjernim poljem

§ transformator snage 1x 630 kVA

§ niskonaponski blok s odgovarajućim izlazima

Trafostanicu potrebno je postaviti u središtu konzuma te je maksimalno uklopiti u okolnu sredinu. Procijeniti mogućnost korištenja poluukopane ili ukopane trafostanice. Niskonaponsku mrežu koncipirati prstenasto. U slučaju nestanka električne energije potrebno je osigurati neprestani rad s agregatima za proizvodnju električne energije. U svrhu uštede električne energije, kao alternativni energent, u krugove grijanja mogla bi se uključiti voda iz sunčanih kolektora.

Da bi osigurali napajanje u ekstremnim uvjetima bilo bi potrebno položiti još jedan podmorski kabel od TS 10(20)/0,4 kV Sv. Jerolim preko otoka Kozada do kopna i interpolirati u postojeću 20 kV mrežu mjesta Štinjan. Na taj način osiguralo bi se još jedno napajanje koje bi služilo kao rezervno u izvanrednim situacijama. Na taj način relativno brzo moglo bi se uklopiti otok Kozadu u elektroenergetski sustav otočja Brijuni.

Alternativni izvori električne energije

Pod alternativnim izvorima podrazumijeva se svaki novi izvor energije koji u većoj ili manjoj mjeri može zamijeniti postojeće. Budući da su glavni tradicionalni energenti koji se danas koriste u svijetu, osim vode, neobnovljivi, preostaje samo :

§ solarna energija

§ energija vjetra

§ energija morskih mijena

Od navedenih kao alternativna za otok Sv. Jerolim može se koristiti solarna energija. Solarnu energiju možemo iskoristiti na dva načina :

§ primjenom kolektora i absorbera

§ pretvorbom sunčeve energije u električnu energiju

Prva metoda koristi kolektore i absorbere za zagrijavanje vode, tako da pomogne pri uštedi električne energije. Bitni elementi ove tehnologije su kolektori i absorberi koji se primjenjuju s dizalicama topline kod niskih vanjskih temperatura. S obzirom na visoko prosječno godišnje trajanje insolacije u Istri i na relativno niske investicijske troškove, sunčevi kolektori za pripremu tople vode konkurentni su u odnosu na električne bojlere.

Druga metoda je novijeg datuma. Kolektori sa fotovoltaičnim silicijevim ćelijama pretvaraju sunčevo svjetlo u električnu energiju. Cijena proizvedene energije s obzirom na klasičnu je 2 do 3 puta viša zbog početnih investicija.

Elektroenergetske potrebe otočja

Dvije su osnovne karakteristike potrošača iz kategorije turističkog konzuma, a to su :

§ vršno opterećenje ( kW )

§ potrošnja električne energije turističkog potrošača u toku godine ( kWh )

Ova dva podatka moguće je prikupiti iz obračunskih knjiga kod distributera električne energije. Iz ova dva energetska pokazatelja moguće je utvrditi reprezentativne energetske pokazatelje, svedene na jedan od odgovarajućih parametra :

§ kategorija objekta

§ broj soba

§ broj ležaja

§ broj noćenja

§ kapaciteti kuhinje, restorani

§ postojanje ventilacije – klimatizacije

§ bazeni, rekreacijske dvorane, kuglane, saune, terapije

§ bar, night-klub, casino

§ kotlovnica, praonica rublja

§ javna rasvjeta

§ ostalo

Potrebe otoka Veliki Brijun - U središnjoj zoni Velog Brijuna ima 20 građevina s približno 39.000 m² korisnog prostora i trenutačno 226 ležaja. Predviđa se povećanje ležaja na n = 800 ležaja. Ukupno vršno opterećenje: P_MB = 4.017 kW. Ukupna izračunata specifična godišnja potrošnja električne energije: w_MB = 12,595 MWh/g. Za tu snagu je potrebno ukupno 8 trafostanica sa instaliranom snagom 1 x 630 kVA, a to su : TS 10(20)/0,4 kV Centar – Brijun; TS 10(20)/0,4 kV Praonica (potrebno je zamijeniti transformatore snage na 2 x 630 kVA), TS 10/0,4 kV Raskrižja (potrebno rekonstruirati trafostanicu te ugraditi novi transformator snage 1 x 630 kVA ), TS 10(20)/0,4 kV Kupalište (potrebno je rekonstruirati trafostanicu te ugraditi novi transformator snage 1 x 630 kVA). Ostali dio tereta preuzimaju TS 10(20)/0,4 kV Jadranka, Bijela Vila, Brijunka i TS Krasnica.

Potrebe otoka Mali Brijun - Ukupno vršno opterećenje: P_vr = 480 kW. Za tu snagu je potrebna trafostanica s instaliranom snagom 1 x 630 kVA. w_VB = 1,606 MWh/g

Potrebe otoka Sv. Jerolim - Ukupno vršno opterećenje: P_vr = 350 kW. Za tu snagu je potrebno izgraditi trafostanicu snage 1 x 630 kVA, w_SJ = 0,875 MWh/g

Ukupno vršno opterećenje i ukupna godišnja potrošnja - Ukupno predviđeno i kalkulirano vršno opterećenje za otočje Brijuni je: P_UK = 4.847 kW. Ukupna procijenjena godišnja potrošnja iznosi: w_UK = 15,076 MWh/g. Za prijenos izračunate snagu iz Fažane do otočja Brijuni postoje dva podmorska energetska kabela tipa NPHO 36 3 x 1 x 70/16 mm². Kabel može prenijeti strujno opterećenje 3,724 MW. Iz toga je vidljivo da jedan kabel ne može prenijeti ukupan teret otočja Brijuni, zato je potrebno da kabeli rade paralelno, tako da mogu prenijeti P = 7,45 MW. Opterećenost kabela, kao i gubici, će se smanjiti kada se zamijeni pogonski napon sa 10 kV na 20 kV.

Provjera glavnog energetskog napajanja - Glavno energetsko napajanje izvedeno je iz TS 35/10(20) kV Fažana, sa instaliranom snagom 8 + 4 MVA. Uz pretpostavku da godišnji porast tereta iznosi 4 %, vršno opterećenje u TS Fažana prema podacima godišnjeg izvještaja DP Elektroistra Pula iznosilo bi: P_TS _4% = 5,3 MW. Na to vršno opterećenje dodaje se ukupno vršno opterećenje otočja Brijuni: P _UKTS = 5,3 + 4,85 = 10,15 MW, P_istMAX = ( 8 + 4 ) × 0,75 = 9 MVA.

Iz navedenog je vidljivo da je potrebno u TS 35/10(20) kV Fažana zamijeniti postojeći transformator snage 35/10(20) kV 4 MVA na 8 MVA.

Predloženo idejno rješenje NP Brijuni predstavlja polaznu osnovu za provedbu daljnjih aktivnosti na rješenju opskrbe električnom energijom otočja Brijuni. Ovim rješenjem su jednoznačno definirani svi bitni elementi za rekonstrukciju i dogradnju postojećih elektroenergetskih objekata, u skladu sa procijenjenim budućim potrebama. Ovo rješenje je polazište za izradu projektne dokumentacije (glavni i izvedbeni projekti) za pojedine segmente u elektroenergetskoj mreži. Preporuča se, temeljem ovog idejnog rješenja, pribaviti stručna mišljenja svih zainteresiranih organizacija i tijela, te ishoditi posebne uvjete nadležnih službi kao preduvjet za pristupanje izradi potrebne projektne dokumentacije.

3.4.5.

Grijanje i hlađenje

Centralnim sustavom grijanja obuhvaćena je središnja zona (hoteli i dio vila), a sastoji se od kotlovnice i toplovodne mreže. Uslijed korozije mreža je u lošem stanju i ima velike gubitke što se odražava i na stanje kotlova zbog nemogućnosti omekšavanja dodatne vode koja se unosi u sustav. Ključni problem je neautonomnost građevina-sklopova zbog čega se u pogon mora stavljati cijeli sustav radi grijanja jednog objekta. Sličan negativan učinak je i u slučaju kvarova pri čemu ispad jednog dijela dovodi do zastoja u cijeloj mreži. Od ukupno 1300 m mreže 900 m je u lošem stanju.

Odabir energenta

Kao izvor energije za potrebe grijanja središnje zone otoka Veliki Brijun moguće je koristiti slijedeće energente:

· tekuće gorivo (ulje za loženje i sl.)

· ukapljeni naftni plin

· zemni plin iz podmorja

· električna energija

· obnovljivi izvori energije (solarna energija)

Tekuće gorivo - U postojećoj instalaciji grijanja koristi se kao energent tekuće gorivo (ulje za loženje specijalno). Cijena toplinske energije dobivena korištenjem ulja za loženje iznosi danas oko cca. 0,28 kn/kWh. S obzirom na loše ekološke osobine, ne preporuča se za daljnju upotrebu.

Ukapljeni naftni plin - Ovaj plin je s ekološkog stajališta prihvatljiv energent. Cijena toplinske energije dobivene korištenjem ukapljenog naftnog plina iznosi danas oko 0,34 kn/kWh.

Zemni plin iz podmorja - Kao i ukapljeni naftni plin s ekološkog stajališta je prihvatljiv energent. U planu je da zemni plin iz jadranskog podmorja stigne u mjesto Štinjan na zapadnoj obali Istre 2001. godine, odakle bi se dalje trebao transportirati prema Puli, Rijeci i ostalim gradovima na zapadnoj obali Istre. Prema sadašnjim planovima plinifikacija otočja Brijuni nije predviđena, ali se zbog neposredne blizine Štinjana ovdje ipak spominje. S obzirom na relativno visoku cijenu plinifikacije u odnosu na potrebnu količinu topline, u pitanju je isplativost investicije. Cijena zemnog plina danas još nije poznata. Stoga ovaj energent nije predmet ovih studijskih analiza.

Električna energija - Za promatrano područje s ekološkog stajališta ovaj energent potpuno zadovoljava. S obzirom na relativno visoku cijenu grijanja električnom energijom, preporuča se isključivo za pogon toplinskih crpki čime se potrošnja električne energije svodi na cca. 30% do 35% potrebne toplinske energije. U tom slučaju cijena toplinske energije dobivene korištenjem toplinskih crpki iznosi danas oko 0,3 do 0,4 kn/kWh, što ovisi o raznim parametrima (tip toplinske crpke, temperaturni parametri).

Obnovljivi izvori energije - Solarna energija dobivena sunčevim zračenjem na solarne kolektore s ekološkog stajališta potpuno zadovoljava. Koristi se za pripremu potrošne tople vode. S obzirom da NP Brijuni radi zimi i ljeti, a količina dozračene energije zimi nije dostatna, preporuča se samo kao dodatni energent u cilju štednje energije. Investicija je ipak relativno visoka i potrebno je oko 15 godina za povrat utrošenih sredstava.

Na osnovu izloženog preporuča se upotreba slijedećih energenata:

· električna energija

(ali primarno za pogon toplinskih crpki),

· ukapljeni naftni plin.

· solarna energija (u cilju uštede energije).

Koncepcije rješenja

S obzirom na namjenu građevina u NP Brijuni i postojeće normative za kategorizaciju građevina, smatra se da je osim grijanja nužno predvidjeti i hlađenje razmatranih građevina (odnosno klimatizaciju prostorija, poglavito zajedničkih sadržaja u hotelima, restoran, recepcija i drugo).

Ovom planskim rješenjem obuhvaćeno je grijanje i hlađenje prostorija, priprema potrošne tople vode i grijanje bazenske vode zatvorenog bazena. Predložene se dvije koncepcije tehničkog rješenja grijanja, odnosno hlađenja građevina, i to:

· koncepcija 1 - pojedinačne građevine

· koncepcija 2 - grupirane građevine

Svaka koncepcija se dalje dijeli na varijante, koje su za svaku građevinu odnosno grupu građevina poredane po prioritetu. Za svaku građevinu odnosno grupu građevina odabire se nekoliko varijanti koje odgovaraju namjeni. Konačni odabir jedne varijante prema jednoj od koncepcija odrediti će se naknadno, u skladno zaključnim smjernicama.

Koncepcija 1 - pojedinačne građevine - polazište ove koncepcije je da svaka građevina bude energetski autonomna tj. da svaka građevina ima vlastiti sustav grijanja, odnosno hlađenja. Prednosti ovakve koncepcije su:

· veći koeficijent iskoristivosti jer sustavi grijanja, odnosno hlađenja, za građevine koje se ne koriste nisu u pogonu,

· u slučaju kvara sustava grijanja, odnosno hlađenja jedne građevine, sustavi ostalih građevina nesmetano rade,

· može se točno odrediti potrošnja energije za svaku pojedinu građevinu,

· mogu se točno odrediti troškovi održavanja za svaku pojedinu građevinu.

Koncepcija 2 - grupirane građevine - građevine su grupirane u funkcionalne cjeline prema njihovom fizičkom položaju i namjeni. Svaka funkcionalna cjelina ima jedan zajednički sustav grijanja, odnosno hlađenja. Prednosti ove koncepcije u odnosu na koncepciju 1 su:

· manji investicijski troškovi

· manji broj uređaja

· manja ukupna površina potrebna za smještaj uređaja i opreme

Nedostaci su isti kao kod ranije spomenutog centralnog sustava grijanja, odnosno hlađenja.

Građevine koje nisu grupirane u funkcionalne cjeline imaju riješen sustav grijanja, odnosno hlađenja kao energetski autonomne građevine prema Koncepciji 1.

Uređaji i oprema

Toplinska crpka tipa voda-voda - Za građevine uz obalu, poglavito hotele, preporuča se korištenje toplinskih crpki tipa voda-voda s kondenzatorom indirektno hlađenim morskom vodom. Kao energent se koristi električna energija. Toplinska crpka koristi se za dobivanje tople vode za potrebe grijanja te rashladne vode za potrebe hlađenja. Kondenzatorsku toplinu ljeti treba koristiti za pripremu potrošne tople vode. Toplinska crpka smještava se u građevini unutar prostorije koju treba dobro zvučno izolirati. Potrebno je izvesti tzv. “zahvat mora”, odnosno položiti cijevi morske vode od toplinskih crpki do usisa mora te izvesti crpnu stanicu morske vode, što povećava početnu investiciju. Velika im je prednost što na vanjskom prostoru u blizini građevine nema uređaja koji bi narušavali estetski izgled okoline niti stvarali buku.

Rashladnik vode tipa voda-voda - Za ovaj uređaj vrijedi sve isto kao i za toplinsku crpku tipa voda-voda s tom razlikom što se on koristi samo ljeti za dobivanje rashladne vode za potrebe hlađenja.

Rashladnik vode tipa zrak-voda - To je uređaj koji se koristi ljeti za dobivanje rashladne vode za potrebe hlađenja. Uređaj se smještava na otvorenom prostoru što narušava estetski izgled okoline. Osim toga je dosta bučan pa je potrebno pažljivo odabrati poziciju za smještaj, a ponekad su potrebne i dodatne mjere zaštite od buke. Postoji mogućnost korištenja kondenzatorske topline za pripremu potrošne tople vode. Kao energent se koristi električna energija.

Toplinska crpka tipa “VRV-Inverter” - Toplinska crpka s varijabilnom količinom radne tvari tzv. “VRV - Inverter” sustav, je uređaj koji se sastoji od jedne vanjske jedinice i više unutarnjih jedinica koje direktno služe za grijanje ili hlađenje prostorija. Kao energent se koristi električna energija. Vanjske jedinice su dosta tihe i mogu se smjestiti uz samu građevinu. Vrlo su pogodne za manje i srednje građevine, gdje se ne traži komforna klimatizacija.

Rashladnik zraka tipa “VRV-Inverter” - Za ovaj uređaj vrijedi sve isto kao i za toplinsku crpku tipa “VRV - Inverter”, s time što unutarnje jedinice služe samo za hlađenje prostorija.

Spremnici ukapljenog naftnog plina - Spremnici mogu biti podzemni ili nadzemni. Dosada su uglavnom korišteni nadzemni, ali se u posljednje vrijeme, poglavito u turizmu, sve više koriste podzemni. Kada je ukapljeni naftni plin osnovni energent, obično je za jednu građevinu potrebno nekoliko spremnika ukapljenog naftnog plina, što narušava estetski izgled okoline - stoga se preporučuje upotreba podzemnih spremnika ukapljenog naftnog plina. Moguće je fizički grupirati spremnike ukapljenog naftnog plina za nekoliko građevina u jednu cjelinu, te ih koristiti ili zajednički ili pojedinačno za svaku građevinu. Treba voditi računa o tome da je spremnike ukapljenog naftnog plina zimi potrebno puniti svakih 3 do 5 tjedana, ovisno o potrošnji i ukoliko je plin osnovni energent

Odabir varijanti grijanja i hlađenja

Na osnovu odabranih energenata i uređaja koje je moguće primijeniti, izrađene su varijante grijanja i hlađenja, koje se mogu primjenjivati za pojedine građevine odnosno grupe građevina. Na osnovu izrađenih varijanti grijanja i hlađenja moguć je odabir varijanti za pojedine građevine - Koncepcija 1, odnosno grupe građevina - Koncepcija 2, po prioritetima. Prioriteti su utvrđeni na osnovu najprihvatljivijeg rješenja za pojedine građevine ili grupe građevina s funkcionalnog, ekonomskog i ekološkog stajališta. Preporuča se da se za građevine koje se žele u potpunosti grijati i hladiti koriste toplinske crpke, i to:

· za veće građevine uz obalu, toplinske crpke tipa voda-voda

· za ostale građevine, toplinske crpke tipa “VRV - Inverter”

Alternativa tome je da se za grijanje koristi plinska kotlovnica, a za hlađenje rashladnici vode odnosno zraka, s time da je moguće izvesti hlađenje svih prostorija, samo pojedinih prostorija ili da se hlađenje uopće ne izvede.

Koncepcija 1 - pojedinačne građevine

Koncepcija 2 - grupirane građevine

Bilanca energije i štednja energije

Na osnovu pokaznih podataka te procjene gubitaka i dobitaka topline, izrađena je bilanca potrebne energije za grijanje i hlađenje pojedinih građevina. Maksimalna angažirana snaga električne energije pojavljuje se kod primjene toplinskih crpki za grijanje i hlađenje, prema Prioritetu 1, a iznosi cca. 1200 kW.

Štednja energije je važan čimbenik, kako pri odabiru energenta te načina grijanja i hlađenja, tako i tijekom korištenja instalacije. Osobitu pozornost treba posvetiti količini zakupljene električne energije za određeni vremenski period. Treba strogo paziti da se pri tome bude u dopuštenim granicama, jer je u protivnom cijena električne energije znatno viša, te se dovodi u pitanje odabir električne energije kao energenta.

Preporuča se provesti sve poznate mjere u pogledu mjerenja i praćenja potrošnje električne energije. Da bi se smanjilo vršno dnevno opterećenje električne mreže radom toplinskih crpki, te prebacila potrošnja električne energije na noćni rad, odnosno vrijeme smanjene potrošnje električne energije, preporuča se ugradnja akumulatora hladne vode, tzv. “banke leda”.

Pri radu toplinskih crpki ljeti, maksimalno moguće koristiti kondenzatorsku toplinu za grijanje potrošne tople vode. Također se preporuča svaka druga štednja toplinske odnosno rashladne energije primjenom odgovarajućih regeneratora, odnosno rekuperatora topline. U skladu s ranijim naputcima, preporuča se i ugradnja solarnih kolektora. Vrlo je važno korištenje električnih grijača bilo koje vrste svesti na minimum. Sve mjere štednje energije iziskuju dodatnu investiciju koja obično nije mala, ali sve spomenute mjere kroz određeno vrijeme vraćaju uloženi novac, te nakon toga osim štednje energije donose i uštedu u novcu.

Ovdje predstavljena rješenja su polazna osnova za izradu idejnog rješenja grijanja i hlađenja pojedinih građevina, odnosno grupa građevina središnje zone otoka Veliki Brijun, te izradu glavnih i izvedbenih projekata.

Prethodno je potrebno za svaku pojedinu građevinu točno odrediti njezinu buduću namjenu i željene funkcije, i to poglavito:

· da li će građevina biti u funkciji tokom cijele godine ili samo ljeti

· da li će se građevina samo grijati ili će se i hladiti

· da li se želi hladiti cijela građevina ili samo pojedini prostori (npr. zajednički sadržaji kao što su recepcija, restoran i sl.)

· točnu namjenu pojedinih prostora

Nakon toga se može prići konačnom odabiru koncepcije i varijante grijanja i hlađenja pojedinih građevina, odnosno grupa građevina. Osim toga, potrebno je za svaku pojedinu građevinu, odnosno grupu građevina odrediti, u skladu s financijskim mogućnostima, mjere štednje energije.

3.4.6.

Telekomunikacije

Koncept izgradnje posebne

korisničke poslovne mreže NP Brijuni

Osnovna ideja rješenje telekomunikacijskog sustava Nacionalnog parka “Brijuni” je izgradnja jedinstvenog sustava, bez obzira na dislociranost pojedinih organizacijskih cjelina, odnosno stvoriti jedinstveni sustav koji će povezati sve organizacijske jedinice u Fažani, na otoku Veliki Brijun, Mali Brijun i Sv. Jerolimu. Sustav treba osigurati komunikaciji govora i podataka, s mogućnošću korištenja video komunikacija.

Za ostvarenje takve mreže korisnik se može osloniti isključivo na javnu TK mrežu i izgraditi vlastitu integriranu poslovnu mrežu. U tako integriranoj mreži, sve korisničke i operatorske usluge dostupne su svim korisnicima, a upravljati se može iz jednog mjesta, kao da se radi o jednom PABX-u.

Korisnički poslovni PABX sustav

Posebna korisnička poslovna mreža podrazumijeva izgradnju korisničkih PABX sustava na svim poslovnim lokacijama koji su međusobno povezani i čine jedinstveni sustav. Povezivanje cijelog sustava na javnu TK mrežu ostvaruje se u jednoj ili više lokacija. Komutacijski promet unutar tvrtke ostvaruje se bez posredovanja javne TK mreže.

Na lokaciji poslovne ATC zgrade na Velikom Brijunu smjestiti će se PABX potrebnog kapaciteta vodova grupnog stupnja, a na ostalim lokacijama udaljene jedinice LIM jedinice. Da bi sustav zadovoljio sve tražene uvjete potrebito ga je realizirati u digitalnoj ISDN tehnologiji, tzv. ISPBX.

Udaljene jedinice mogu biti PABX malog kapaciteta iste tehnologije kao i matična PABX, ili pak moduli bez vlastite komutacije. Preferiraju se udaljene jedinice s vlastitom komutacijom obzirom na fleksibilnost njihovog korištenja i načina povezivanja, kako s matičnom PABX ili na javnu TK mrežu. Međusobno povezivanje svih lokacija na matičnu PABX u zgradi ATC na Velikom Brijunu, optimalno je linkovima kapaciteta 2 Mbit/s.

ISPBX ( Integrated Services Private Branch Exhange) sustavi kućnih telefonskih centrala, su fleksibilni telekomunikacijski sustavi sa visokim stupnjem pouzdanosti. Imaju razvijene sofisticirane servise koji će odgovoriti na suvremene i zahtjevne probleme komuniciranja i rast svakog poduzeća.

Poslovni komunikacijski sustavi odlikuju se u slijedećim obilježjima:

· to su integrirani poslovni komunikacijski sustavi, namijenjeni za prijenos govornih i negovornih informacija

· moguće ga je povezivati na digitalnu mrežu integriranih službi (ISDN)

· za povezivanje u posebne digitalne poslovne mreže posjeduje mnogo različitih tipova signalizacije (DPNSS; APNSS, Q-SIG, IPR, CAS)

· primjenjiva su sučelja koja služe za priključenje sofisticirane vanjske opreme ( govorna pošta, mobilna telefonija, računala za telefonske aplikacije… )

· velike mogućnosti komunikacija podacima ( brzine veće od 19,2 kbit/s, modemski pul, istodobni prijenos govora i podataka

· zahtjevi povezivanje u poslovne mreže s drugim korisnicima

· mala potrošnja energije vršnom prometu ( ³ 2W / priključak)

ISDN (Integrated Service Digital Network) znači digitalna mreža sa integriranim servisima. EURO-ISDN je varijanta ISDN prihvaćena od EZ-a, primijenjena i u Hrvatskoj. ISDN priključci podrazumijevaju oko 8 osnovnih servisa - preusmjeravanje i na vanjski broj, prikaz tarife, identifikacija pozivatelja, podadresiranje, DID, čekanje, parkiranje, konferencija. ISDN mreža omogućava bržu i sigurniju uspostavu veze, te brži i kvalitetniji prijenos informacija. To je naročito interesantno na području prijenosa podataka i umrežavanja udaljenih lokalnih mreža.

Transmisijski sustavi i svjetlovod

Povezivanje ISPBX-eva u javnoj HT i privatnoj poslovnoj mreži moguće je izvesti na više načina. Jedna mogućnost je digitalizacija postojećih pretplatničkih kablova TK10 4X 06, gdje bi se kao linijska oprema koristila HDSL (High Rate Digital Subscriber Line) za prijenos preko bakrenih vodiča.

Budući je već položen svjetlovodni kabel od Fažane do zgrade PABX-a na Velikom Brijunu, a planira se i izgradnja kabelske TK kanalizacije, predlažemo da se kao prijenosni medij u budućnosti koristi SVJETLOVOD.

Svjetlovod kao prijenosni medij - S obzirom na sve prisutniju digitalizaciju telekomunikacijskih mreža i uvođenje novih usluga, javlja se potreba za robusnim prijenosnim sustavima velikog kapaciteta. Upravo to omogućava svjetlovodni prijenosni sustav. Najvažnija svojstva svjetlovodnih komunikacija su:

· velika širina propusnog opsega

· mali gubici u prijenosu

· velika pouzdanost

· jednostavno održavanje

· neosjetljivost na elektromagnetske utjecaje

· sigurnost i tajnost prijenosa podataka

· male dimenzije za prenesen kapacitet informacije

Ekonomično je planirati realizaciju svjetlovodnog prijenosa, naročito za velike kapacitete, i na relacijama gdje se zahtijeva pouzdanost sustava.

Pristup u javnu mrežu HPT-a

Predviđeno je povezivanje glavnog ISPBX-a Veliki Brijun , s javnom digitalnom centralom AXE 10 PULA , na nivou 4×2 Mb/s ISDN PRA priključka na javnu HT TK mrežu putem svjetlovoda.

Pored osnovnog PRA priključka na javnu TK mrežu sustav se može, obzirom na željeni stupanj redudancije, priključiti i s nekoliko analognih prenosnika na jednoj ili više lokacija. Optimalno je da se to realizira na matičnoj PABX, dok je na ostalim lokacijama dovoljna redudancija 1-2 direktna priključka na javnoj TK mreži van sustava.

Priključak direktno na grupni stupanj (SWITCHED NETWORK) javne telefonske centrale, na nivou n×2 Mbit/s linkom, odnosno 30 digitalnih kanala, omogućuje DID indailing biranje iz javne mreže. PRA registarski signalizacijski protokol mora zadovoljiti HPT norme. U ovakvom pristupu tarifiranje je uspostavljeno direktno putem signalizacijskog kanala, a ne putem odašiljača i prijemnika posebne frekvencije, te je na taj način izbjegnuta mogućnost gubitka informacije. Kao prijenosni medij mogu se koristiti klasični kablovi sa posebnim sučeljima za specijalnu modulaciju, radio link ili svjetlovod.

DECT sustav pokretne telefonije

DECT (Digital Europian Cordless Telephone) poslovni sustav pokretne telefonije povećati će uspješnost Vašeg poslovanja i produktivnost. Dect omogućava pokretljivost pri poslovnom komuniciranju. Mobilnim korisnicima DECT sustava nude se razne mogućnosti, kako bi se osigurala dostupnost u svakom trenutku:

· bežična komunikacije (Cordless)

· traženje osoba ( Paging)

· govorna pošta (Voice Mail)

Budući će se relativno velik broj zaposlenih u Nacionalnom parku “Brijuni”, kretati tijekom radnog vremena izvan svojih prostorija , poželjno je da je stalno dostupan u krugu kretanja i kada nije uz fiksni telefon. Određeni će gosti također htjeti iznajmljivati DECT pokretni telefon.

Pokrivanje željenog područja ostvaruje se DECT radio pristupnom mrežom koju čine bazne stanice male snage. Korisnici prenosivih DECT telefonskih aparata mogu unutar tako pokrivenih područja pozivati i primati telefonske pozive, uz potpuno slobodu kretanja, u zatvorenom i otvorenom prostoru. Sveza korisnika se pri njihovom kretanju unutar područja pokrivanja prenosi između baznih postaja neprimjetno i bez gubitaka kvalitete govora. Ugrađeno kodiranje govora osigurava tajnost i sigurnost komunikacije korisnika.

Sve funkcije i mogućnosti koje su dostupne putem stacionarnih (žičanih) standardnih telefonskih aparata na kućnu PABX centralu, dostupne su i preko malih prenosivih DECT telefonskih aparata, bez obzira gdje se korisnik nalazi unutar područja pokrivanja sustava. Pozivi se mogu preusmjerivati, omogućeno je skraćeno biranje i govorna pošta.

Koncept gradnje TK mreže

Konceptu gradnje cjelokupnog telekomunikacijskog sustava nacionalnog parka Brijuni potrebno je prilagoditi kako mrežu spojnih, tako i mrežu internih TK kabela.

Kabelska kanalizacija

Današnja tehnologija gradnje TK mreža bazira se na gradnji tzv. mini kabelske kanalizacije, tj. gradnji kabelske kanalizacije PEHD cijevima Æ75 i Æ50 mm, uz korištenje kabelskih šahtova od prefabriciranih elemenata. Namjena kabelske kanalizacije je uvlačenje spojnih svjetlovodnih kabela, internih Cu kabela, kabelske televizije, te eventualno posebnih kabela posebnih sustava signalizacije i telemetrije.

Kapaciteti cijevi kabelske kanalizacije odabiru se prema saznanju o potrebi za svim kabelima koji će biti uvučeni na pojedinim relacijama, te određenoj rezervi za buduće potrebe koje nije moguće predvidjeti u trenutku njezine izgradnje. Značajna prednost gradnje kabelske kanalizacije ogleda se u gradnji kabelske mreže za trenutne potrebe, kako po kapacitetima, tako i po tipovima kabela, a sva daljnja proširenja ili izmjena tehnologija moguće je realizirati bez građevinskih zahvata u prostoru.

Optimalni kapaciteti kabelske kanalizacije su:

· U glavnoj trasi, od lokacije postojeće telefonske centrale do grananja za hotel Istra/Neptun i hotel Karmen/gospodarsko središte, 3×PEHDÆ75 i 5×PEHDÆ50

· Na sekundarnim trasama, 2×PEHDÆ75 i 3×PEHDÆ50

· Na tercijarnim trasama, 1×PEHDÆ75 i 2×PEHDÆ50

· Na priključcima pojedinih manjih objekata, 4×PEHDÆ50

Spojna TK mreža

Optimalno rješenje spojne TK mreže je mreža svjetlovodnih kabela koja povezuje sve izdvojene komutacijske čvorove na grupni stupanj, koji će se smjestiti na lokaciji postojeće telefonske centrale. Po kopnenom dijelu nacionalnog parka kabeli će se uvući u cijevi kabelske kanalizacije, dok je između otoka Veliki Brijun i Mali Brijun, te Veliki Brijun i Sv.Jerolim potrebno položiti podmorski svjetlovodni kabel. Sve danas sagledive telekomunikacijske potrebe međusobnog povezivanja pojedinih lokacija moguće je ostvariti svjetlovodnim kabelima kapaciteta 12 niti. Povezivanje uprave i računovodstva u Fažani na grupni komutacijski stupanj ostvariti će se iznajmljenim linkovima preko javnog svjetlovodnog kabela.

Interna TK mreža

Svi objekti u neposrednoj okolici pojedinog komutacijskog čvora povezati će se na njega Cu kabelima. Kapaciteti kabela trebaju biti 2 parice po smještajnoj jedinici, i odgovarajućeg kapaciteta za ostale potrebe. Male udaljenosti TK priključaka od komutacije ne zahtijevaju kabele promjera žila većeg od 0,4 mm. Za postizanje potrebne kvalitete kabeli trebaju inati kapacitet između žila do 50nF/km i biti punjeni petrolatom.

Plan telekomunikacijskog sustava

Korisnička poslovna PABX mreža

Temeljem najsuvremenijih tehničkih dostignuća u ISPBX tehnologiji, te na osnovi iskazanih potreba korisnika, izrađeno je tehničko rješenje sustava telekomunikacijskog sustava Nacionalnog parka Brijuni. Mreža budućeg telekomunikacijskog sustava, sastojati će se od glavnog ISPBX-a “Veliki Brijun” smještenog u zgradi ATC-a, i udaljenih PABX stupnjeva smještenih u hotelu Neptun-Istra , na lokaciji novog hotelskog kapaciteta (sadašnje gospodarsko središte), na otoku Mali Brijun, otoku Sv. Jerolim, te u upravnoj zgradi u Fažani. Na taj će se način postići decentralizacija TK mreže Brijuni, te postići fleksibilnost poslovne mreže N.P. Brijuni. Dislocirani PABX komutacijski sustavi , napajati će određene objekte Nacionalnog parka. Raspored objekata po pojedinim PABX-ovima je:

Raspored objekata po PABX komutacijskom sustavu

	NAZIV OBJEKATA
Kaštel Vila Magnolija	Zgrada ATC	Administr. zgrada	Tvrđava Tegettoff
	Čamčarnica	Vila Fažanka	Vatrogasna postaja
	Hotel Karmen		Vila Lovorika
	Muzej-fotoizložba		Vila Dubravka
	Vila Pava	Etnografski muzej	Vila Primorka
	Vila Perojka	Vila Zagorka
PABX 2	Hotel Neptun	Hotel Istra
PABX 3	Novi hotel (gospod. središte)	Hotel Franina	Hotel Jurina
PABX 4	tvrđava “Minor”	Zgrada “Siemens”	građevine sustava tvrđave
Mali Brijun	Zona baterije zapad	Zgrade bivše vojarne
PABX 5	Uslužni kompleks	Zgrade za smještaj	Vidikovac
Sv. Jerolim	Plažno ugostiteljski objekt
PABX 6	Upravna zgrada
Fažana	Računovodstveni centar

Transmisijski sustavi

Budući je u planu izgradnja kabelske TK kanalizacije, kao transmisijski medij položiti će se svjetlovodni kabel prema svim destinacijama PABX-eva. Popis sveza za pristup u javnu mrežu HT-a i sveza u privatnoj mreži je:

Pristup u javnu mrežu HT-a i privatne mreže

Red. br.	Lokacija 1 ç è Lokacija 2					Tip sveze
1.	HT-AXE 10 PULA			ISPBX 1 (zgrada ATC)		ISDN PRA 4×2 Mbit/s
2.	ISPBX 1 (zgrada ATC)			ISPBX 2 (Neptun-Istra)		ISDN Q-SIG 1×2Mbit/s
3.	ISPBX 1 (zgrada ATC)			ISPBX 3 (novi hotel)		ISDN Q-SIG 3×2Mbit/s
4.	ISPBX 1 (zgrada ATC)			ISPBX 4 (Mali Brijun)		ISDN Q-SIG 1×2Mbit/s
5.	ISPBX 1 (zgrada ATC)			ISPBX 5 (Sv. Jerolim)		ISDN Q-SIG 1×2Mbit/s
		6.	ISPBX 1 (zgrada ATC)		ISPBX 6 (Fažana )		ISDN Q-SIG 1×2Mbit/s

3.4.7.

Postupanje s otpadom

Polazišta i načela zbrinjavanja otpada

Opskrbu potrošnim proizvodima treba u najvećoj mogućoj mjeri prilagoditi zahtjevima očuvanja okoliša na brijunskim otocima. To zahtjeva cjelovit koncept opskrbe robom široke potrošnje uključujući nadzor nad njegovom provedbom. Stoga se treba Uprava NP Brijuni orijentirati na nabavu:

· proizvoda s povratnom ambalažom,

· velikih pakiranja,

· ekološki prihvatljivih sredstava za pranje, čišćenje i sl.

Postupanje s otpadom treba biti sukladno zahtjevima NP i otočnim uvjetima. Osnovni princip , je odlaganje otpada na kopnu. Zbrinjavanje otpada treba cjelovito riješiti sve elemente postupanja s otpadom:

· opće usmjerenje na bezotpadne ili niskootpadne proizvode i postupke,

· odvojeno prikupljanje (papir, staklo, plastika, organski otpad i dr.),

· organizaciju prikupljanja posebnih vrsta otpada,

· oprema i čišćenje površina kojima se kreću posjetitelji,

· razvrstavanje i priprema za otpremu te odvoz otpada na kopno.

Plansko rješenje o postupanju s otpadom predlaže najprikladnija rješenja posuda i spremnika za prikupljanje otpada, razmatra mogućnosti korištenja dijela otpada, smanjivanja volumena, kompostiranja i drugih prihvatljivih načina obrade te određuje lokacije i tokove otpada u nacionalnom parku.

S obzirom na osjetljivost područja osobita pažnja je data i oblikovanju svih elemenata uključenih u ciklus postupanja s otpadom (posude, spremnici, vozila, brodovi, uređenje prostora prikupljališta (“maskiranje”) i dugo.

Plan i smjernice zbrinjavanja otpada

Na temelju sadašnjeg broja noćenja višednevnih posjetitelja i jednodnevnih izletnika u NP Brijuni od oko 22.000 noćenja i 80.000 jednodnevnih izletnika/ godišnje procijenjene se količine svih vrsta otpada:

· Otpad iz hotela i ugostiteljskih objekata:

30 t/godišnje (od toga 13,8 t ambalažni otpad)

· Granje, lišće, trava iz održavanja parkova,

otpad iz ZOO vrta: oko 680 t godišnje

· Građevinski otpad i otpad od održavanja

i transporta (odvoze se izvan NP)

· Otpadne vode 300 m³ (ispusti u more)

+ septičke jame cca 490 m³

Prema planskim procjenama maksimalni kapaciteti hotelskih smještaja su 400-800 kreveta u 12-tak hotela i vila, tako da se ukupan broj noćenja može povećati do 40.000-80.000 /godišnje. Maksimalno planiran broj jednodnevnih posjetitelja NP Brijuni je oko 200 000 po sezoni. U slučaju da se takva predviđanja ostvare, ukupne količine otpada iznosile bi oko 60-120 tona godišnje (od toga oko 30-60 tona različitih vrsta ambalažnog otpada).

Temeljem dosadašnjih procjena kapaciteta hotelskog i ugostiteljskog smještaja predviđa se potreba za:

· 6* mjesta sa spremnicima za otpadnu ambalažu, baterije, lijekove te “ostali otpad” ispred hotela;

· 6 mjesta sa spremnicima ispred restorana i kuhinja, koje uključuju spremnike za otpadnu ambalažu, “ostali otpad” i otpadno jestivo ulje;

· “reciklažni otoci” uz prodajna mjesta s pićima i hladnom hranom, sa spremnicima za otpad;

· 6 “reciklažnih otoka” uz pristanišne objekte sa spremnicima za otpad, te spremnicima za otpadne baterije i za stare lijekove

· 10 mjesta sa spremnikom za stare baterije od 10 L na prodajnim mjestima gdje se iste mogu kupiti;

· na svakoj plaži po 2 “recilkažna otoka”, ukoliko je dulja od 200 metara spremnicima;

· jedno sabirno mjesto uz pristanište na Velom Brijunu za prihvat ambalažnog otpada i posuda s “ostalim otpadom” s Malog Brijuna, Sv.Jerolima i Kozade, prije prijevoza na kopno.

Dok svi hoteli nisu u punoj funkciji nema potrebe za postavljanjem skupih spremnika ispred svakog pojedinačnog objekta, već se predlaže po jedna “baterija” spremnika u svakom hotelskom kompleksu.

Gospodarenje otpadom je koncipirano tako da se sve nastale količine otpada odvoze na zbrinjavanje (recikliranje, obradu i/ili trajno odlaganje) na obalu.

Organski otpad od održavanja parkova i travnjaka (grane, lišće, iglice, trava) najracionalnije je prikupiti na privremenom sabiralištu u Nacionalnom parku i usitniti na postojećem uređaju, te kontinuirano odvoziti na obalu u kompostane.

Sva stara odlagališta na području nacionalnog parka treba očistiti od neraspadnutih dijelova plastike, metala, starih guma, krupnijeg građevinskog otpada te iskopani materijal prevesti na odlagalište na kopnu. Takva mjesta treba zasipati i poravnati.

Postupci zbrinjavanja otpada

prema vrsti i mjestu nastanka

Otok Veliki Brijun

Na njemu nastaju četiri osnovne skupine otpada:

· otpad iz hotela i restorana

· otpad od jednodnevnih izletnika i nautičara

· otpad od djelatnosti Nacionalnog parka

· otpad od održavanja i transporta

Otpad iz hotela i restorana

Skupljanje otpada iz hotelsko-ugostiteljske djelatnosti organizira se tako da je strogo odvojen ambalažni otpad od ostalog otpada.

Ambalažni otpad treba skupljati odvojeno po vrstama materijala i to: (1) papirna ambalaža i stari papir (novine i časopisi); (2) staklena ambalaža (nepovratne boce od pića i staklenke od salata, začina, pekmeza i sl.); (3) plastična ambalaža (PET-boce, folije, vrećice i sl.) i (4) metalna ambalaža (limenke od pića i sl.).

Skupljanje i recikliranje ambalažnog otpada je zakonska obveza proizvođača ili uvoznika robe prodane u toj ambalaži. Uprava Parka treba osigurati suradnju OHO Sustava (organizacija koja se formira za izvršenje obveza iz Pravilnika o ambalaži) u zbrinjavanju cjelokupnog ambalažnog otpada Nacionalnog parka. Kod toga će obveza Sustava OHO biti postavljanje i pražnjenje odgovarajućih posuda, skupljanje, odvoz i recikliranje ambalažnog materijala. Zbog prirodnog obilježja NP Brijuni (arhipelag), biti će nužno da NP snosi dio troškova organizacije skupljanja i prijevoza otpada.

Potrebno je na pogodnim mjestima

uz kuhinje i restorane postaviti:

· po jednu posudu za ostali otpad,

“Ostali otpad” je otpad koji preostane nakon izdvajanja

korisnih sekundarnih sirovina (ambalaža, organski otpad

iz kuhinje) i opasnog otpada (baterije, lijekovi, ulja)

· jednu posudu za skupljanje otpadnog jestivog ulja,

· jednu posudu za staklo i

· jednu posudu za papir.

uz svaki hotelski smještajni objekt postaviti:

· po jednu posudu za ostali otpad,

· jednu posudu za papir,

· jednu mrežastu posudu za plastičnu ambalažu,

· jednu mrežastu posudu za limenke,

· jednu posudu za stare baterije,

· jednu posudu za stare lijekove

Osoblje kuhinja i osoblje koje čisti i uređuje hotelske sobe obučiti i nadzirati. U posude za ostali otpad i posude za ambalažni otpad ulažu se prije upotrebe plastične vreće, čime se uz relativno mali trošak izbjegava često pranje posuda. Goste hotela treba odgovarajućim plakatima i natpisima pozvati da i sami odlažu otpad po vrstama u odgovarajuće posude.

Posude za ambalažni otpad (plastika, papir, staklo i metal) prazne se svakodnevno ili po potrebi. Vozilo prevozi tako odvojeno skupljeni otpad do mjesta na kopnu za zbrinjavanje. Vozilo za prijevoz ambalažnog otpada u vrećama može biti jedno od postojećih u voznom parku jer za ovakav prijevoz nema posebnih zahtjeva. Stare baterije i lijekove se predaje ovlaštenom skupljaču i/ili obrađivaču te vrste otpada. Sa skupljačima (Sustavom OHO) treba postići sporazum o preuzimanja odvojeno skupljenog otpada, o troškovima skupljanja, kao i o ulaganju u opremu. Ako se u prvo vrijeme i ne uspije postići takav sporazum, treba ipak odvojeno skupljati ambalažni otpad, jer je to zakonska obveza.

Posude za ostali otpad prazni specijalno vozilo “Roto-press”, koje ima univerzalni uređaj za pražnjenje svih upotrebljenih vrsta posuda. Vozilo obilazi jednom dnevno (van sezone po potrebi) mjesta s posudama za ostali otpad, a skupljeni otpad odvozi na odlagalište na kopnu. Ovakvim vozilima nosivosti 3-4 tona raspolaže komunalno poduzeće iz Pule s kojim treba postići sporazum o najmu ili uslugama. Posude sa otpadnim jestivim uljem treba prevesti na kopno. Pražnjenje i pranje treba ugovoriti sa ovlaštenim sakupljačem, (npr. Rex-Inženjering, Poreč).

Za odlaganje otpada koristiti će se odlagalište “Kaštijun”, koje će biti sanirano i korišteno sukladno studiji “Sustav gospodarenja otpadom u kvarnerskom i istarskom području”, Državna uprava za zaštitu okoliša - Odjel za Jadran, veljača 1996.

Otpad od jednodnevnih izletnika i nautičara

Na mjestima pristajanja trajekta i nautičkih plovila kao i uz svako prodajno mjesto pića i hrane treba postaviti posude za otpad kao tzv. “reciklažni otok”. To podrazumijeva primjereno postavljenu skupinu posuda:

· mrežasta posuda za plastičnu ambalažu,

· mrežasta posuda za limenke,

· posuda za papir,

· posuda za ostali otpad.

Uz mjesta prodaje baterija za kamere, radio-aparate i sl. postaviti posudu za stare baterije.

Sve posude moraju imati natpise koji upućuju koji se otpad u njih odlaže, a nužni su i putokazi i plakati koji upućuju na mjesta s posudama.

Na svim prodajnim mjestima za jednodnevne izletnike zabraniti prodaju napitaka u nepovratnoj staklenoj ambalaži. Time je bitno olakšana manipulacija ostalom ambalažom. Korištenje napitaka u nepovratnoj staklenoj ambalaži treba ograničiti na hotelske objekte.

Izletnike treba vidljivim natpisima upozoriti da sve kupljene napitke konzumiraju na mjestu kupovanja, a ambalažu i moguće ostatke odlože u odgovarajuće posude.

Posude za ambalažni otpad prazne se jednom dnevno kao i one uz hotelske i restoranske objekte, a otpad se odvozi na isti način teretnim vozilom. Posude za ostali otpad prazne se specijalnim vozilom “Roto-press”.

Otpad od održavanja i transporta

Sve radove na održavanju vozila i strojeva treba obavljati na kopnu, a otpad zbrinjavati prema propisanom postupku.

Otpad od građevinskih radova i radova održavanja opreme odvoziti na kopno još u tijeku radova ili odmah po završetku.

Rabljena ulja, akumulatori i baterije predstavljaju opasni otpad te se čuvaju na mjestima izmjene na kopnu i predaju ovlaštenim skupljačima. Ako je nužno obaviti zamjenu ulja na prostoru nacionalnog parka, ulje se odmah odvozi u istoj ambalaži u kojoj je nabavljeno. Sve zauljene krpe, piljevina, pijesak ili slično također se odvoze u radionicu na kopnu i odlažu prema propisanom postupku. Ambalaža od ulja i drugih opasnih tvari vraća se proizvođaču koji ju je dužan preuzeti.

Otoci Mali Brijun, Sv. Jerolim i Kozada

Na otocima Mali Brijun, Sv. Jerolim i Kozada planira se samo izletnički jednodnevni turizam. Predviđena je mreža pojedinačnih prodajno-uslužnih mjesta i središnje prijamno-informacijsko i ugostiteljsko mjesto.

Otpad koji će nastajati u ovoj djelatnosti bit će najvećim dijelom ambalažni otpad, a manjim dijelom ostaci hrane i ostali otpad iz kuhinja i restorana.

Otpad iz restorana i kuhinja

Uz svaki restoran odnosno kuhinju na ovim otocima treba na pogodnom mjestu postaviti:

· posudu za ostali otpad,

· posudu za staklo,

· dvije mrežaste posude za plastičnu ambalažu,

· mrežasta posuda za limenke,

· posuda za papir.

Posude s ostalim otpadom se svakodnevno zamjenjuju praznim, a pune se ručno prevoze do broda i brodom na otok Veliki Brijun gdje ih prihvaća i prazni vozilo “Roto-press”. U tu svrhu potrebno je za otoke Mali Brijun, Sv. Jerolim i Kozada (ako i tamo bude restoran i kuhinja) imati dvostruki broj posuda za ostali otpad.

Osim toga na Velikom Brijunu u blizini brodskog pristana treba odgovarajuće urediti (živicom, ogradom ili sl.) mjesto za preuzimanje i čuvanje tih posuda. To mjesto može biti i mjesto gdje se nalaze posude za ostali otpad najbližeg velikog restorana.

Ambalažni otpad

(otpad iza jednodnevnih izletnika i kupača)

Na ovim otocima treba postaviti uz sva prodajna mjesta napitaka i hladne hrane “reciklažne otoke” uređene i kapacitirane kao i na Velikom Brijunu. Pretpostavlja se da će kupači donositi izvjesne količine hrane i pića, pa je nužno na svakih 150 – 200 metara plaže postaviti mrežastu posudu za limenke i plastičnu ambalažu, posudu za ostali otpad i posudu za papir.

Staklenu nepovratnu ambalažu treba na prodajnim mjestima, osim u restoranima, potpuno zabraniti. Također treba izletnicima i kupačima zabraniti iznošenje i upotrebu bilo kakve staklene ambalaže van restorana.

Kako se potrošnja hrane i pića izletnika ne može sa sigurnošću predvidjeti potrebno je imati i manji broj posuda u pričuvi za dopunjavanje na kritičnim mjestima.

Izletnike i kupače treba vidljivim natpisima i znakovima pozivati i upućivati na ispravno odlaganje otpada.

Posude za ambalažni otpad, bilo postavljene uz restorane ili kao “reciklažni otoci”, prazne se jednom dnevno, zatvaraju, prenose na brod, prevoze na Veliki Brijun i utovaruju na vozilo koje ih odvozi na sabirno mjesto na obali.

Postupanje s otpadom

iz djelatnosti NP Brijuni

Otpad iz djelatnosti Nacionalnog parka sastoji se od granja, drva, lišća, iglica četinara, otkosa trave, naplavljenog drva i naplavina plastičnih i sličnih materijala.

Otpad treba prevoziti na kompostiranje u najbliži takav uređaj na kopnu. Zbog racionalizacije prijevoza, odnosno boljeg iskorištenja vozila, treba granje, šiblje i sličan materijal usitniti na stroju za usitnjavanje.

Morem naplavljene materijale koji nisu drvo (plastika, limenke, papir) treba skupljati u plastične vreće i pridružiti ambalažnom otpadu. Naplavljeno drvo usitniti za kompostiranje a krupnije komade drva prevoziti i odložiti na odlagališta ili kompostane.

Stajski gnoj iz smještajnih objekata za životinje može se odlagati u uređene gnojnice neposredno uz te objekte. Ovo gnojivo (kompost - s dodatkom biljnog otpada) može se koristiti za gnojenje postojećih povrtnjaka i rasadnika. Za direktno gnojenje poljoprivrednih i parkovnih površina može se upotrebljavati i mulj iz septičkih jama. Kada se izgradi uređaj za obradu otpadnih voda, mulj će se moći koristiti za kompostiranje jer u sanitarnim otpadnim vodama nema teških metala.

Opravdanost kompostiranja organskog otpada na području NP Brijuni bitno ovisi o razvoju djelatnost uzgoja životinja (konji), količinama ostatka hrane iz ugostiteljske djelatnosti i potrebama gnojenja postojećih poljoprivrednih i parkovnih površina. Kompostiranje cijele količine organskog otpada na području NP ne bi bilo racionalno. Na području Istre i Kvarnera bit će izgrađeno najmanje 7 selekcijskih i pretovarnih stanica za otpad i kompostiranje. Među prvima će biti izgrađena kompostana u blizini Pule. Najracionalniji postupak s organskim otpadom, osim manjih količina stajskog gnoja, će biti prijevoz do kompostane, a potrebe gnojenja u NP Brijuni zadovoljavati kompostom dobivenim iz kompostane.

Sva stara odlagališta na području NP Brijuni treba očistiti od neraspadnutih dijelova plastike, metala, starih guma, krupnijeg građevinskog otpada i sličnog. Sav taj materijal treba prevesti na odlagalište na kopnu. Takva mjesta zasipati i poravnati šljunkom i zemljom uzetom na pogodnom mjestu, tako da ne predstavljaju zapreku niti opasnost za životinje i moguće posjetitelje.

Kod sanacije treba posebno paziti na moguće odloženi opasni otpad kao što su posude s kemikalijama, starim uljima, mazivima, ostacima vojnog i ratnog porijekla i sl. Zemlju i materijal onečišćen ovim otpadom treba odstraniti jednako kao i otpad.

O eventualno pronađenom otpadu vojnog i ratnog porijekla treba obavijestiti i odgovarajuće vojne vlasti, a o ostalom opasnom otpadu zatražiti savjete i mišljenja Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, odnosno specijaliziranih tvrtki ili stručnjaka koje ona odredi.

Zaključno treba naglasiti da su pri izradi rješenja za gospodarenje otpadom u NP Brijuni poštovani svi propisi o zaštiti okoliša i predviđane mjere koje će osigurati potpunu zaštitu prostora (kopna i mora) od devastiranja, onečišćenja i narušavanja estetskih vrijednosti.

Moguće je u nekom prilaznom razdoblju, zbog gospodarskih razloga, prihvatiti i neka druga organizacijski prilagođena rješenja. Ipak držimo, ukoliko se stvarno želi započeti proces potpunije zaštite prostora NP Brijuni, samo ekonomski razlozi ne bi smjeli biti odlučujući pri odabiru optimalnog rješenja za postupanje i gospodarenje otpadom.

Postupanje s ambalažnim otpadom temelji se na uključivanju u sustav OHO. Budući da sustav OHO nije postao vodeći čimbenik u organizaciji recikliranja ambalažnog otpada na razini Republike Hrvatske (kako je bilo planirano), moguće je i drugo prijelazno rješenja koje uključuje županijski (regionalni) pristup organizaciji zbrinjavanja ambalažnog otpada. To znači da NP Brijuni treba rješavati problem ambalažnog otpada u suradnji s lokalnom samoupravom, odnosno s lokalnim tvrtkama ovlaštenim za postupanje s komunalnim otpadom.

Veliki Brijun, Zelenikovac, Rt Ploče (Debeli rt)	- otisci noge Iguanodonta iz mezozoika - (ili grabežljivog Theropodima); evidentirano
Veliki Brijun, Zelenikovac	- okamenjen kosti u breči, evidentirano
Veliki Brijun, Vrbanj (Barban) Rt Pogledalo	- otisci dinosaurusa iz mezozoika (33 otiska), evidentirano
Veliki Brijun, Rt Plješevac (Peneda)	- otisci stopala neidentificirane vrste, evident.
Veliki Brijun, Rt Brodine (Peneda)	- okamenjene kosti neidentificirane vrste, evident.
Otok Vanga, (Krasnica, Vanjski), južni dio	- okamenjene kosti diluvijalnoga goveda, evidentirano

Veliki Brijun, Gradina	- pretpovijesno naselje s nekropolom, 17. st. p. n. e., - djelomično istraženo, registrirano.
Veliki Brijun, Rt Gromače (Rt Berta) - Uv. Javorika (Soline, Saline)	- pretpovijesno naselje zemuničkog tipa (1700. pr. n. e.) istraženo najznačajniji eneolitski i ranobrončani lokalitet u Istri; registriran.
Veliki Brijun, Straža (Gvardia)	- pretpovijesno naselje gradinskoga tipa, najvećim dijelom uništeno gradnjom tvrđave Tegetthoff 1860-tih, neistraženo, registrirano.
Veliki Brijun, Javornik (Ciprovac)	- pretpovijesni lokalitet, neistraženi tumulus, djelomično uništen gradnjom vidikovca potkraj 19. st., registriran.
Veliki Brijun, Petrovac	- pretpovijesni lokalitet, neistražen, registriran.
Veliki Brijun, Antunovac	- pretpovijesni lokalitet, ranobrončani grobovi, djelomično uništen gradnjom kule-vidikovca, neistraženo, registrirano.
Veliki Brijun, Rankun, (vrh Kosir)	- pretpovijesni lokalitet (otkriven ranobaročni grob; djelomično istražen, registriran
Mali Brijun, brežuljak sjeverno od Uv. Sv. Mikula	- pretpovijesno gradinsko naselje uništeno gradnjom tvrđave Veliki for neistraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Uvala Dobrika (Dobrinka, Gospina uvala, val Madonna)	- villa rustica, 2/1. st. p. n. e., u sklopu Kastruma, evidentirano
Veliki Brijun, Uvala Verige (val Catena)	- antički kompleks iz 1. st. n. e. rezidencijalna vila s gospodarskim objektima, vrtovima, ostacima hramova, porticima, termama, spremištima za vodu, ostacima obale, ostacima objekata nepoznate namjene, velikim dijelom istraženo, registrirano.
Veliki Brijun, Uvala Verige	- hidroarheološki lokalitet, ostaci obale antičkoga kompleksa (najveće antičko lučko postrojenje u Istri), te ostaci vivarija (ribnjaka); nalazi u podmorju potječu od 1. do 6. st., registrirano.
Veliki Brijun, Gradina	- ostaci rimskog (ilirskog) bunara i rimskog vodovoda (1700. pr. n. e. - 1. st.),), vjerojatno funkcionalno povezan s kompleksom Verige, registrirano.
Veliki Brijun, Gradina (sjev. podnožje brežuljka)	- ostaci neidentificiranoga rimskog objekta (zid, tegule, keramika); evident., neistraženo.
Veliki Brijun, Mrtvi rt (Moribon)	- hidroarheološki lokalitet, nalazi fragmenata keramike i amfora; evident.,neistraženo.
Veliki Brijun, položaj “Povrtnjak” (sjeverno od Gradine)	- rimska villa rustica, evident., neistraženo.
Veliki Brijun, Uvala Turanj	- ostaci arhitekture pod vodom, 1. - 4. st., neistraženo, registirano
Veliki Brijun, Uvala Turanj, tjesnac između Velikog i Malog Brijuna do Rta Brestovac	- ostaci kamenoga rimskog vodovoda koji se pružao od Gradine do Malog Brijuna, evidentirano, neistraženo.
Veliki Brijun , Luka Brijuni (hotelsko naselje)	- ostatke rimskih objekata početkom stoljeća evidentirao; uništeni gradnjom hotelskoga pogona Neptun.
Veliki Brijun, Uvala Čeprljan	- hidroarheološki lokalitet, ostaci antičke obale, evident., neistraženo
Veliki Brijun, Uvala Javorika (Val Laura)- Soline (Saline),	- ostaci antičkih (i mletačkih) solana (antičke su skroz pod vodom), neistraženo, evidentirano.
Otok Mali Brijun, Uvala Sv. Mikule, luka	- villa rustica i ostaci obale, 1. st., evidentirao i dijelom dokumentirao, uništeno početkom stoljeća gradnjom austrijske luke.
Otočić Sv. Marko	- hidroarheološki lokalitet, amforište, 1. st., neistraženo, registrirano
Otok Krasnica (Vanga, Vanjski), Nutarnja Draga	- villa rustica, ostaci, neistraženo, registrirano
Veliki Brijun, Uvala Dobrika	- bizantski kastrum, utvrđeno naselje; razvilo se oko gospodarskih vila iz 2. st. p. n. e. i 1. st; u 6. st. podignut snažni obrambeni zid; kontinuirano nastanjeno do 12/16. st., evidentirao, istraženo, registrirano.
Veliki Brijun, Mirine (jugozapadno od Kastruma)	- Ranokršćansko groblje (možda i rimsko) djelomično uništeno gradnjom ceste, dijelom istraženo; evidentirano.
Veliki Brijun, Uvala Dobrika	- trobrodna bazilika sv. Marije, ostaci, 5/6. st., istraživano, konzervatorski radovi, registirano.
Veliki Brijun, Petrovac (u blizini crkve sv. Marije)	- ruševine crkve sv. Petra iz 6. st., djelomično istraženo, registrirano.
Veliki Brijun, Uvala Dobrika	- hidroarheološki lokalitet, u podmorju ispred kastruma pojedinačni nalazi, 1-14. st., neistraženo, registrirano.
Kanal između otoka Vange i Rta Turanj na Velikom Brijunu	- hidroarheološki lokalitet, na polovici navedene razdaljine ostaci amforišta, možda nedirnut nalaz broda, neistraženo, registrirano.

Veliki Brijun, Uvala Dobrika (sjeveroistočno od Kastruma, uz gornju i donju cestu)	- ranoslavensko groblje, neistraženo. Evidentirano
Veliki Brijun, Uvala Dobrika	- ranosrednjovjekovno groblje oko crkve sv. Marije, (danas pod lovorovom šumom), neistraženo, evidentirano
Veliki Brijun, Uvala Dobrika, uz baziliku sv. Marije	- ostaci Benediktinske opatije uz baziliku sv. Marije, 10-14. st., registrirano
Veliki Brijun, Uvala Turanj	- ostaci mletačkih kula (ili akvilejskih) od kojih je jedna sačuvana u visini od 2 m; djelomično istraženo, registrirano.
Veliki Brijun, Uvala Soline	- Ostaci mletačkih solana, (kontinuitet proizvodnje soli od antičkih vremena do 18. st.); ostaci arhitekture; evidentirano, neistraženo.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- kula-donžon, 12/13. (16.) st., trokatni, nekad samostojeći objekt, obrambenog, a potom stambenog karaktera (danas s ljetnikovcem iz 16. st. i vilom “Magnolijom” iz 1912. čini jedinstveni povijesni ansambl Kaštel). U njoj je jedno vrijeme bio muzejski postav, danas je bez namjene, registrirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- crkva sv. Germana iz 1481, gotička, preuređivana, trijem (lopica) i sakristija dograđene 1912. (stupovi trijema i brojne spolije s antičkih i ranokršćanskih objekata), registrirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- zavjetna crkvica sv. Roka, s gotičkim značajkama iz 1504, oko crkvice otkriveno groblje, djelomično istraženo, registrirano.
Veliki Brijun, južno od Luke	- ostaci grobljanske gotičke crkvice sv. Antuna, 14/15. st; oko crkve srednjovjekovno groblje u funkciji do 18., a vjerojatno i u tijeku 19. st., neistraženo, registrirano.
Otok Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula	- crkva sv. Mikule (Nikole), na brežuljku iznad luke na padinama bivše ilirske gradine, najvjerojatnije uništenao prilikom gradnje Velikoga fora; neistraženo.
Otok Sv. Jerolim	- crkva sv. Jerolima, ostaci srednjovjekovne crkve na vrhu otoka; neistraženo, registrirano.
Veliki Brijun, Luka (južno od Kaštela)	- “Seljačka kuća” (“Vila Pava”), tradicijska kuća nastala od 16-18. st. (s dvorištem u kojemu su ostaci građevine kvadratičnoga tlocrta). U zidovima brojne spolije i tragovi pregradnja; dekorativne prigradnje iz Kupelwieserova vremena (“kapelica” s mozaikom iz 1910.); do 1990. muzejski prostor (etnografska zbirka), registrirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- ljetnikovac iz 16. st., u sklopu Kaštela, jednokatna je građevina, tijekom vremena obavljane mnoge intervencije, zadržala renesansno-barokna obilježja. Pri adaptacijama god. 1955. i 1960. dograđen trijem s brojnim antičkim arhitektonskim elementim i spolijama), registriran.
Veliki Brijun, brežuljak Opatija iznad Luke	- pretpostavlja se da je tu bila crkva Gospe od Karmela, potpuno neistraženo;

Veliki Brijun, brežuljak Straža	- tvrđava Tegetthoff, 1864/68, austrijska fortifikacija kružnoga tlocrta, iz prve generacije forova oko Pule, jedine austrijske pomorske pojasne tvrđave; neistražena, registrirana.
Veliki Brijun, Rt Penda	- svjetionik iz 1870., do nedavno u funkciji (na prelasku stoljeća na njemu bila mala meteorološka stanica); neistražen, evidentiran.
Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula	- kompleks “Siemens”, 1886, sklop od tri zgrade s unutarnjim dvorištem smješten u bivšem kamenolomu; servisi, radionice za potrebe gradnje i održavanja fortifikacija na Malom Brijunu, zapušteno, evident.
Veliki Brijun, Javornik (Ciprovac)	- vidikovac, jedan od triju koje je Kupelwieser postavio na brijunskim brežuljcima vjerojatno 1895.g.; pogled prema jugu i jugoistoku; jedinstveni očuvani primjerci inženjerske arhitekture u nas, potkraj 80-tih prosjecima kroz šumu otvorene pojedine vizure; danas zapušten, evidentiran.
Veliki Brijun, brežuljak Crnikovac (Saluga)	- vidikovac, 1895, istovjetan onome na Ciprovcu (vizure prema Fažanskom kanalu i kopnu: sjever i sjeveroistok); očuvan, danas okružen lovorovom šumom; zapušten, evidentiran.
Veliki Brijun, brežuljak Opatija (iznad Luke)	- ostaci vidikovca iz 1895, istovjetnog onima na Ciprovcu i Salugi (pogledi na sjever i sjeverozapad, zapad), srušen, očuvani temelji, evidentiran.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- vila “Zagorka”, sagrađena između 1895-1899.g., jednokatna obiteljska kuća P. Kupelwieserova. U tijeku vremena adaptirana; u unutrašnjosti sačuvana osnovana organizacija prostora, zapuštena, evidentirana.
Veliki Brijun, Peneda, Rt Kamik	- “For Kavanela”, potkraj 19. poč. 20. st., austrougarska fortifikacija, dio sustava brijunskih utvrda u sklopu pojasne tvrđave Pula, neistražena, registrirana.
Veliki Brijun, Peneda, Rt Trstike	- “For Peneda”, potkraj 19. poč. 20. st., fortifikacija, dio sustava brijunskih utvrda u sklopu pojasne tvrđave Pula; neistražena, registrirana.
Veliki Brijun, Peneda, rt Brodine	- “Mali for”, kraj 19. poč. 20, st., fortifikacija u sustavu pojasne tvrđave Pula, neistražena, registrirana.
Veliki Brijun, Peneda, Borik (Draga, Giacone)	- artiljerijska baterija s prelaska stoljeća, neistraženo, registrirano.
Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula, sjeverna strana	- “For Mali Brijun” (Veliki For), austrijska fortifikacija s početka 20. st., jedna od najvećih u sklopu pojasne tvrđave Pula, uglavnom sačuvana, neistražena, registrirana.
Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula	- spomen obilježje (admiralu Tegetthoffu ?) na putu od luke prema Velikom Foru, početkom stoljeća uređeno spomen obilježje, devastirano, evidentirano.
Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula, sjeverna strana	- kapelica sv. Barbare, u stijeni, ispred Velikoga Fora uređena kapelica za držanje mise vojnicima na otvorenom; devastirana, evidentirana.
Mali Brijun, istočna strana otoka	- artiljerijska baterija “Mali For”, s prelaska 19/20. st. u sustavu pojasne tvrđave Pula, arhitektura sačuvana, neistražena, registrirana.
Mali Brijun, Rt Glavina (Femina)	- ostaci artiljerijske baterije (četiri topa), početak 20. st., neistraženo, evidentirano,
Mali Brijun, Rt Hlibine (Hlebine)	- ostaci artiljerijske baterije u sklopu brijunskih utvrda, evidentirano. - pet prizemnih objekata s velikom cisternom (smještaj za vojnike); u upotrebi do 1989, danas devastirano, evidnetirano.
Mali Brijun, Rt Kadulja	- artiljerijska baterija poč. 20. st., najočuvanija baterija brijunskog sustava, neistraženo, evidentirano.
Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula, luka	- sedam prizemnih objekata,; uz obalu, građeno početkom stoljeća za potrebe vojske, evidentirano.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- “Kuća za čamce” (Boothaus, čamčarnica). Nad spremištem za čamce sagrađen 1902. stan, kraće vrijeme upravna zgrada. Od 1903-1938. stan i ordinacija brijunskoga liječnika. Jedini, u cijelosti sačuvan Kupelwieserov objekt; duže vrijem bez namjene, registrirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni, Kochov kamenjak	- “Kochov kamenjak” spomen obilježje dr. R. Kochu, 1905., mramorni reljef simbolizira sanaciju Brijuna od malarije; kamenolom koji se pruža istočnim i jugoistočnim podnožjem brežuljka Opatija jedan je od pet kamenoloma, kultiviranih i krajobrazno uređenih početkom stoljeća (dio kamenoloma uređen za zvjerinjake), prezentiran, registrirano.
Veliki Brijun, Luka Brijuni (ispred vile Zagorka)	- skulptura “Rad” iz 1905.g., prezentirana, evidentirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni (pored crkve sv. Germana)	- skulptura “Majka s djecom” 1905.g. skulptura simboliziraju rad i ljubav, prezentirana, evidentirana.
Veliki Brijun, zapadno podnožje brežuljka Crnikovca	- “Čufarov kamenjak” spomen obilježje A. Čufaru, 1906.g.; bronačni reljef s likom A. Čufara (zaslužnog za pošumljavanje i uređenje Brijuna), Cijeli potez toga kamenoloma početkom stoljeća parkovno i hortikulturno uređen; danas zapušten, evidentiran.
Veliki Brijun, Gradina (sjeverni i sjeverozapadni dio)	- kultivirani kamenolom, uređen početkom stoljeća (parkovna oprema, specifično hortikulturno uređenje); danas zapušten, evidentiran.
Veliki Brijun, Straža (jugoistočno podnožje)	- kultivirani kamenolom (parkovna oprema, hortikulturno uređenje) početkom 20. st., tenis igralište; 5o-tih u njemu uređeno ljetno kino i dječje igralište; danas potpuno zapušten, evidentiran.
Veliki Brijun, Uvala Dobrika	- “Gospin Kamenjak”, kultivirani kamenolom, uređen početkom stoljeća (od bazilike sv. Marije do sjevernoga dijela uvale). Poznat po izvanrednim zimskim klimatskim prilikama; evidentiran.
Veliki Brijun, brežuljak Crnikovac	- rezervoar za vodu uz vidikovac, sagrađen 1903.-1908.g. kada je građen brijunski vodovod, evidentirano.
Veliki Brijun, Rt Karme	- “radnička kolonija”, “kaštel”, stambeni kompleks iz 1910.g., građen za radničke nastambe po uzoru na istarsku ruralnu arhitekturu; danas adaptiran za posebne namjene (državni protokol), evidentiran.
Veliki Brijun, Luka Brijuni (Kaštel)	- vila “Magnolija”- bivša gospodarska zgrada u sklopu Kaštela god. 1909. i 1912. dogradnjom kata i proširenjem adaptirana je. za stambeni prostor. Preuređena 1958; restoran u prizemlju, kat za pansionski smještaj, evidentirana.
Veliki Brijun, Rt Karme, Karmen (Garme)	- “Perojka”, mala jednokatna zgrada građena 1909/1910.g., više godina bez namjene, evidentirana.
Veliki Brijun, Rt Karme	- “Fažanka”, mala jednokatna zgrada, 1909/1910.g., preuređena 1958., za pansionski smještaj, danas bez namjene, evidentirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni (iza hotela Karmen)	- zgrada Parne kupelji, 1910/1912.g., (praonica rublja i javno kupalište), jednokatnica s potkrovljem; u sredini patio; adaptacije 1953. i 1986, muzejsko-izložbeni sadržaji, evidentirana:
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- hotel “Istra” (nekadašnji Neptun II), sagrađen 1910.g. adaptacije i 1954, 1962, rekonstrukcija 1978.g., registriran;
Veliki Brijun Luka Brijuni	- Hotel “Neptun” 1912, (nekadašnji “Neptun III), oštećen bombardiranjem 1945; adaptacijama god. 1952/76, 1979. dobija današnji izgled, registriran.
Veliki Brijun, Rt Karme	- kompleks poljoprivredne ekonomije od (1906) 1912-1914.g.: stanovi za radnike, radinoce, pekara, konjušnice, staja za krave, silos (srušen 1952.), sjenik, skladišta, pojilište, kolnica, krčma, restoran za radnike, jedno vrijeme dvorazredna škola, kuglana, dom kulture i dr. Središnji stambeni dio građen 1906. srušena 1960.g.; danas dijelom u uporabi (radionice, skladišta); evidentirano.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- sakristija i trijem crkve sv. Germana, dograđeni 1912.g., prema tradicijskim istarskim uzorima, svojevrsni lapidarij s antičkim, bizantskim i srednjovjekovnim arhitektonskim elementima i fragmentima, u sakralnoj funkciji; cjelina registrirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni (istočno od Kaštela)	- kuća “Borika” 1912.g., jednokatni objekt, danas depadansa hotela, neistražena, evidentirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni (istočno od Kaštela)	- kuća “Robilant” 1911/12.g., jednokatni objekt građen za uzgajalište nojeva; stan na katu; između dva rata vila, danas uprava NP Brijuni; evidentirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- zimski bazen uz hotel “Neptun” iz 1913.g., prvi zimski bazen s toplom morskom vodom na Jadranu s nizom popratnih terapeutsko-medicinskih i kozmetičkih sadržaja; dijelom preoblikovan 1965.g., unutrašnjost dijelom preuređena 1989., južno pročelje očuvano u izvornom obliku; registriran, zapušten, izvan funkcije.
Veliki Brijun, između Straže i Petrovca	- “Kupelwieserov mir”, prije 1915.g., grobnica-mauzolej obitelji Kupelwieser. Arhitektura mauzoleja usklađena s ambijetnom i krajolikom. Dugo vremena zapušten, devastiran i skriven zelenilom. Potkraj 80-tih statički saniran, dijelom uređen i prezentiran; evidentiran.
Veliki Brijun, Rt Rankun	- ostaci sustava podvodnih mreža na potezu Rankun-Jerolim-Kozada-rt Proštine protiv podmornica, iz I svjetskog rata; slično na potezu M. Brijun-Barbariga; evidentirano, neistraženo.
Veliki Brijun, Uvala Slana (na lokaciji Stari vinogradi)	- uzletište za avione (“aeroport”) iz 20-tih godina, evidentirano
Veliki Brijun, Rt Slanac (Slanik)	- vila “Jadranka” građena cca 1930.g.; preuređena 1949. i 1960.g., s vrijednim inventarom iz 18-19. st., neistraženo, danas državna rezidencija, registrirana.
Veliki Brijun, Uvala Kozlac	- vila “Lovorka” 1931.g., jednoprizemni manji objekt, preuređen 1958., neistražena, danas u sklopu brijunskih hotela; evidentirana.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- Hotel “Karmen” građen od 1939. do 1942.g. kao luksuzni hotel na mjestu staroga hotela Carmen; trokatni izdužen objekt, god. 1945. bombardiranjem oštećen; obnavljan i uređivan 1952, 1995, 1966, 1976, 1986. Velikim dijelom očuvana izvorna stolarija, namještaj, parketi; zidne obloge, rukohvati uz stubište i dio kupaonica s kvalitetnom mramornom oblogom i sanitarnom opremom; registriran.
Veliki Brijun, Luka Brijuni (iza hotela Karmen)	- kuća “Marica” (bivša zgrada Vojna komanda, potom Zgrada milicije) prizemno-katni objekt građen vjerojatno između dva svjetska rata, danas bez namjene; evidentirana.
Veliki Brijun, Rt Rankun-Dubovac	- ostaci vidikovca u sklopu natkrivenoga gledališta uz polo teren (srušen 50-tih), evidentiran.
Veliki Brijun, Rankun – Dubovac	- uzletište za avione između dva svjetska rata, evidentirano.

Otok Krasnica (Vanga)	- kuća za odmor, iz god. 1955.g.,. prizemni sklop paviljonskog tipa, skromna oblikovanja i unutrašnje opreme,s popratnim objektima i parkom, građen za J. B. Tita, Danas također predsjednička kuća za odmor; registrirana.
Veliki Brijun, Uvala Dobrika	- “Bijela vila”, građena 1953. za službenu predsjedničku rezidenciju s parkom skulptura. Jednokatna vila sagrađena je na mjestu vile Otto (građena, proširivana 1901-1914, srušena iza 1950). Namještaj je posebna vrijednost ove vile, kao i umjetnički i kulturno-povijesni inventar. Danas također predsjednička rezidencija, registrirana.
Veliki Brijun, Rt Nosac (Nozdre, Naso)	- vila “Primorka”, 1954., proširena i dograđena vila Berta, dijelom sačuvani elementi interijera; evidentirana.
Veliki Brijun, Živa voda, zapadno od Luke	- spomen-zdenac sa skulpturom “Primorka” iz 1956.g., evidentirano, prezentirano.
Veliki Brijun, Luka Brijuni	- skulptura “Kupačica” 1957.g., postavljena na gromade stijena (vjetrobran) donešenih na mjesto nekadašnje šetnice iz Kupelwieserova vremena, evidentirana,
Veliki Brijun, Rt Nosac	- vila “Dubravka”, građena 1956.-1960.g., evidentirana
Veliki Brijun, Uvala Dobrika	- vila “Brijunka” iz 1957.g., sagrađena uz lokalitet Kastrum; veliki reprezentativan objekt građen za rezidenciju stranih državnika ; uz kvalitetan namještaj iz vremena gradnje u vili ima i stilskoga namještaja te velik broj predmeta kulturno-povijesne i umjetničke vrijednosti, danas je državna rezidencija. Registrirana.

Veliki Brijun, Antunovac	- kamena kula kvadratnoga tlocrta s ravnim krovom; nepoznate namjene i vremena gradnje, neistražena, evidentirana.
Veliki Brijun, Gradina, južna padina	- uz stari kamenolom, krajobrazno uređen početkom stoljeća, na južnoj padini u lovorovoj šumi, nalaze se ostaci dva izdužena objekta, vjerojatno nekadašnje kamenoklesarske kuće (sačuvan ostatak kamenog uređaja za brušenje alata); evidentirano.
Otok Mali Brijun, istočna strana	- grobnica (ili spomen-obilježje?) južno od “Maloga fora” ,skromno uređeno (stazice, zidići); vjerojatno iz austrijskog vremena; neistraženo. evidentiran.
Otok Mali Brijun, Uvala Sv. Mikula (uz istočnu obalu)	- ruševine dviju kuća, udaljenih jedna od druge oko 200 m, sačuvane do krovnoga vijenca, s prepoznatljivim elementima istarske tradicijske arhitekture (u južnom objektu u unutrašnjosti lijep primjer “gotički” oblikovanih sjedala uz ognjište, oko objekta vidljivi ostaci gospodarskog dvorišta; neistraženo, evidentirano.
Otok Mali Brijun, predio Cer	- ostaci omanjih građevina, zidovi sačuvani do visine 1 m; neistraženo, evidentirano
Otok Mali Brijun, istočna strana iznad luke	- ostaci suhozida perimetra oko 50x 20 m, bez tragova ulaznih otvora; nepoznate namjene; neistraženo, evidentirano.
Otok Mali Brijun, iznad uvale Pisak	- iznad kamenoloma ostaci dviju (kamenoklesarskih) kuća, sačuvanih do visine vijenca, neistraženo, evidentirano.
Otok Mali Brijun, desno uz put, prije odvojka za Rt Glavine	- ostaci ruralnoga objekta, vjerojatno vrlo starog, s ograđenim dvorištem; neistraženo
Otok Mali Brijun, Uvala Ženadija (Sanadigo)	- jednostrešna građevina, kamena, s trijemom, sačuvana do krovnoga vijenca, (vidljiva četverodijelna podjela unutrašnjosti), ispred mali gat; vjerojatno za vojne potrebe iz autrijskog ili talijanskog razdobljla; neistraženo, evidentirano.
Otok Mali Brijun, Rt Lansir	- ostaci ruralnoga (kamenoklesarskog) objekta, neistraženo, evidentirano
Otok Gaza	- zidovi objekta četverokutnoga tlocrtnog oblika, oko 80x70 m, zidovi sačuvani dijelom do visine 4 m; debljine oko 1m na tri strane otvori za vrata; okružen s tri strane (na 20-tak m udaljenosti) suhozidom (do 80-tak cm visin). Moguće je da je riječ o fortifikaciji iz bizantskoga doba (straža, predstraža): U perimetru prvoga zida, na sjevernoj strani, ruševina većega stambenog objekta u blizini, sjevernije, cisterna za vodu. neistraženo evidentirano.
Otok Sv. Jerolim	- ostaci starih građevina na vrhu otoka- uz rub kamenoloma; u neposrednoj blizini prizemnice, vjerojatno stambene zgrade s kraja 19. st. poč. 20. st. koje je okoliš bio parkovno uređen (ostaci sjenice, raslinja), zapušteno, evidentirano.
Otočić Obljak, (Okrugljak, Toronda)	- ostaci stambenoga sklopa s krušnom peći; na litici; iznad kamenoloma; sjevernoj obali otoka sačuvani zidovi dvije oveće građevine, vjerojatno stambene; neistraženo, evidentirano.
Otok Vrsar,	- ostaci oveće kamenoklesarske nastambe sačuvane do visine krovnoga vijenca (ruševina već potkraj 19. st.). Uz kuću se nalazi i zapuštena cisterna. (80-tih evidentirano i grlo cisterne koja sada nije pronađena); neistraženo, evidentirano.

Polazišta

Pristup izradi

prostornog plana

Ocjena postojećih

dokumenata prostornog uređenja

Povijesni, gospodarski i prostorni razvitak brijunskog otočja

Unešena divljač (sisavci) u prirodu Brijuna

Paleontološki nalazi i arheološke strukture

Građevine (arhitektonski objekti)

1.3.3.3

Objekti i lokaliteti kulturno-povijesne vrijednosti

Paleontološki nalazi

Pretpovijesni objekti i lokaliteti (3000. p.n.e. – 2. st. p.n.e. )

Veliki Brijun, Gradina

Antički i bizantski objekti i lokaliteti (2. st. p.n.e. – 6/7. st.)

Veliki Brijun, Gradina

Otok Mali Brijun, Uvala Sv. Mikule, luka

Objekti i lokaliteti od ranoga srednjega vijeka do 18. stoljeća.

Veliki Brijun, Luka Brijuni

Veliki Brijun, Luka Brijuni

Otok Sv. Jerolim

Objekti i lokaliteti od 19. st. do 1945. god.

Veliki Brijun, Uvala Dobrika

Veliki Brijun, brežuljak Crnikovac

Veliki Brijun, Luka Brijuni

Objekti i lokaliteti poslije 1945.god.

Veliki Brijun, Uvala Dobrika

Objekti i lokaliteti neutvrđenoga vremenskog nastanka

Okoliš

Glavni problemi i

1.5.2.

Vodoopskrba

Elektroenergetska postrojenja

Javna rasvjeta

Grijanje i hlađenje

Hotelijerstvo i turizam i otpad koji nastaje tom djelatnošću

Otpad iz djelatnosti Nacionalnog parka

Tehnički poslovi i otpad iz te djelatnosti

Opći i zajednički poslovi

Konzervatorske smjernice i uvjeti

Opće mjere

Namjena prostora i objekata

Konzervatorsko-građevinski radovi

Konzervatorske propozicije

Zaštita okoliša

Vodoopskrbni sustav

Planski koncept sustava

Otpad iz hotela i restorana

Otpad od jednodnevnih izletnika i nautičara

Otoci Mali Brijun, Sv. Jerolim i Kozada

Otpad iz restorana i kuhinja

Ambalažni otpad

(otpad iza jednodnevnih izletnika i kupača)

Postupanje s otpadom

iz djelatnosti NP Brijuni